Kultura nije trošak koji treba opravdavati, već vrijednost koju treba razvijati

Kada je prije četiri godine preuzeo Udruženje estradnih umjetnika Crne Gore, Danijel Alibabić imao je priliku da pokaže koliko se zajedničkim radom može učiniti za muzičku scenu i položaj umjetnika.

Danas, nakon što je od kolega dobio maksimalnu podršku za još jedan mandat, jasno je da su prepoznali njegov dosadašnji angažman i da žele da nastavi započetim putem. Novi mandat, međutim, donosi i nove obaveze, a Alibabić najavljuje još odlučniji rad na jačanju Udruženja i zaštiti interesa estradnih umjetnika.

“Mislim da je naš najveći uspjeh to što smo u prethodnom mandatu Udruženju vratili značaj, vidljivost i, što je najvažnije, kredibilitet. Danas se o Udruženju estradnih umjetnika i izvođača Crne Gore govori, njegove inicijative se prepoznaju, a naš glas se čuje mnogo dalje nego ranije”, sa ponosom ističe na početku razgovora za Vijesti Alibabić te ne krije da je posebno ponosan na činjenicu da su uspjeli da okupe kolege različitih generacija i muzičkih žanrova oko zajedničkih interesa.

“Pokazali smo da Udruženje ne mora biti samo formalna organizacija, već ozbiljan partner institucijama i neko ko aktivno učestvuje u oblikovanju kulturnog života Crne Gore. Naravno, pokretanje Montesonga i povratak Crne Gore na Eurosong predstavljaju jedan od najvidljivijih rezultata našeg rada, ali ja naš uspjeh ne mjerim samo festivalima i manifestacijama”, prisjeća se šta su sve u prethodnom periodu uradili za crnogorske muzičare. Kako kaže, najveći izazov u novom mandatu biće da sve što su pokrenuli pretvore u dugoročno održiv sistem.

“Ne želim da uspjeh Udruženja zavisi od entuzijazma jednog čovjeka ili nekoliko pojedinaca. Želim da iza nas ostanu mehanizmi koji će funkcionisati i kada na našim pozicijama budu neki drugi ljudi. Moj cilj nije samo da nadmašimo prethodni mandat, već da postavimo standard ispod kojeg se više nikada nećemo vraćati”, otkriva Alibabić.

Najveći problem je odnos prema domaćim izvođačima

Prisjetio se da kada je prvi put preuzeo odgovornost za vođenje Udruženja, zatekao je situaciju u kojoj crnogorski izvođači nijesu imali dovoljno snažan i organizovan glas.

“Nedostajalo je institucionalne komunikacije, zajedništva među kolegama, ali i konkretnih projekata koji bi domaćim umjetnicima pružili prostor da predstave svoj rad. Jedan od najvećih problema bio je odnos prema domaćim izvođačima, koji su nerijetko bili posljednji na listi prioriteta kada su se organizovali veliki događaji i raspoređivala sredstva namijenjena kulturi i zabavi. Neću reći da smo sve probleme riješili, jer bi to bilo neozbiljno. Ali jesmo promijenili način na koji se o njima govori i način na koji se za njihovo rješavanje borimo”, naglašava Alibabić te dodaje da danas postoji Udruženje koje reaguje, predlaže, razgovara sa institucijama i ne pristaje na to da se odluke koje direktno utiču na njihovu profesiju donose bez konsultacija sa ljudima iz struke.

“Za mene je najvažniji rezultat upravo to što su kolege počele da osjećaju da imaju nekoga ko zastupa njihove interese. Naravno, pred nama su još ozbiljna pitanja, od radno-pravnog i socijalnog položaja umjetnika do sistemskog finansiranja domaće muzičke produkcije. Ne tvrdim da smo riješili sve probleme crnogorske estrade, ali tvrdim da smo prestali da ih prihvatamo kao nešto normalno”, dodaje on.

Montesong nije samo trošak

Povratak Crne Gore na Eurosong i pokretanje Montesonga takođe je nešto što je obilježilo njegov rad na čelu udruženja. Ovaj potez dosta je osporavan, najviše zbog trošenja novca, a o tome koliko je teško obezbijediti sredstva za organizovanje ovog festivala i smeta li mu što se sve na kraju svodi na priču o novcu, kaže:

“Montesong je za mene mnogo više od televizijskog festivala. To je prilika da crnogorski autori, kompozitori i izvođači dobiju ozbiljnu platformu za predstavljanje svog rada, ali i da Crna Gora ponovo bude dio najvećeg evropskog muzičkog događaja. Posebno sam emotivno vezan za Eurosong jer sam i sam kao veoma mlad izvođač imao priliku da osjetim šta znači nastupati pred milionskim auditorijumom. Znam koliko jedno takvo iskustvo može da znači za razvoj umjetnika i njegovu karijeru. Kada govorimo o novcu, moram da kažem da me ponekad razočara koliko smo kao društvo spremni da vrijednost kulture mjerimo isključivo kroz troškove, a gotovo nikada kroz ono što ona dugoročno donosi. Naravno da je finansiranje izazov.

Organizacija festivala zahtijeva ozbiljnu produkciju, profesionalan tim i značajna sredstva. Mi nemamo luksuz da se oslonimo na unaprijed obezbijeđen budžet, već za svaki projekat moramo iznova da gradimo finansijsku konstrukciju, razgovaramo sa partnerima i sponzorima i dokazujemo vrijednost onoga što radimo. Ipak, mislim da je pogrešno postavljati pitanje koliko kultura košta, a ne pitati se koliko nas košta kada je nemamo. Montesong nije samo trošak. On angažuje muzičare, autore, producente, scenografe, tehničare, kostimografe i veliki broj ljudi iz kreativnih industrija. Istovremeno, stvara priliku da crnogorska muzika izađe iz naših granica. Kritike su dobrodošle i uvijek sam spreman da razgovaram o opravdanosti svakog uloženog eura. Ali ne mogu da prihvatim logiku prema kojoj je ulaganje u muziku rasipanje, dok se mnogi drugi izdaci gotovo nikada ne dovode u pitanje. Ako želimo da imamo ozbiljnu muzičku scenu, moramo prestati da je posmatramo kao luksuz. Kultura nije trošak koji treba opravdavati, već vrijednost koju treba razvijati”, smatra sagovornik “Vijesti”.

Plan je vratiti Cetinjefest i Montefon

Udruženje estradnih umjetnika Crne Gore svojevremeno je organizovalo Cetinjefest, festival namijenjen izvođačima narodne muzike, kao i dodjelu godišnjih nagrada Montefon. Obje manifestacije imale su za cilj da domaću muzičku scenu pokrenu sa mrtve tačke. Gašenjem ovih manifestacija scena je ostala bez važnih platformi za promociju izvođača i njihovih dostignuća, a s vremenom je postala siromašnija za događaje koji su okupljali muzičare i doprinosili njenoj vidljivosti. Ponovno pokretanje sličnih projekata moglo bi da bude jedan od načina da se domaća estradna scena još više aktivira i dobije prostor kakav zaslužuje.

“Apsolutno smatram da postoji potreba za takvim manifestacijama. Zapravo, mislim da je jedan od najvećih problema crnogorske muzičke scene upravo nedostatak kontinuiteta. Mi imamo talentovane izvođače, autore i kompozitore, ali nemamo dovoljno platformi na kojima oni mogu redovno da predstavljaju svoj rad. Zato je naš plan da već od naredne godine vratimo Cetinjefest, festival koji ima svoju tradiciju i koji bi ponovo mogao da postane važno mjesto okupljanja izvođača narodne muzike. Istovremeno, želimo da nastavimo razvoj Montefona, jer smatram da crnogorski umjetnici zaslužuju godišnja priznanja za svoj rad i rezultate. Posebno mi je važno da Udruženje ne bude prepoznato samo kroz pop muziku ili Montesong. Naša obaveza je da podjednako zastupamo sve muzičke žanrove, od tradicionalne i narodne muzike do popa, roka, džeza i savremenih muzičkih pravaca. Ne možemo govoriti o ozbiljnoj muzičkoj industriji ako nemamo festivale, nagrade, kontinuiranu produkciju i prostor za nove autore”, tvrdi Alibabić koji je svjestan činjenice da svaki od ovih projekata mora imati stabilnu finansijsku osnovu.

“Ne želim da vraćamo manifestacije samo da bismo rekli da smo ih vratili. Želim da ih obnovimo tako da traju i da svake godine budu bolje. Crnoj Gori ne nedostaje muzičkog talenta. Nedostaje joj sistem koji će taj talenat prepoznati, podržati i predstaviti”, naglašava on.

Domaći izvođači ne smiju biti zanemareni

Udruženje je u prethodnom periodu posebno insistiralo na tome da domaći izvođači ne budu izostavljeni sa manifestacija koje se organizuju u Crnoj Gori, već da dobiju priliku da budu dio muzičkih programa u svojoj zemlji. Iako je na tom polju napravljen pomak, crnogorskoj muzičkoj sceni i dalje je potrebna konkretnija i sistematičnija podrška, smatra Alibabić.

“Pomaka ima, ali nijesam zadovoljan u mjeri u kojoj bih želio da budem. U prethodnom periodu uspjeli smo da otvorimo ovu temu i da je nametnemo kao ozbiljno pitanje kulturne politike. Danas se mnogo više govori o zastupljenosti crnogorskih izvođača na manifestacijama koje se finansiraju javnim novcem, ali još uvijek postoje situacije u kojima domaći umjetnici ostaju u drugom planu. Želim da budem potpuno jasan: nemam ništa protiv dolaska regionalnih i svjetskih zvijezda u Crnu Goru. Naprotiv, takvi nastupi doprinose turističkoj ponudi i kulturnom životu naše države. Ali imam protiv toga da u sopstvenoj zemlji crnogorski izvođači budu zanemareni”, ističe on. Prema njegovim riječima, ako turističke organizacije, opštine i državne institucije izdvajaju značajna sredstva za muzičke programe, onda je potpuno legitimno očekivati da domaći umjetnici imaju odgovarajuće mjesto u tim programima.

“U narednom mandatu želim da se sa nivoa pojedinačnih reakcija i apela pomjerimo na nivo sistemskih rješenja. To podrazumijeva jasnije kriterijume za angažovanje izvođača, redovnu komunikaciju sa organizatorima i institucijama, kao i modele podrške domaćem muzičkom stvaralaštvu. Ne tražimo privilegije, niti želimo da bilo kome ograničavamo pravo na rad. Tražimo ravnopravan tretman i odgovornost prema sopstvenoj kulturnoj sceni. Nije problem što u Crnu Goru dolaze velike zvijezde. Problem nastaje kada za naše umjetnike nema mjesta na pozornicama koje se finansiraju novcem naših građana”, objašnjava on.

Zato će njegov prioritet u narednom mandatu biti da Udruženje estradnih umjetnika i izvođača Crne Gore stekne status reprezentativnog udruženja, prepoznatog od strane Ministarstva kulture.

“To nije samo formalno pitanje. To je preduslov da naši zahtjevi dobiju veću institucionalnu težinu i da predstavnici struke imaju odgovarajuće mjesto za stolom kada se donose odluke koje se tiču njihove profesije. Želim da dodatno širimo članstvo, da okupimo još više kolega iz svih muzičkih žanrova i da nastavimo da gradimo Udruženje u kojem će svaki član osjećati da pripada i da je njegov glas važan”, kaže Alibabić.

Posebno važnim smatra rad na izmjenama i unapređenju zakonskih rješenja koja se odnose na položaj umjetnika, kao i otvaranje pitanja uvođenja muzičke licence i jasnijih profesionalnih standarda.

“Paralelno sa tim, nastavljamo razvoj Montesonga i Montefona, radimo na povratku Cetinjefesta i želimo da pokrenemo nove projekte koji će imati i umjetnički i društveni značaj, uključujući humanitarne koncerte i inicijative za veće vrednovanje umjetničkih dostignuća. Ipak, iznad svih pojedinačnih ciljeva stoji jedan mnogo važniji. Želim da u naredne četiri godine dođemo u situaciju da nijedna ozbiljna odluka koja se tiče crnogorske muzičke scene ne može biti donesena bez učešća ljudi koji tu scenu stvaraju. Ne želim Udruženje koje će čekati da ga neko pozove. Želim Udruženje koje će biti nezaobilazno”, zaključuje Alibabić.