IRSKA SPISATELJICA

Romani Mejv Binči: Veoma različiti koncepti ljubavi

Posljednji roman "Kako smo čuvali Frenki", Mejv Binči objavila je 2010. godine. Dvije godine potom, 2012. preminula je
114 pregleda 0 komentar(a)
Mejv Binči
Mejv Binči
Ažurirano: 04.04.2019. 16:20h

 Irska spisateljica Mejv Binči jedna je od najpoznatijih  pisaca jednostavnih, toplih i živopisnih životnih priča  o malim ljudima i njihovim neobičnim sudbinama. Takvi su i njeni romani „Kako smo čuvali Frenki“ i „Srce i duša“ koje je objavila “Čarobna knjiga”. 

 U romanu „Kako smo čuvali Frenki“ Mejv Binči opisuje potresnu priču kroz koju provijava snaga prijateljstva i ljubavi. Noel je saznao da je njegova smrtno bolesna bivša djevojka trudna. Premda nerado, on pristaje da vodi računa o bebi. Uz pomoć čitave mreže pomagača u vidu porodice, prijatelja i susjeda - kao što su Lisa, njegova školska drugarica, i Emili, rođaka iz Amerike - Noel se privikava na svoje nove obaveze. Ali u cijelu priču se umiješala bučna socijalna radnica, prijeteći da uruši tu neobičnu ali veoma dobru organizaciju. Na Noelu je sada da je ubijedi da baš svako iz susjedstva ima da ponudi nešto dobro kada se radi o čuvanju Frenki.

U ovom romanu pogledi na svijet Mejv Binči su široki, i dobronamjerni. Ona maestralno usklađuje raznoliku grupu junaka, a dobročinstvo koje opisuje u životu Iraca uvjerljivo je. Toplina i saosjećajnost kojima je prikazana svakodnevna borba običnog čovjeka je herojska, a pripovijedanje pretvaraju u umjetnost.

U romanu „Srce i duša“ Mejv Binči odslikava portret Klare Kejsi, žene snažnog karaktera, koja je i kardiolog. Iako se njen život i brak raspadaju, ona prihvata neprivlačan položaj na klinici i baca se na posao prije svega da bi zaboravila poniženje zbog brojnih ljubavnih veza svog bivšeg muža. Ali teško je pobjeći od svakodnevice i svoje dvije već odrasle ćerke, koje se i dalje ponašaju kao djeca. Osoblje klinike takođe je zanimljiva grupa različitih ljudi, međusobno prepletenih odnosa i životnih puteva: tu su Deklan Kerol, mladi ljekar koji se dokazuje, Klarina asistentkinja Anja, Poljakinja, koja privlači pažnju Karla Volša, sina jednog pacijenta, vesela sestra Fiona i sveštenik Brajan Flin, čija se reputacija pomalo klima...

U ovom romanu Binči je izatkala bogatu priču od mnoštva životnih niti, stvorivši dramatiku od svakodnevnih nedaća: bolesti, nezgoda, nerazumijevanja, ljubavnih i seksualnih prevara. Roman „Srce i duša“ pruža čitaocima mnogo zadovoljstva opisujući živote ljudi baš onakve kakve jesu bez izvještačenosti. 

Mejv Binči rođena je u predgrađu Dablina 1940. Karijeru je počela kao profesor, da bi se kasnije okrenula novinarstvu i pisanju. U Londonu je radila kao urednik u listu Ajriš tajms. Binči je poznata po romanima „Kuća u Ulici Tara“, „Skarlet Fedr“, „Pod crvenom bukvom“ i „Krug prijatelja“, koji je 1995. adaptiran za veliko platno. Binči je prodala više od četrdeset miliona knjiga širom svijeta. Njeni romani i kratke priče često govore o sukobu tradicionalnog i modernog u Irskoj. Knjige su joj prevedene na 37 jezika. Svoj prvi roman, „Svjetlost jeftine svijeće“ Binči je objavila 1982. i odmah je postao bestseler. Posljednji roman, „Kako smo čuvali Frenki“, objavila je 2010. godine. Dvije godine potom, 2012. preminula je. 

Mejv Binči je ostala upamćena kao znamenita figura irske književnosti. Bistra, visprenog uma, sa osjećajem za duhovno, dobar humor i jedinstvenim talentom za razumijevanje ljudske prirode koji je prožimao sve njene knjige. Romani Mejv Binči često istražuju različite koncepte ljubavi i više su pozitivni nego što su romantični: njene junakinje često nijesu sa muškarcem koga vole, brak im propada, ali likovi se uvijek razvijaju i uče iz ranijih iskustava. 

Irska kultura je poznata po dobrim pripovijedačima, ali i bogatoj usmenoj i pismenoj tradiciji, a Irci su sumnjičavi prema ljudima koji nemaju duge, komplikovane razgovore. „Piši kao što razgovaraš“ bio je njen savjet. „Ako zamislite da pričate priču prijatelju, pisanje će biti mnogo bolje“. Na pitanje zašto su Irci oduvijek bili dobri pisci Mejv Binči je imala svoje objašnjenje: „Mi ne volimo pauze i tišine, preferiramo razgovore koji idu dalje i dalje. Ja slušam šta ljudi pričaju, slušam svoje razgovore. Često tako dobijem potpune ideje za knjige. Ako pažljivo slušate, onda možete čuti sve.“

Mladi Irci danas imaju mnogo više slobode

Mejv Binči u svojim romanima opisuje modernu Irsku, a o književnoj evoluciji svoje domovine u romanima ona kaže: „Irska se promijenila mnogo tokom mog života. Ljudi su postali bogatiiji, uticaj Katoličke crkve se promijenio, plašili smo se klera i osjećali strahopoštovanje prema sveštenim licima, a  sada je opuštenije. Nekada nije bilo stranaca koji su ovdje radili,  jer nije bilo dovoljno posla ni za, nas, ali sada je Irska multikulturalna, ovdje možete čuti dvadeset jezika. To je velika pomoć za zemlju i dobili smo više samopouzdanja. Kada sam počinjala sa pisanjem  koncentrisala sam se na pedesete i šezdesete godine prošlog vijeka. Ali, bilo je potrebno da uhvatim duh moderne Irske i da ga prenesem u knjige. Tako sam počela da razgovaram sa mladim Ircima koji su mi iz daleka izgledali kao strana plemena, ali poslije razgovora sa njima uvidjela sam da u mnogo čemu nijesu toliko različiti od moje generacije. Oni imaju više slobode, više odgovornosti i više hrabrosti nego što smo mi imali, ali imaju i neizvjesnosti i neuzvraćene ljubavi kao što smo i mi imali“.