IZ KNJIGE RADMILA TADIĆA - HRONIKA ZLOČINA (2)

Saveljić nakon krvavog pira u Gornjim Martinićima popio rakiju

"Vijesti" će u više nastavaka objavljivati djelove iz knjige o monstruoznim i mafijaškim obračunima od polovine 20. vijeka do danas
491 pregleda 22 komentar(a)
Gornji Martinići, Foto: Filip Roganović
Gornji Martinići, Foto: Filip Roganović
Ažurirano: 17.01.2017. 17:03h

Teške su noći bile u Bjelopavlićima poslije 28. septembra 1956. godine.

Majke su djecu tjerale da prije mraka dođu kući i trudile se da ih stalno imaju na oku.

Strah da će svirepi ubica Novak Saveljić ponoviti krvavi pir koji je počinio nad svojim rođakom Davidom i njegovom porodicom bio je toliko jak da se nije vjerovalo da je ubica pogubljen, iako mu je u Titogradu izrečena smrtna kazna koju je potvrdio i Savezni sud iz Beograda.

Saveljić je 28. septembra 1956. godine u Gornjim Martinićima ubio rođaka Davida, njegovu suprugu Juliju, osmogodišnjeg sina Veselina, trogodišnju kćerku Nadu, petnaestomjesečnog sina Vidaka i sedamdesetogodišnju majku Stanu.

Novak se pretvorio u zvijer te noći oko 20 časova kada je čuo Davidov glas u dijelu kuće u kojoj je živio, koja je pripadala njegovom stricu.

Izašao je i sačekao da David izađe, a potom ispalio dva smrtonosna hica sa udaljenosti od oko dva metra. Nastavio je krvavi pir u obližnjoj Davidovoj kući, tako što je nožem sa nekoliko desetina uboda usmrtio djecu.

Tada je došla Davidova majka Stana koju je ubica usmrtio sa šest uboda nožem, a potom je majku Juliju koja je u šoku gledala svoju mrtvu djecu i koja je bila u poodmakloj trudnoći usmrtio sa osam uboda nožem.

Prije nego što je usmrtio Juliju, monstrum je ispalio još dva hica u Davidovu glavu, a potom mu nožem otkinuo nos i prerezao grkljan.

Publicista Budo Simonović u tekstu o ovom zločinu naveo je da je dugogodišnja netrpeljivost između ubice i Davida kulminirala zbog Novakove ljubomore.

On je bio ubijeđen da je njegova supruga u tajnoj vezi sa Davidom i navodno je podnoseći joj oružje pod grlo tražio da to prizna.

Supruga nije mogla da podnese torturu, pa je napustila Novaka. Pokrenuta je i brakorazvodna parnica...

Simonović podsjeća i na tekstove novinara Koste Čakića, koji je za “Pobjedu” izvještavao sa suđenja Novaku Saveljiću, koji navodi da je optuženi na suđenju bio potpuno miran, te da je sala bila tijesna da primi sve građane koji su željeli da prate suđenje i koji su tražili smrtnu kazni za Saveljića.

Simonović navodi i da je Saveljić poslije svog krvavog pira pošao svojoj kući i kazao majci šta je učinio, a potom svratio kod jednog komšije kojem je takođe kazao šta je uradio. Tu je popio rakiju, uzeo malo duvana i produžio ka rijeci Zeti.

Policiji se sam prijavio sjutradan u poslijepodnevnm satima.

U presudi Okružnog suda u Titogradu navedeno je da je Novak Saveljić osuđen na smrt vješanjem, jer se "optuženi načinom izvršenja djela pokazao nedostojan vojničke smrti strijeljanjem". Savezni vrhovno sud Jugoslavije potvrdio je smrtnu kaznu, ali je izmijenio način izvršenja, pa je Saveljić strijeljan.

Pričali da je Tito poštedio Saveljića

Kao što smo naveli na početku ovog teksta, ovaj monstruozni zločin izazvao je toliko straha u Bjelopavlićima da se godinama pričalo da je Saveljić živ, te da je lično Josip Broz Tito spriječio njegovo strijeljanje zbog ratnih zasluga koje je imao kao pripadnik partizanskog pokreta.

Pričalo se da je viđen u Danilovgradu i okolnim selima, ali po svemu sudeći nesporno je da je kazna izvršena ubrzo poslije izricanja presude u novembru te 1956. godine.

Preporučujemo za Vas