Nikolu Teslu zvali su „gospodar munja“, a atletičarku Slađanu Perunović zovu „munja iz Nikšića“. Ova dvadesetdevetogodišnja Nikšićanka prije 12 godina počela je da se „druži“ sa aletikom i nikada se zbog toga nije pokajala ,iako je put koji je izabrala, zbog teških uslova i nedovoljno finansija, sve samo ne brz.
„Kao djevojčica počela sam da se bavim gimnastikom. Trenirala sam pet-šest godina i nakon pobjede na jednom krosu profesor me uputio kod trenera Draga Musića. Tako je atletika zamijenila gimnastiku“, kazala je Slađana koja će u trenutku kada ovaj tekst bude objavljen, biti na putu za Luksemburg, gdje se održavaju 15-e igra malih zemalja Evrope i gdje ona brani dvije zlatne medalje.
Iako najviše voli trke na 800 metara, mnogo bolje rezultate postiže na polumaratonu i maratonu, pa za nju nije neki problem istrčati pet, deset, 21 ili 42 kilometra.
„Voljela bih da sam najbolja na 800 metara, ali sam bolja na polumaratonu i maratonu. Svi me pitaju o čemu mislim dok trčim i uvijek isto odgovorim – o kilometrima. Samo razmišljam koliko mi je još kilometara ostalo da istrčim i kada će cilj. Za maraton nije važna samo fizička priprema. Gotovo jednako važna je i psihička“, kazala je atletičarka koja drži sve crnogorske rekorde od 800 metara do maratona.
Zbog toga možda bude malo i čudno sa njom razgovarati o obaranju crnogorskih rekorda. Lakše je reći – Slađaninih rekorda. Prvakinja je Balkana u maratonu i polumaratonu, na kupu Evrope i Igrama malih zemalja Evrope osvojila je po dvije zlatne medalje, najbolja je atletičarka Crne Gore već pet godina.
„Najveći i najdraži uspjeh mi je učešće na Olimpijskim igrama u Londonu. Čovjek ne može riječima opisati kakav je to osjećaj. Svjesna sam bila da ne mogu osvojiti ništa, zato mi je cilj bio da učestvujem i završim trku do kraja. Uspjela sam u tome, a oborila sam crnogorski rekord i ispunila normu za svjetsko prvenstvo“, kazala je Slađana koja nikada nije odustala od neke trke – kako sportske, tako i životne.
Iako najviše voli trke na 800 metara, mnogo bolje rezultate postiže na polumaratonu i maratonu, pa za nju nije neki problem istrčati pet, deset, 21 ili 42 kilometra
Jedna prilično duga životna staza, koju Slađana nikako da istrči, tiče se egzistencije. I pored svih medalja, titula i pohvala, Slađana sa suprugom i sinom živi kao podstanar. Ali, ne predaje se. Riješena je da i od ove trke ne odustane mada joj često pomisli „koliko još do cilja“.
Ali, iako je zovu „kraljicom sporta“, atletika je u Crnoj Gori odavno u zapećku“, pa ni sponzorima nije mnogo interesantna. Slađana se nada da će se situacija promijeniti i da će atletika dobiti mjesto koje zaslužuje.
„Atletski savez, od koga imam i stipendiju, trudi se koliko može. Evo počeo je i Olimpijski komitet, pa se nadam da će i Opština, od koje do sada ništa nijesam dobila“, kazala je atletičarka AK „Nikšić“.
Možda je i to jedan od razloga što više trči maraton jer, kako je kazala, od staze „nema hljeba“.
„Iako volim kraće staze, mnogo više treniram dugu prugu, jer na maratonu se zarađuje, a sa staze nema ništa“, iskrena je mlada dama koja voli atletiku, ali i živi od nje.
Slađana ima sina od sedam godina i voljela bi da se i on bavi sportom, ali ne atletikom, mada su, kako je kazala, njegova interesovanja trenutno više usmjerena na glumu i pjevanje, nego na sport.
Nikšićanku u julu očekuju Kup Evrope i Mediteranske igre, a u avgustu Svjetsko prvenstvo u Moskvi. Voljela bi, kako je rekla, do postigne što bolje rezultate i obori još koji crnogorski, odnosno, njen rekord.
Najbolje godine za maraton
Pošto se maraton trči uglavnom nakon 30-e godine, Perunovićkoj predstoji još desetak godina trčanja. Kako je kazala i njen uzor i draga prijateljica Olivera Jeftić koja ima 36 godina i dalje trči i neprikosnovena je u Srbiji. Nada se da će i sa njom biti takav slučaj.
„Oliverin trener mi je kazao da sam mnogo talentovana, da sam na vrijeme počela da trčim maratone, da se držim te discipline i ako budu adekvatni uslovi, da mogu da uspijem. Nadam se da ću još, najmanje, sedam-osam godina moći da trčim. Voljela bih da učestvujem na olimpijskim igrama u Riju i to mi je trenutno najveći cilj“, kazala je Slađana i dodala da joj je porodica velika podrška i da bez nje ne bi mogla da se bavi atletikom i bude tako uspješna.
Tu je i i njena najbolja drugarica Marija Vuković, takmičarka u skoku uvis, sa kojom na svim takmičenjima dijeli sobu, ali i tremu i nadanja.
Galerija
Bonus video:
