SPORTSKI PODVIG

Tara pobjeđuje iz inata

Najboljem atletskom klubu u zemlji ne smetaju ni treninzi sa stalnim postavljanjem zaštitnih mreža, ili pod fenjerima kada nestane struje...
0 komentar(a)
Ažurirano: 27.03.2019. 19:52h

Zovu je suzom Evrope. Ipak, nadaleko je poznata i nepokolebljiva ćud Tare i snaga kojom nosi sve pred sobom.

Baš ta karakteristika odslikana je i na istoimeni mojkovački atletski klub.

Takmičare tog kluba nije pokolebala ni bujica koja je odnijela atletski stadion izgrađen na privatnom imanju profesora Marka Ristića, nisu ustuknuli ni zbog nedostatka uslova, već sa ogromnim entuzijazmom rade na improvizovanim trenažerima od gume, klupama i spravama za vježbanje.

Najboljem atletskom klubu u zemlji ne smetaju ni treninzi sa stalnim postavljanjem zaštitnih mreža, ili pod fenjerima kada nestane struje...

Svestrano obrazovanom, ali poslovično i tradicionalno skromnom gorštaku, treneru Ristiću, ništa nije smetalo dapripremi takmičare kluba za plasman na Olimpijske igre, osvajaju prestižne nagrade i medalje.

"Jači smo od svega, mi smo drugovi koji uživaju u tome što rade i imamo ogroman voljni momenat. A on je najbitniji. Istina je da nam ništa ne pada teško, samo moram priznati da me boli kada ove talentovane djevojke moraju da na temperaturama ispod nule na grijalici zagrijavaju metalnu kuglu kako bi odradile trening! Zato sam odložio treninge do 9. januara i priprema u Baru", kazao je za “Vijesti” profesor Ristić, nacionalni i trenar Tare u bacačkim disciplinama.

A kako radi tvorac mojkovačkog sportskog čuda, profesor Ristić, najbolji je pokazatelj nagrada i plaketa od Evropske atletske federacije.

Njegov takmičar Danijel Furtula juniorski je viceprevak Evrope, i najbolji crnogorski atletičar sa rezultatom 63,79 metara, što je bila B norma za OI, a na tablicama IAAF-a vrijedi 1.125 poena. Iako 20- godišnjak Furtula je izborio normu za IX Evropsko prvenstvo za seniore do 23 godine u Tampereu.

Osim Furtule koji je zvanično najbolji crnogorski senior, Tara ima i najbolju juniorku, Milicu Vukadinović, pionirku Kristinu Rakočević, a posebnu plaketu Atletskog saveza dobila je i najbolja mlađa juniorka, Marija Bogavac.

Iako će u martu šest godina od kako Tara neprestano raste, a specijalna nagrada od EAA dodijeljena je za međunarodne rezultate u 2012. godini, profesora smo uz dosta ubjeđivanja nagovorili da priča.

"Ma šta da pričam, sin mi Nikola je u pravu kada kaže da treba samo raditi, jer rad pobjeđuje na kraju. Ipak objava u vašoj novini da sam dobio priznanje EAA i spisak nagrađenih takmičara kluba nije prošla nezapaženo u Mojkovcu, naprotiv!

Jedan stari Mojkovčanin mi je promijenio stav riječima, “nije te Evropa slučajno nagradila, a i druge, mnogo veće crnogorske opštine nagrađuju za naslov državnog prvaka i medalju sa Balkanskog prvenstva”. E, ja toga u klubu imam koliko hoćeš i zaista je u pravu. Takmičari Tare su vlasnici preko 40 nacionalnih rekorda, a svi ostali crnogorski klubovi imaju tri norme za velika takmičenja.

Tara ima i više nego za duplo bolji učinak. Svi moji takmilčari su, bez izuzetka, prvaci Crne Gore", ne bez ponosa ističe profesor.

Osim profesora, trener u klubu je njegov sin Danilo, magistrant fizičke kulture i rekorder u bacanju kugle Fakulteta za fizičko vaspitanje u Nikšiću. Danilo je bio i uspješan bacač sa dvije titule najboljeg crnogorskog seniora i jednom u konkurecniji mlađih seniora.

"Iako sam i sam bio dobar bacač, Danilo je bolji i zadužen je za praktični, pokazni dio treninga. Moj posao je pedagoški i odabir kandidata, a to je težak posao. Genetika igra važnu ulogu, pa prije prijema djece posjetim svu njihovu rodbinu. I moraju da budu natprosječno inteligentni, pa su svi polaznici Tare odlični učenici. Tehničke discipline zahtijevaju inteligenciju, jer kako drugačije naučiti i shvatiti uglove pod kojima se baca. Eto, na najvećim svjetskim takmičenjima među 176 zemalja bude manje od 30 takmičara sa normom u bacačkim discipilinama.

To nije trčanje da može svako da trenira, jer je uz inteligenciju potrebna i eksplozivnost, snaga... Potreban je pedagoški pristup da bi se polaznik najprije psihički pripremio i zavolio sport, a onda tek slijede teški fizički treninzi. Imam taj dar da nepogrešivo uočim talenat, i vjerujte da sam dobio žuljeve posmatrajući oslonjen na ogradu kako Furtula igra fudbal ili terenira rukomet. Danijel je bio i kadetski rukometni reprezentativac, ali sam ga ipak uspio zainteresovati za kraljicu sportova, i nije pogriješio"; priča profesor Ristić.

Tek, Furtula iako 20-godišnjak, ima norme za Evropsko prvenstvo u Tampereu, u disku i kugli. Bogavac za Svjetsko prvenstvo u bacanju koplja u Donjecku, Rakočević u kugli i disku za EYOF, ali i šampionat u Donjecku za mlađe juniore, Vukadinović u bacanju diska za Evropsko juniorsko prvenstvo u Italiji (Rijeti).

"Fale samo uslovi, eto Vukadinović je maturantkinja i moraće zbog studija da prestane da trenira u klubu. Ako popravi lični rezultat za dva metra ili se plasira u finale u Rijetiju, moći će da bira između tri opcije da nastavi sa sportom - Novi Sad, Zagreb ili neki od američkih koledža. Da, moći će da bira koledž u Americi, jer su tamo svjesni da samo odabrani mogu biti uspješni u tehničkim atletskim disciplinama. Tačnije, to je privilegija.

Čuveni tvorac olimpijskih šampiona, Ivan Ivančić iz Hrvatske je oduševljen talentom djece iz našeg kraja, kaže da smo privilegovani, ali osim uslova drugi ograničavajući faktor je mala baza a veliki broj sportova sa dužom tradicijom. Nerijetko fantastično talentovani takmičari pređu u drugi sport i pogriješe. Priznaju to kasnije sami ali i njihovi treneri. Mi, sa druge srane ne idemo na rezultat po svaku cijenu, već težimo postepenom radu i napretku, pa je bilo vidno da su, u svoj onoj lijepoj omladini na svečanosti ASCG, ipak najljepši takmičari Tare", sa ponosom ističe profesor.

Osim takmičara koji su izborili norme za velika takmičenja uspješni su i seniorski prvaci u bacanju kladiva, Radovan Čobeljić i Sandra Bogavac, 13-godišnja bacačica koplja Katarina Vojinović i u istoj disciplini dvije godine mlađi Milan Damjanović, kao i trkač Krsto Bogavac.

"Tara je ponijela moj stadion pa nemam stazu i uslova da treniramo i trkačke discipline, na žalost. Opština mi je izašla u susret pa koristim fubdalski stadion, ali na njemu se može bacati samo kugla. Za ostalo, svaki put postavljamo mrežu na tri metra, biram uglove i improvizujemo. Kada vidimo kako na Islandu imaju sale za bacačke discipline zagrijane na propisanih 20 stepeni Celzijusa i sve uslove, onda tek dobijemo želju da radimo i budemo bolji, uprkos svemu. Za uspjeh je ipak najbitnija volja, a mi ih pobjeđujemo iz inata. Sjajan je osjećaj pobijediti ih uz sve te njihove početne prednosti", zaključio je profesor Ristić.

Rezultat jedino mjerilo

Zelenim salonom hotela “Crna Gora” prilikom proglašenja najboljih orilo se AK Tara, AK Tara... Baš kao i prošle godine na istom mjestu i istim povodom u organizaciji ASCG.

"Zbog ljubavi prema atletici, pošao sam u prijevremenu penziju sa mjesta profesora fizičkog vaspitanja. Ne može čovjek da istovremeno kvalitetno radi dva posla. I nijesam se pokajao. Znanje sam sticao iz literature, dostupnost podataka na internetu, ali i snimaka rada čuvenog Ivana Ivančića, koje mi je donosio sin Danilo. Sada sa Ivančićem i Danilom Krtinićem iz Novog Sada,činim trougao trenera koji sarađuju, tačnije dišemo kao jedan u cilju uspjeha atletike na ovim prostorima.

Tara od ove godine imamo bezrezervnu podršku SO Mojkovac, ali i pomoć firme “Tara aerospace d.oo”. Sa ASCG imamo sve bolju saradnju, a i potrebna je. U 2013. godini imamo 17 domaćih i 15 međunarodnih takmičenja. Nema novca za bacanje, i kada bismo kupovali opremu koju možemo napraviti, osatali bi bez budžeta", kazao je trener Tare Marko Ristić.

Imate veliki broj vrhunskih takmičara, ko ima prioritet u učešću na međunarodnim takmičenjima?

"Jedini uslov i granica su norme. Sada u Bar idem sa tri takmičarke koje imaju norme, a tamo će sa nama trenirati i juniorski prvak u bacanju kugle iz AK Draževina, Tomaš Đurović, koji, takođe, ima normu za Rieti.

Danijel Furtula je na pripremama u Hrvatskoj. Znaju se pravila, nema ljutnje, zato i imamo sjajnu atmosferu u radu. Za Furtulu, iako odličnog u kugli, govorili ste da treba da se posveti samo disku, zbog nevjerovatne brzine i okretnosti. Marija Bogavac je rođena za koplje...

Zašto i Kristini Rakočević nijeste opredijelili jednu disciplinu?

"Ne znam. To je takav talenat za sport da ni ja još ne mogu da se odlučim. Nastaviće da trenira obje, pa vidjećemo. U svakom slučaju sam srećan što ću sa Kristinom raditi još najmanje četiri i po godine. Talenat nije sve, samo pet odsto do uspjeha i oboje znamo da moramo puno i planski da radimo kako bi postigli cilj. Samo ako bude radila uspjeh je zagarantovan i ne treba biti genije pa sa takvim potencijalom iskovati zlato. Umjetnici su inostrani treneri koji sjajnim sistemom prave od neuporedivo manje talentovane omladine prave šampione", skroman je Ristić.

Ipak, i pored pomoći Opštine i ASCG, Ristić najveću ima od djece. Magistranta Danila, magistra Nikole i doktoranta Danijele. Porodični budžet porodice Ristić, prema zapažanju ekipe “Vijesti”, najveća je pomoć u uspjehu Tare.

"Ponosan sam što su moja djeca sve u životu postigla radom. I kada je Danilo konkurisao za prijem na Fakultet, tražio sam da bude primljen samo ako bude najbolji. Iako mlad, bacio je kuglu više od svih, i oborio je moj rekord na tom Fakultetu u Nikšiću", ne krije profesor.

Država ih zaobilazi

"Ipak, i pored svih problema najveći je što nemamo teretanu. Imamo projekat i zemljište, ali za objekat treba 50.000 eura i još deset da je opremimo. Koristili smo teretanu u Sportskom centru i zaista su nam izlazili u susret, ali sada se renovira.

Osim toga, zimi je temperatura bila oko nule i to nijesu uslovi za rad - istakao je trener Tare Marko Ristić. Prošle godine ste od Komisije za igre na sreću dobili oko 1.000 eura, iako je Furtula bio najbolji mladi sportista.

Da li ste i ove išli sa projektom?

"Jesmo “Od Londona do Rija, još bolji i u većem broju”, za koji smo tražili 14.000 eura.

Koliko ste dobili?

"Nijesmo dobili ni cent".

Po kojem kriterijumu ste odbijeni, ako se zna da su neuspješni atletski klubovi dobro nagrađeni, a vaš je bolji od svih ostalih crnogorskih, zajedno?

"Nemam komentar na to. Ono što znam je da ćemo zbog toga biti prinuđeni da radimo sa manjim brojem atletičara", zaključio je Ristić.

Galerija