Crnogogorski pjesnik Ljubeta Labović, dobitnik je nagrade “Risto Ratković” za knjigu poezije “Neću da se budim”.
On je "Vijestima" rekao da je "iznenađen i da nije očekivao nagradu".
"U Crnoj Gori sam dobio samo jednu nagradu na "Sedmim studentskim stazama" na Cetinju, i jednostavno sam pišući i gledajući kako neki ljudi pišu i dobijaju nagrade, doveo sebe do stepena samo iz poštavanja iz konteksta nagrađivanja. Bio sam mišljenja da ne mogu dobiti neku važniju nagradu, i zato sam sad iznenađen. Nagrada mi predstavlja veliku čast i jednu vrstu podrške, dajući mi nadu da pišući poeziju ne radim uzaludan posao, jer se poezija ipak negdje sliva kroz istoriju i kroz našu stavarnost, pa iako zna biti rubna djelatnost ponekad uplovi kao plima u centar ljudskog života i na izvjestan način utiče i na sudbinu pjesnika", kazao je Labović.
Nagrađena knjiga pjesama je nastala tokom povišenog melanholičnog stanja, bila je to jedna vrsta kako ju je Silvija Plat nazvala "autobigrafija groznice", samoća i odvojenost, objasnio je pjesnik, i dodao da je sve vrijeme razmišljao o Vergiliju želeći da ima nekog prijatelja, a taj prijatelj je bila identifikacija sa Vergilijem.
"Upravo, u ovakavom stanju se može pisati dobra i prava poezija. Uprkos svemu šta sam naveo, ipak sam imao stanovitu vitalnost pišući ovu knjigu, imajući nadu i pogled kroz prozor koji je neka vrta izlaza. Naslov knjige može biti istovremeno ono što se u poeziji smatra metaforom sna, a s druge strane može biti jedno stanje izokrenutog posmatranja svijeta iz perspektive koju sam ja sebi postavio kroz ovu knjigu. Zapravo, to je perspektiva odvojenosti od svijeta, od urušavanja koneksta kulturnih, drruštvenih, političkih... Knjiga nije sva tematski oblikovana u kontekstu naslova, jer ima pjesme koje su ipak prijemčivije, otvorenijeg tipa, neke zadiru u neke metafizičke senzacije", rekao je Labović.
Bonus video:
