Crnogorski muzičar Marko Vlahović već nekoliko godina uspješno gradi karijeru i na prostorima Srbije i to pjevajući u nekoliko bendova. Krajem prošle sedmice, kroz projekat Soul Kitchen i numeru “Nek svira Sax” Vlahović je predstavljen kao glavni vokal, a pored njega u staranju single učestvovali su Sanja Bogosavljević, Marija Matić, Ivana Vladović, Milan Savić Savčo, Kristijan Mlačak, Andrej Martinović, Aleksandar Buzadžić Buzge, Predrag Lefty Kozomara, Luka Puletić, Mladen Pecović, Dragan Krstić Gaga, Srđan Dunkić Džoni, Milan Jejina Yeqy i Dragan Ivanović.
U razgovoru za Vijesti Vlahović otkriva da je pjesma stara dosta i da je čekala pravi trenutak da bude objavljena, ali i da ova numera neće biti jedino od Soul Kitchen sastava već da planiraju da se posvete autorskim numerama.
Benda Soul Kitchen nedavno je objavio prvi singl „Nek svira Sax“, a ti se pojavljuješ kao lid vokal. S obzirom na to da si, od kako si u BG, karijeru gradio u bendovima Maraqya i Tribute James Brown, znači li to da svoj muzički put nastavljaš dalje kroz ovaj bend ili je ovo samo jedan od projekata?
Soul Kitchen je jedna divna muzička priča koju je pokrenuo Dragan Ivanović, nastala iz prijateljstva muzičara koji sviraju sa puno različitih izvođača. Ova pjesma se desila potpuno spontano i ne kosi se sa učešćem u drugim bendovima, kao ni sa radom na mojoj autorskoj muzici, koja je u pripremi već neko vrijeme. Svakako ćemo se potruditi da bude još pjesama Soul Kitchena u kojima će ljudi uživati kao u ovoj, sudeći prema reakcijama koje smo dobili do sad.
S bozirom na to da je Soul Kitchen sastavljen od brojnih muzičara koji već sviraju u drugim bendovima i stalno su angažovani, kako će uopšte finkcionisati ova priča i hoćete li biti više usmjereni na autorski rad?
Mi već nekoliko godina nastupamo u nekoliko beogradskih klubova, doduše ne uvijek u istom sastavu, zbog obaveza članova benda. Bend zbog toga ne trpi, jer za svaki instrument imamo barem dva muzičara, a pojedini članovi sviraju i po nekoliko instrumenata. Autorskog rada će sigurno biti još, jer bi bilo šteta da se stane na jednoj pjesmi.
Bend je brojan, makar u prvoj pjesmi „Nek Svira Sax“. Da li je zaista ovo prava postava benda ili se ona mijenja?
U video klipu su muzičari koji nastupaju u raznim postavama Soul Kitchena, htjeli smo da svi učestvuju, a malo nas je previše da budemo svi u istom trenutku na bini, ali nije isključeno da će se i to nekad desiti (smijeh).
Numera je posvećena saksofonu, zašto baš tom instrumentu?
Saksofon je instrument koji je pravi predstavnik funk i soul muzike kojom se mi bavimo, a i od samog starta smo specifični po tome što na nastupima često imamo dvojicu saksofonista umjesto uobičajene duvačke sekcije, sastavljene uglavnom od saksofona, trube i trombona.
Numeru je pisao Bili King, kako je došlo do saradnje s njim i s obzirom na to da je napisana prije nekoliko godina, zašto je tek sad objavljena?
Pjesma je nastala prije deset godina, Bili King je napisao kompoziciju i tekst, a naš saksofonista Milan Savić je smislio temu i dionice za saksofon. Milan kaže da je stajala u fioci sve ovo vrijeme jer je čekala na pravi trenutak, sad se sve nekako ‘’namjestilo’’.
Pjesma kao da je prava za karantinske dane, da li je u međuvremenu promijenjen i dorađen tekst kako bi bila aktuelnija?
Nije bilo nikakvih dorađivanja teksta, pjesma je takva od početka, s tim što je svako u kućnim uslovima snimio svoju dionicu za video. Jako je lijepa okolnost da pjesma zvuči kao proslava kraja karantina, iako mi u trenutku kad smo je snimali nismo znali kada će se to desiti.
Kako i sam provodiš karantinske dane i možeš li bez nastupa? Jesi li se zaželio svirki? Kako je uopšte na tebe uticala ova situacija, jesi li se plašio i koliko si se pridržavao svih pripisanih mjera?
Karantin mi je poslužio da uradim puno stvari za koje često nisam imao vremena, na primjer počeo sam da učim da sviram klavir. Nastupi mi jako nedostaju, a danas sam to najviše osjetio kada sam poslije dva mjeseca izolacije prošetao kroz centar grada i na svakom ćošku čuo muziku, došlo mi je da zapjevam nasred ulice. Ne mogu reći da sam se plašio, više se može reći da sam brinuo za drage ljude koji su daleko od mene. Bio sam jako disciplinovan, izlaske iz kuće sam sveo na minimum, na javnim mjestima koristim masku i rukavice. Smatram da čak i da ste najveći skeptik prema čitavoj situaciji, ne smijete biti sebični i ne štititi drugoga od sebe.
Tokom korone okrenuli smo se nekim čini mi se, starim vrijednostima. Što misliš, jesmo li išta naučili iz ovoga?
Mislim da je pandemija pomogla ljudima da više razgovaraju i razumiju svoje ukućane i da shvate koliko je sporiji tempo života ponekad potreban. Možda nas je i natjeralo na to da više cijenimo neke ‘’male’’ stvari koje obično uzimamo zdravo za gotovo. Vidjećemo šta smo naučili, primjećujem samo da su ljudi nekako mirniji, manje nervozni, što je samo po sebi već veliki napredak.
Zbog korone sve je stalo i muzička industrija je na velikom gubitku. Najavili su da nema koncerata i nastupa, najvjerovatnije do septembra. Šta to znači za našu muziku i uopšte umjetnost i kulturu koja nije baš na zavidnom nivou?
Kao neko ko je nepopravljivi optimista gledam na sve ovo kao na priliku da se više radi na autorskoj muzici, nekad nas muzičare taj tempo svirki prosto pregazi, pa i kad imamo slobodnog vremena, svi ga koriste za odmor, a autorstvo trpi. U vrijeme izolacije svi smo se, ako ništa drugo, barem iz dosade okrenuli upravo umjetnosti, pa možda neko uspije da uvidi njen pravi značaj, koji se često stavlja po strani.
Bonus video:
