MARJAN ALČEVSKI O SVOM HBO PROJEKTU ZA "VIJESTI"

Dok ne vidimo reakcije publike, takmičenje na kom sam pobijedio nije završeno

Marjan Alčevski, scenarista prve serije sa prostora Balkana koja će biti emitovana na HBO kanalima, priča o projektu “Uspjeh” čija je premijera 6. januara u 20 časova
789 pregleda 0 komentar(a)
Alčevski, Foto: Privatna arhiva
Alčevski, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 17.05.2019. 14:03h

Marjan Alčevski, scenarista prve serije sa prostora Balkana koja će biti emitovana na HBO kanalima i dostupna putem servisa HBO GO, ne može da dočeka reakcije publike. Uoči premijere projekta nazvanog “Uspjeh”, koja je zakazana za 6. januar u 20 časova na kanalima HBO, on se nada da će priča tokom svih šest epizoda držati pažnju gledalaca. Sve epizode serije “Uspjeh” biće odmah dostupne na HBO GO servisu.

Tekst Alčevskog pobijedio je u konkurenciji od preko 500 radova na konkursu kompanije HBO, predstavljenom 2016. godine na Sarajevo Film Festivalu. Po njemu je kasnije snimljena serija u režiji oskarovca Danisa Tanovića, sa glumačkom ekipom u kojoj su Uliks Fehmiu, Iva Mihalić, Tara Taler, Toni Gojanović i Marija Škaričić. Makedonski scenarista, u čijoj je biografiji više od 150 televizijskih emisija, serija “Cimmer fraj”, kratki film “U šumi” i dokumentarac “Plati i ženi”, svoj novi projekat predstavlja čitaocima Playa.

Jeste li od starta znali kako će se priča odvijati, ili su vas likovi sami vodili dok ste pisali scenario?

Bilo je malo i jednog i drugog. Kad radite seriju od šest sati, morate imati priču koja toliko i traje, što nije lako. Zbog toga serije imaju više likova nego igrani film, jednostavno treba vam sva ta građa. Tako da sam se na početku više bavio time kako da napravim zanimljive likove čije bi nam priče bile važne, a manje samim pričama. Nije to da likovi postoje negdje iznad mene, pa to ja sad pratim. Stvaram ih, ali je pitanje šta me zanima i šta je uzbudljivo kod određenog lika, koji je dio njegove priče ono što želim da ispričam. Na to pitanje ne moram da dobijem odgovore u početku, dovoljno je da “zasadim” potencijal, pa ću ga kasnije iskorišćavati.

Serija je najavljena kao priča Makedonca u Zagrebu. Šta vas je inspirisalo da napišete jednu poprilično mračnu, ali realnu priču?

Nije to mračna priča u onom smislu u kojem je televizija posljednjih godina znala da bude mračna. To nije priča u kojoj detektivka po kiši lampom nešto traži i na kraju ugleda nešto užasno. Mračna je jer je ona odraz naše stvarnosti. Ljudi će svuda u regiji, ali i širom planete moći da prepoznaju taj čudni svijet u kome se dešavaju stvari poput bregzita ili Trampa u Americi, nekakav taj zaokret društva prema puno konzervativnijim vrijednostima. Ipak, to nije emigrantska priča. Živim u Zagrebu 18 godina, Novi Zagreb me inspiriše u onom smislu da je to mjesto gdje možete sresti ljude iz različitih društvenih slojeva i različitih krajeva Hrvatske. Ne morate ići nigdje da biste vidjeli ljude iz drugačijih svjetova. Isto važi i za sve ostale velike gradove u Evropi. Ono što još više čini tu lokaciju univerzalnom, je taj blijedi sjaj razvoja gradova iz doba socijalizma. Zbog toga, recimo, ljudi u Varšavi prepoznaju slične stvari, iako mislim da ni Malme u tom smislu nije puno drugačiji.

Pobijedili ste na takmičenju HBO i to samo sa scenarijom za pilot epizodu. Jeste li se plašili hoćete li tokom pisanja scenarija opravdati očekivanja koja su iz produkcije imali prema vašem projektu?

Od prvog dana sam užasno svjestan toga, jer radim kao scenarista već 14 godina i kroz cijelu karijeru i početak koji je trajao 12 godina, sanjao sam priliku da mi neko da da napravim nešto ozbiljno. Onda kad sam dobio tu šansu, imao sam velika očekivanja od sebe, a očekivanja sa strane HBO su zasebna stvar. Oni su daleko svjesniji od mene kako televizija radi. Moje kolege iz ove industrije i cijele regije imaju drugi set očekivanja, a reakcije publike su ona stvar koja me najviše plaši.

Živimo u vremenu kad publika gleda vrhunske produkcije iz cijelog svijeta. Ova serija sve i da ne bude uspješna u Americi, mora biti uspješna kod publike u našoj regiji koja voli da gleda američke serije. To takmičenje na kojem sam pobijedio, još nije završeno. Trajaće dok ne vidimo rezultate prijema kod publike. Tako da sam se plašio, plašim se i plašiću se još neko vrijeme.

Serija je opisana kao drama, ali ima elemente raznih drugih žanrova. Da li je teže pisati scenario za projekat koji ne može da se klasifikuje kao žanrovski?

To je teško samo u situacijama kao što je ova kad me neko pita o čemu je serija. Zavidim kolegama koji mogu da kažu “u malom selu u Baranju se dogodi ubistvo, idemo da vidimo ko je ubica”. Odmah znate da li vas to zanima ili ne, jer je u pitanju detektivska serija. I u “Uspjehu” jedna od glavnih junakinja je detektivka i ima taj kriminalistički dio. Ona jeste drama i bilo mi je veoma prijatno da radim na tom procjepu između tipične klasične drame i žanrovske serije. Da, ima i krimi elemente i puno trilera, ali u smislu promocije je stravično nezahvalno opisivati je. U mom poslu vas pitaju da prezentujete svoju ideju unaprijed. Da sam to morao da radim, serija “Uspjeh” nikad ne bi bila napravljena. Imao sam privilegiju, kao i ostalih 500 ljudi na konkursu, da napišem scenario, a da ne moram da objašnjavam o čemu, kome i za koga je to. Zamislite da dođem kod producenta i kažem “ovo će biti drama, ali biće i zanimljivo”. Najčešće kad kažemo drama, to uglavnom zvuči kao stvar koja neće biti nužno uzbudljiva, za razliku od serije koju smo napravili.

Koliko se scenario tokom snimanja mijenjao, da li je bilo prepravki i da li biste ih uopšte dozvolili?

Bilo je puno prepravki kroz cijeli proces razvoja i snimanja. Neke od tih stvari su uslovljene produkcijskim okolnostima. Ponekad je neka lokacija nemoguća za dobiti ili se u posljednji čas desi da nešto ne funkcioniše. Ponekad zbog glumaca morate promijeniti stvari, jer neki od njih sa manje replika mnogo bolje rade svoj posao, što je fantastično. Ja napišem puno riječi, a oni to samo pogledom odrade. Promjene su nužna stvar. Daleko bilo da ih ne bih dozvolio. U našoj regiji ideja autorske vlasti nad tekstom je staromodna. To više ne funkcioniše nigdje i nikad. Mislim da HBO ne bi mogao da radi na način da dođe autor i kaže “ja sam ovo napisao, a vi ćete to napraviti od riječi do riječi. Ili će biti tako ili nikako”. Mislim da bi odgovor u tom slučaju bio nikako.

Glumicu izabrao za 12 sekundi

Nijeste učestvovali u izboru glumaca, ali ono što je interesantno da neki od odabranih, bez obzira na to koliko su godina na sceni, nemaju iza sebe uloge sa kojima bi ih gledaoci identifikovali. Koliko je to dobro, a koliko loše za seriju?

To je pitanje na koje ne znam odgovor. Napisao sam seriju koja je smještena u Novom Zagrebu. Uliks Fehmiu, recimo, glumi lika koji je zagrebački dečko i on to radi zaista fantastično. Kada ga vidite i čujete kako privatno govori, to je velika razlika u odnosu na ono što je pokazao u seriji. Koliko je dobro ili loše za nas što nijesu svi glumci prepoznatljivi, teško je procijeniti. Prepoznatljivost je dobra samo za inicijalno privlačenje pažnje. Svi smo bili daleko više orijentisani na to da je u pitanju serija produkcije HBO i da ćemo tako privući pažnju.

Ljudi će znati da izlazi i pogledaće makar prvu epizodu. Bio nam je cilj da njihovu pažnju zadržimo do kraja i da ljudi žele da je pogledaju. U tom smislu, pri odabiru glumaca, vodili smo se time ko može najbolje da odradi posao i donese ono nešto više što vam uvijek treba kad je u pitanju ovakav projekat. Nijesam odlučivao ko će dobiti uloge, ali sam bio uključen u proces, tako da sam linkove sa kastinga dobio i pogledao. Tako je Tara Taler dobila ulogu jer sam pogledao 12 sekundi njene scene, pauzirao video i poslao Danisu poruku da imamo Blanku. Pokazalo da se nije slučajno u toj sceni dobro pokazala, čitavu je ulogu fantastično odigrala.

Preporučujemo za Vas