Prije gotovo 80 godina Pablo Pikaso u svom je pariskom potkrovlju naslikao Gerniku, potresno umjetničko djelo koje je postalo univerzalan, vanvremenski antiratni simbol. Platno prikazuje ljude i životinje u mučnoj agoniji nakon bombardovanja baskijskog gradića Gernike, koju su avioni njemačkih nacista i italijanskih fašista, pomažući Francisku Franku, sravnili sa zemljom u jeku Španskog građanskog rata 26. aprila 1937.
Luis Ortiz Alfau, danas stogodišnjak, bio je tog dana tamo, “skupljajući mrtve i ranjene”. “Počeli su u 16 sati i dolazili u naletima svakih 15 minuta. Bacali su 'obične' bombe, pa zapaljive bombe, i grad se pretvorio u buktinju”, ispričao je.
Kako bi se obilježila 80. godišnjica jedne od najpoznatijih slika na svijetu, madridski Muzej kraljice Sofije, u kojem se platno nalazi, priprema veliku izložbu koja će biti otvorena danas.
“Važnost Gernike u kolektivnoj podsvijesti je tolika da je definišem kao duhovno umjetničko djelo s trajnom porukom promocije mira”, rekao je Pikasov unuk Bernar.
Njena simbolika do danas nije izblijedjela. Kustosica Rosario Peiro objašnjava kako su Sirijci koristili fotografije Pikasove slike u svojim protestima. “Pokušavali su da poruče da je rata dosta.” Prošle godine je francuski ambasador u UN-u rekao da je Alep moderna Gernika. “Ljudska tragedija, crna rupa koja uništava sve u što vjerujemo”, kazao je.
Španski građanski rat počeo je devet mjeseci prije napada na Gerniku, kada su generali španske vojske predvođeni Franciskom Frankom izvršili državni udar protiv lijeve republike. Saveznike za to pronašli su u nacističkoj Njemačkoj i fašističkoj Italiji. Napad na Gerniku zloglasan je po tome što je bio prvi nacistički pokušaj terorisanja civila iz vazduha, taktike koju će kasnije primjenjivati u Drugom svjetskom ratu. Broj mrtvih do danas je sporan. Pikaso, koji je živio u Francuskoj od 1904, prve je fotografije razaranja vidio dva dana poslije napada. Svoju je Gerniku počeo da slika prvog maja. Na platnu dugom gotovo osam metara crnom, sivom i bijelom bojom naslikao je deformisane likove žena i djece kako se u plamenu previjaju od bolova. Uz njih su apatični bik, ranjena golubica i prestravljeni konj.
Tri mjeseca prije španska republikanska vlada naručila je od Pikasa mural za španski paviljon na Svjetskoj izložbi u Parizu. Nakon napada na Gerniku slavni slikar se nije dvoumio šta će mu biti motiv. Izložba je otvorena 25. maja 1937. godine. U relativno skromnom španskom paviljonu slika se činila ogromnom. Mišljenja su bila podijeljena.
Vratiti sliku španskom narodu kada mu se vrate otete slobode
Francisko Franko, koji je zavladao Španijom 1939. i njom kao diktator vladao sljedećih 36 godina, do smrti je tvrdio da su “bijedni marksisti” sami zapalili Gerniku. I sama slika je sljedećih deset godina provela “u progonstvu”. Od 1937. do 1939. putovala je Evropom po izložbama na kojima se skupljao novac za španske izbjeglice. Početkom Drugog svjetskog rata Pikaso je svoje remek-djelo povjerio njujorškom Muzeju moderne umjetnosti u kojem je ostala sljedećih 40 godina. Ali je slavna MoMA dobila jasna slikarova uputstva - platno pripada španskom narodu i biće mu vraćeno “kada mu se vrate i otete slobode”.
Nakon Frankove smrti u Španiji je obnovljena demokratija, pa je i Gernika vraćena u Madrid 1981. godine. Prvo je bila izložena u Pradu, iza stakla otpornog na metke i eksplozije, zaštićena od mogućih napada u zemlji koja se tada još oporavljala od mračne prošlosti. Sada je glavna atrakcija u Muzeju kraljice Sofije.
Bonus video:
