500 godina od rođenja italijanskog slikara i arhitekte Đorđa Vazarija

Vazari je prvi pisac o umjetnosti koji je epohu omeđanu Đotom i Mikelanđelom nazvao renesansom
51 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 30.07.2011. 16:30h

Navršava se 500 godina od rođenja Đorđa Vazarija, italijanskog slikara, pisca, istoričara i arhitekta, koji je rođen 30. jula 1511. godine u Arecu.

Radio je u Rimu, Napulju, Arecu, a njegove mecene bili su članovi porodice Mediči.

Vazarijeve slike je publika više poštovala za vrijeme njegovog života, nego poslije njegove smrti.

On je bio plodan slikar manirističkog stila. Najpoznatija slikarska djela ovog umjetnika su oslikani zid i plafon u Palaco Vekio (Stara palata), gradskoj kući u Firenci.

Na ovom djelu je sa svojim pomoćnicima radio od 1555. godine. Slike su bile religiozne i mitološke sadržine.

Takođe je poznat i po oslikavanju kupole u Firentinskoj katedrali, ali ovaj rad nije uspio da završi.

Kao arhitekta je bolje zapamćen nego kao slikar. Poznat je njegov "Vazarijev koridor".

Učestvovao je u renoviranju crkava Santa Maria Novela i Santa Kroče. U Rimu je sa pomoćnicima radio na renoviranju vile Đulije (Villa Giulia).

Napravio ja nacrt za palatu Ufici, sadašnju istoimenu galeriju. Mnogo je doprinio razvoju istorije umjetnosti.

Do 19. vijeka je svojim djelom "Životi slavnih slikara, vajara i arhitekata" presudno uticao na karakter cjelokupne literature o umjetnosti. U tom djelu je sadržana zbirka od oko 200 biografija umjetnika iz perioda od rane do kasne renesanse.

On je ovo djelo posvetio Kozimu de Medičiju.

Pisao je biografije o umjetnicima na osnovu sakupljenih arhivskih podataka, sakupljenih pisama, razgovora sa umjetnicima ili ljudima koji su ih poznavali.

Nastojao je da vidi svako umjetničko djelo o kome će pisati. Ponekad je prilikom pisanja izmišljao pojedine detalje iz života umjetnika.

Ova knjiga doživjela je dva različita izdanja za njegova života: 1550. i 1568. godine. Drugo izdanje sadrži više faktografskih podataka, u njemu je pisac izmijenio neke dotadašnje poglede na umjetnost.

U ovoj knjizi je Vazari uspostavio vezu između biografija umjetnika i teorije umjetnosti. Istorijsku koncepciju sprovodi kroz čitavo djelo.

Od izuzetne je važnosti njegov stav da umetnička djela treba procijenjivati u skladu sa epohom u kojoj umjetnik stvara.

Vazari je prvi pisac o umjetnosti koji je epohu omeđanu Đotom i Mikelanđelom nazvao renesansom.

Umro je 27. juna 1574. godine u Firenci.

Galerija

Bonus video: