Nova knjiga Viktora Peljevina prevedena na hrvatski ima spektakularan naslov: 'Sindrom WikiLeaksa', a sadrži dvije duže pripovijetke, možda dva kraća romana, iz zbirke “Voda od ananasa za prekrasnu damu”
Koliko god se njegovi tekstovi činili pomaknutima, autor vrlo dobro drži ravnotežu između eksperimentalnosti i razumljivosti
Za jedan dio kritike i publike Peljevin je genijalni vizionar Rusije i, uz Vladimira Sorokina, najbolji ruski postmodernista.
Odlično prepoznaje ritmove globalizacije i 'strukturu osjećanja' našeg vremena, a među prvima se igrao s jezikom reklama, PR-a, interneta i novih tehnologija.
Eksperimentisanje i razumljivost
Za druge je on samo pomodni pisac koji nedostatak stila i sposobnosti za literarizaciju 'pravog života' nadomješta lakopotrošivim jezičnim efektima, ludim sižeima i radikalnim kritikama savremenog društva, piše T portal.
Sve to potpiruje i autorovo rijetko pojavljivanje u javnosti (rijetko daje intervjue, ne nastupa javno, mnogo putuje i malo boravi u Rusiji) i mnoge medijske mistifikacije, od toga da piše na drogama do toga da Peljevin ne postoji.
Koliko god se njegovi tekstovi činili pomaknutima, autor vrlo dobro drži ravnotežu između eksperimentalnosti i razumljivosti i uspijeva svoje subverzije i jezične akrobacije da servira na način koji je prihvatljiv mnogima, pa čak i da diktira književnu modu.
Bonus video:
