Mnogi pisci u intervjuima srijeću se sa pitanjem – koja je “tajna” njihovog pisanja. Kako to rade? Postoji li neki lični ritual ili kakav “tajni sastojak”? Zašto se čitaocima sviđa baš to što oni pišu?
Odgovarajući na takva i slična pitanja, brojni velikani svjetske književnosti formulisali su svoje savjete koji će poslužiti kao putokaz piscima u usponu, ili onima koji su tek na početku te veličanstvene avanture. Nije jednostavno, uostalom, odgovoriti svim zahtjevima odabrane profesije...
Pogledajmo stoga neke od tih savjeta. Ako vam ne pomognu, bar će vas navesti na razmišljanje o pisanju onih autora koje volite da čitate.
Tako, recimo, hiper-popularna J. K. Rouling, autorka serijala o Hari Poteru, budućim kolegama poručuje: “Budite nemilosrdni u čuvanju svog vremena za pisanje. Nemojte popustiti bezbrojnim zahtjevima za 'bitnim' ili 'dugo odgađanim' sastancima tih dana.”
Džos Vedon je u svom savjetu vrlo konkretan: “Ako nešto ne funkcioniše, ako imate blokadu u priči i ne možete se pomaknuti, uzmite svoju omiljenu scenu ili najdražu ideju i izrežite je. To je brutalno, ali ponekad neizbježno.”
Ipak, možda treba oslušnuti jednog “starog majstora”. F. Skot Ficdžerald, autor kultnog “Velikog Getsbija” i romana “Blaga je noć”, jedan od ključnih autora američke Izgubljene generacije, vrlo je jasan: “Ne pišete zato što želite nešto reći, pišete zato što imate nešto za reći.”
Američka ikona, pjesnikinja i spisateljica od koje su mnogi učili, Maja Engelou tvrdi: “Nema veće agonije od nošenja neispričane priče u sebi.”
“Samo pišite svakodnevno. Intenzivno čitajte i vidite što će se dogoditi. Većina mojih kolega koji su se podvrgnuli toj 'dijeti' ima vrlo ugodne karijere.”
A evo kako pisac “Životinsjke farme” i “1984”, Džordž Orvel opservira posao pisca: “Predani pisac tokom rada moraće se zapitati barem četiri pitanja: što nastojim reći, kojim riječima mogu to izraziti, kakva slika ili idiom služe tome, je li ta predstava dovoljno nova i svježa da ima učinak. Nakon njih, najvjerovatnije će se zapitati i: jesam li mogao skratiti i jesam li rekao nešto što je ružno sročeno, a mogao sam to izbjeći.”
Zanimljiv je pogled kontroverznog Gora Vidala: “Svaki pisac rođen je s propratnim glumačkim ansamblom i glasovima koji ga prate. Šekspir ima možda 20 glumaca, ja ih imam 10, a i to je već puno. Kako starimo, postajemo uspješniji u dodjeljivanju pravih uloga našim glumcima.”
Američki klasik Robert Frost je, kako i dolikuje, u starinskom registru: “Ako nema suza kod pisca, neće biti suza ni kod čitataoca, ako nema iznenađenja za pisca, neće biti iznenađenja za čitataoca.”
Moderni klasik krimića, Elmor Leonard poručuje budućim piscima: “Ako zvuči kao da je napisano, ponovno se bacam na posao. Ako mi pravilna upotreba gramatike zasmeta, uklonim je. Ne mogu dopustiti da ono što sam naučio iz engleskog o kompoziciji smeta zvučnosti i ritmu priče.”
Spisateljica iz najužeg izbora za Nobelovu nagradu, Amerikanka Džojs Kerol Outs: “Prva rečenica ne može biti napisana sve dok posljednja nije gotova.”
A Harper Li, autorka kultnog romana “Ubiti pticu rugalicu” daje ovakav savjet: “Savjetovala bih svima koji teže spisateljskoj karijeri da prije razvijanja talenta postanu debelokošci.”
Klasik SF žanra, legendarni Rej Bredberi: “Samo pišite svakodnevno. Intenzivno čitajte i vidite što će se dogoditi. Većina mojih kolega koji su se podvrgnuli toj 'dijeti' ima vrlo ugodne karijere.”
Američka nobelovka, jedna od najuticajnijih spisateljica savremenog svijeta, Toni Morison: “Ako postoji knjiga koju želite pročitati, a još nije napisana, tada je morate vi napisati.”
Elenor Ruzevelt je zanimljivo opservirala razlog popularnosti tzv. lijepe književnosti: “Fikcija je interesantnija od ostalih vrsta književnosti čitateljima koji vole proučavati ljudsku prirodu, zato što omogućava autoru da kaže istinu, bez srama ili poniženja.”
Jedan od najvažnijih pisaca svoje generacije, kultni tvorac “Klanice 5”, Kurt Vonegat: “Evo lekcije iz kreativnog pisanja. Prvo pravilo: nemojte koristiti tačku-zarez. One su transvestitni hermafroditi koji ne znače apsolutno ništa. Samo pokazuju činjenicu da ste pohađali fakultet.”
Vrijedi zapamtiti i definiciju Tomas Mana, jednog od najvećih pisaca XX vijeka: “Pisac je osoba kojoj je pisanje teže nego što je ostalim ljudima.”
No, za kraj se valja osloniti na tzv. britanski humor. Majstor priče, starinski gospodin engleske književnosti, Viljem Somerset Mom ovako je objašnjavao tajnu pisanja: “Postoje tri pravila za pisanje romana. Nažalost, nitko ne zna koja su to pravila.”
Život iskusiti dvaput
Autorka lascivnih priča i nekadašnja ljubav Henri Milera, Anais Nin, ovako objašnjava magiju pisanja: “Pišemo kako bismo iskusili život dvaput, u trenutku i retrospektivi.”
Isak Asimov, patrijarh moderne naučne fantastike: “Kad bi mi ljekar saopštio da imam još šest minuta života, ne bih imao turobne misli. Samo bih kucao malo brže.”
Prva dama moderne detektivske proze, Agata Kristi imala je zanimljiv savjet, za koji je upitno koliko će se svidjeti njenim muškim kolegama: ”Najbolje vrijeme za planiranje zapleta romana je dok perete suđe.”
A popularni Nil Gejman ne želi da komplikuje: “Ovako se to radi: sjednete za tastaturu i slažete jednu riječ za drugom dok nije gotovo. To je vrlo jednostavno i istovremeno neopisivo teško.”
Bonus video:
