Novo ime na rok sceni

Kad ste već zatvoreni u kući, pustite „Infinite Loop”

Alternativni podgorički rok sastav Yonic objavio je svoj debitantski album na kojem se našlo deset pjesama
983 pregleda 0 komentar(a)
Grupa Yonic, Foto: Grupa Yonic
Grupa Yonic, Foto: Grupa Yonic

Crnogorska rok scena kao da je pomalo zamrla u posljednje vrijeme, ali je iz glavnog grada dobila novopridošlicu u vidu grupe Yonic koja je željna da malo razmrda stvari. Za razliku od mnogih drugih domaćih bendova koji obično imaju dosta nastupa prije prvog izdanja, a albuma uglavnom se publici predstave kroz singlove ili kraće formate poput EP-a, Podgoričani su se odlučili za “staromodni” pristup, pa su se odmah bacili stvaranje svog dugosvirajućeg prvijenca. Rezultat je sad pred publikom, koja neke od ovih muzičara zna iz drugih bendova kao što je recimo Antonio Sanchez i Kurvini sinovi, u vidu njihovog debitantskog albuma koji nosi naziv “Infinite Loop”. Prvijenac Yonica donosi deset pjesama na engleskom jeziku, žanrovski šarenolikih, a dostupan je na Bandcamp servisu, gdje se album može preuzeti u digitalnom formatu po cijeni od sedam eura. Članovi podgoričkog sastava - Miraš Šljivančanin (gitara i vokal), Marko Gošović(sintisajzer), Filip Ferdinandi (bas) i Vukša Vujošević (bubnjevi) o svom radu i studijskom debiju pričali su za “Vijesti”.

Kako je nastao bend, koje su ideje, stavovi i motivacija koje su vas okupile? Ko čini sad bend s obzirom da je bilo promjena u sastavu od osnivanja?

Gošović: Bend je nastao krajem 2017, sasvim spontano, da bi vrlo brzo prerastao u redovno okupljanje četiri drugara petkom uveče, prije zajedničkog odlaska na pivo. Iako svi imamo iskustva iz ranijih uspješnih muzičkih projekata, u početku nismo imali ozbiljnije planove. U međuvremenu smo imali pomoć u razradi vokala od Katarine Cvijović i Marka Pejovića koje smatramo pridruženim članovima benda, kao i od Slađane Kavarić koja je pomogla oko pisanja nekih tekstova.

Kad i kako je nastajao album, kako bi ga opisali zvučno i tematski budući da je dosta šarenolik, postoji li neka priča iza albuma koja ga čini cjelinom i koji su glavni muzički uticaji na taj materijal?

Šljivančanin: Takođe spontano, uz samo jedno pravilo - da široko zaobilazimo obrade kako ne bi upali u zamku “kaver bendova”. Kako nismo postavili nikakva druga ograničenja, zvuk je spoj raznih žanrova. Svako je unio svoje viđenje muzike i svoje uticaje. Tako su nastajale tema za temom, a vremenom se isfiltriralo deset pjesama koje su našle svoje mjesto na našem debitantskom albumu.

U vrijeme kad su se gotovo svi okrenuli što kraćim formama, singlovima i EP-evima, vi ste objavili album, što je dovelo do te odluke, vjerujete li da i dalje ima publike koja ima strpljenja da sluša albume?

Šljivančanin: Pa nadamo se da ima. Prije svega potrebno je “imati strpljenja” da se čuju naše pjesme pojedinačno, pa vjerujemo da ako je neko već toliko uporan da izdrži jednu pjesmu, neće mu biti teško da čuje i kompletan album. Svakako je to uzaludan posao, ali pošto je cijeli svijet zatvoren u svojim kućama, nadamo se da će neko u nedostatku drugih ideja pustiti “Infinite loop” da se vrti.

Gdje su prethodno ljudi mogli da vas čuju uživo, skoro da niste imali nastupa prethodno, jeste li namjerno čekali da objavite pjesme prvo?

Gošović: Do sada smo imali tri nastupa - u podgoričkim kafićima “Skadar” i “Berlin”, te na novogodišnjem pazaru. Uz to smo imali i gostovanje na podkastu “Rokumentarni dani”, taj video je u fazi postprodukcije i trebalo bi da bude prikazan na istoimenom festivalu. Tačno je da smo čekali da aranžmanski zaokružimo materijal, snimimo ga i objavimo, potom i dobro pripremimo za izvođenje uživo na koncertima koji bi trebalo da uslijede nakon što se, iz svima poznatih razloga (khm, khm), stvore uslovi za to. Izvini, ne znam odakle sad ovaj kašalj.

Zašto ste se odlučili da pjesme budu na engleskom, znači li to da pucate na publiku širu od regionalne? Gdje vidite mjesto vašeg benda na domaćoj rok sceni budući da vas je teško svrstati u ladice, kako uopšte gledate na domaću rok scenu?

Ferdinandi: Da, ne samo zbog tekstova već smatramo da je kompletan naš izraz bliži publici vani. Tome je vjerovatno doprinijela činjenica da je, unatoč bitnim razlikama u muzičkom ukusu, zajedničko za sve članove benda da uglavnom slušamo stranu muziku i da imamo sklonosti ka eksperimentisanju. A i da se ne lažemo, ova sredina je mala za nas, očekuju nas velike stvari na velikoj sceni. Vjerovatno ćeš jednog dana šerovati ovaj intervju na svom Facebook profilu kako bi se pohvalio prijateljima da si nekad razgovarao sa nama koji se, iskvareni od slave i novca, više ne javljamo ni našim najbližima. Što se kolega sa naše scene tiče, možemo samo da im poručimo: orevuar, žohari!

Kako provodite dane u ovoj korona krizi, koliko je sve ovo uticalo na vaš rad, je li možda usporilo promociju albuma? Kakvi su vam dalji planovi, mogu li se očekivati spotovi, promotivni koncerti kad sve ovo prođe?

Vukojević: Kao i ostatak planete, u svojim kućama. Zbog toga je finalizacija albuma, miks i master, urađena posredstvom konferencijskih veza među članovima benda. Meni lično to je i odgovaralo, jer mi je dosadilo da gledam njihova dosadna lica i slušam njihove još dosadnije priče petkom do kasno u noć, nakon najdosadnijih mogućih proba. Stoga se nadam da će ova situacija potrajati, a ako se, pak, sve vrati u normalu, i mi se vraćamo nastupima i snimanju novog materijala, što znači ja alkoholu i tabletama da bih sve to mogao da izdržim.