I ja u ovom mutnom moru bluda i kala/ ne tražim plena;/ oh, ja sam željan zraka! I mleka!/ I bele jutarnje rose! Dušan Vasiljev, "Čovek peva posle rata"
Toliko sam se navikao na ovu novu, superpovoljnu cijenu Orisa - hrvatskog časopisa za arhitekturu i kulturu življenja - da mi ne pada na pamet da razmišljam o onim davno prošlim, teškim vremenima - kada je za naš najdraži filter svih mogućih i nemogućih čudesa što se dešavaju na arhitektonskoj sceni - globalnoj, regionalnoj i hrvatskoj - trebalo izdvojiti čitavo malo bogatstvo.
Toliko sam se navikao na ovo novo stanje stvari - da u posljednje vrijeme kupujem dva primjerka Orisa: jedan je za gospođu Vukićević (da ne svira poslije kako joj nikad ništa ne donesem iz Zagreba) - a drugi je za dobrog prijatelja, koji (misli da) tačno zna što je arhitektura - i to samo zato što vrlo aktivno - i vrlo uspješno, moram naglasiti - prakticira arhitekturu.
U podgoričkim trafikama nema Orisa - nikada ga nije ni bilo, iz razumljivih razloga - Oris je ipak ozbiljan, uskospecijalizirani, stručni arhitektonski časopis - s jasno profiliranim naglaskom na intelektualnom aspektu bavljenja arhitekturom - tako da, kao takav, sigurno ne bi imao prođu u PG - iz vrlo jednostavnog razloga što takve stvari nemaju prođu u sredinama gdje arhitektonska kultura nije na nivou vrijednom pomena. Nema ga ni u beogradskim trafikama, ako je za utjehu. OK, Oris se nekada davno mogao kupiti u Beogradu, ali ga odavno nema.
Kako bilo, podvig je kad u ovim kriznim vremenima časni izdavač (u ovom slučaju je riječ o suizdavačima: Oris d.o.o. i Oris Kuća arhitekture), riješi da podeblja svoj osnovni proizvod sa 192 na 250 strana (reklame se ne računaju, naravno, govorimo o 250 strana čistog sadržaja) - i da spusti cijenu sa vrtoglavih 85 kuna, na vrlo pristupačnih 35 kuna (što je popust od tačno 58,82 posto) - a da usput osjetno podigne kvalitet - da pomenem i da za 1 euro ovih dana dobijate 7,65 kuna, pa vi kontajte.
Tajna je u skauting sistemu, vjerovatno - tj. u vrlo razgranatoj mreži saradnika, kojima je prije svega čast da povremeno - kad se pojavi neka izuzetna realizacija, ili neki drugi povod - pišu za Oris - i to za relativno pristojan honorar.
Prije nego što vam kažem koji su prilozi iz novog Orisa (broj 90), po mom nadasve skromnom mišljenju vrijedni posebne pažnje - moram da kažem da se u Zagrebu, u narednu subotu, 31. januara, dakle za tačno sedam dana - konačno otvara Kuća arhitekture (Oris - Kuća arhitekture, punim prezimenom i imenom). Kuća arhitekture je prostor ukupne veličine 622 m2 (što nije malo) - gdje imamo multimedijalni centar - i to u prizemlju (galerijski prostor / multimedijalna dvorana sa 150 mjesta, dvorana za sastanke i promocije, kutak za čitatelje) - u kombinaciji sa redakcijom časopisa i kancelarijama tvrtke - na spratu - i restoranom "Voncimer" (Dnevna soba, u prevodu sa njemačkog) - u podrumu.
"Oris - Kuća arhitekture je zamišljena", stoji na oficijelnoj Internet stranici Orisa (oris.hr), "kao mjesto promocije arhitekture, kulture, mjesto susreta i druženja arhitekata, dizajnera, poslovnih ljudi i ostalih zainteresiranih sudionika kulturne i poslovne scene".
Nadam se da je sve jasno: džabe tebi sva arhitektonska kultura, blesavi moj prijatelju, ako te nema na poslovnoj sceni (barem u ulozi posmatrača) - i ako nisi u stanju da osjetiš ko su među produhovljenim likovima sa poslovno-kulturne scene eventualne žrtve - tj. korisnici usluga - jer su upravo to likovi koji su u stanju da se u jednom čarobnom potezu pretvore u veličanstvene klijente - klijente koji svemu daju prijeko potreban smisao - jer smisao arhitekture ipak nije u kulturi - svaka čast kulturi - nego u arhitekturi. Bez kulture život nema smisla, naravno, svi stojimo iza toga - ali ako niste uspješni i sa poslovne strane, džaba vam kultura - tako nekako ja to vidim - i osjećam da na mojoj vagi preteže kulturni momenat - i to značajno, što nije za pohvalu - ali poradiću ja na to tome ubrzo itd.
Na pomenutoj Internet stranici imate i brošuru o Kući arhitekture, u PDF formatu - gdje su, između ostalog, dati tehnički crteži prostora u pristojnoj rezoluciji. Ovjerio sam brošuru, letimično - jer namjeravam da u vrlo skoroj budućnosti posjetim Kuću arhitekture, pa rekoh da ne kvarim taj prvi utisak što ću ga steći uživo - ali ipak nisam mogao a da ne primijetim da površina kuhinje zauzima otprilike trećinu ukupne površine restorana - što je vrlo zanimljiv procenat. Ako je taj procenat ispod 25 posto - mišljenja sam da onda ipak ne govorimo o restoranu, već o nekakvoj privremenoj soluciji.
Pa kad krene društvo, malo ali odabrano - sve same buduće zvijezde povijesti arhitekture, te arhitektonske teorije i kritike - tu je i onaj matori lik iz Crne Gore, zaboravih mu ime - od Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu do Kuće arhitekture, 20 minuta vrlo opuštenog hoda, nekih 2 km, maksimalno.
Već vidim scenu: idemo na otvaranje nekakve izložbe, na primjer, ili na neko predavanje, veseli je mjesec maj, tj. svibanj, dan je lijep kao upisan - siđemo odozgo i okrenemo lijevo, Ulicom fra Andrije Kačića Miošića, pa desno u Klaićevu - i onda samo pravo, tj. ravno - Klaićevom, pa Hebrangovom, iza HNK (Hrvatsko narodno kazalište), pa kroz Zrinjevac, ispred HAZU (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti), pa Boškovićevom - pravo u kralja Držislava 3, u Kuću arhitekture.
Ta lokacija je upravo savršena - sam centar grada, a nekako ipak po strani - ni 100 metara od tzv. Džamije, tj. HDLU (Hrvatsko društvo likovnih umjetnika).
Savršenstvo: ispod imaš multimediju, siđeš kad se nešto interesantno dešava, možeš samo da se pojaviš, da pozdraviš ljude, što bi se reklo - ako je smor odmah se vratiš gore - ako ogladniš siđeš u podrum na has - vratiš se gore, potrefiš usred vrlo interesantne konverzacije sa onom ribom, Brazilkom, arhitekticom, uključiš se u konverzaciju - pa ti dosadi poslije pet minuta, naručiš kafu, tj. kavu, donesu ti kavu gore, malo pišeš emailove, malo smišljaš pitanja za onog dasu iz Irske, arhitektu, sreći nikad kraja - a u stvari si čitavo vrijeme usred nečega što bi se moglo nazvati: konstantna promocija arhitekure - ili još bolje: konstantno slavljenje arhitekture i arhitekata - ali ne za državne pare, nego za prave pare, ozbiljno, profesionalno, vrlo ozbiljno i vrlo profesionalno.
Par nedelja prije ovogodišnjih Dana Orisa, dakle sredinom listopada, tj, oktobra, pitao sam Maroja Mrduljaša što se dešava sa Kućom arhitekture, a on kaže — Brzo će to, vrlo brzo — Stižete li za dane Orisa? — Ne znam, moraš da pitaš Andriju Rusana, on je nadležan za to.
Razmišljao sam neko vrijeme da li da pitam Rusana što se dešava sa Kućom arhitekture - i došao sam do mudrog zaključka da bi bilo kakvo pitanje o Kući arhitekture u tom trenutku bilo suvišno.
Što hoću da kažem: ako vam pada na pamet da pišete o arhitekturi - sad je trenutak. U Zagrebu se u iduću subotu otvara Kuća arhitekture, ne smetnite to s uma.
Dakle, o sadržaju novog Orisa (broj 90) ipak u narednu subotu.
Bonus video:
