Kara Delavinj ima 22 godine i jedno je od najprepoznatljivijih lica na svijetu. Pored njenog ogromnog uspjeha u svijetu mode, ona započinje i uzbudljivu glumačku karijeru - sa pet filmova čije se prikazivanje očekuje u narednih godinu dana. Takođe, ona je uticajan glas u svijetu društvenih mreža, sa više od deset miliona sljedbenika na Instagramu. Glumica je razgovarala sa novinarima “Cosmopolitana” u Los Anđelesu o filmu “Paper Towns” i njenoj uzbudljivoj karijeri. Ona u ovom ostvarenju koje je u regionalne bioskope stiglo u junu, glumi Margo, neustrašivu djevojku koja zajedno sa svojim komšijom Kjuom (Net Vulf) izvodi niz podvala po cijelom gradu. Kju, koji je štreber, odmalena je zaljubljen u nju i prati je u uzbudljivim avanturama. Sljedećeg dana, Margo misteriozno nestaje.
- Kako ste se osjećali kada ste saznali da ste dobili ulogu?
Ne mogu da vam objasnim koliko sam bila uzbuđena. To je moja uloga iz snova; mnogo mi je značila. Ali nisam ni pomišljala da ću je dobiti. Stalno sumnjam u sebe. Trudim se da nikada ne očekujem ništa od života jer tako ne mogu da se razočaram. Tako da, kada su mi javili da sam dobila ulogu, odlijepila sam. To je bio jedan od najboljih dana u mom životu i dugo nisam mogla da prestanem da pričam o tome. U tom trenutku bila sam sama u hotelskoj sobi i počela sam da trčim okolo, da bacam stvari uvis i vrištim u jastuke. Neko od osoblja hotela zvao je da provjeri da li sam dobro (smijeh). Bilo je vrlo smiješno. Onda sam počela da brinem da neću biti u stanju da dovoljno dobro odigram ulogu.
- Kako je bilo raditi sa Netom Vulfom?
Kada smo se Net i ja prvi put sreli, osjetili smo snažnu hemiju. Mislim da imamo sličnu energiju. Oboje se stalno šalimo na svoj račun, smijemo se i nijedno od nas nije u stanju da stoji mirno. On će biti moj prijatelj za cijeli život i bilo je jako lijepo iskusiti taj odnos jer mislim da će se to vidjeti i na ekranu. On me je naučio dosta o tome kako da budem na filmskom setu i uživam, umjesto straha i zabrinutosti u vezi sa onim što me čeka. Savjetovao mi je da uletim u situaciju bez mnogo razmišljanja i da uživam u trenutku, a mislim da najbolji rezultati nastaju upravo tada, kada si opušten i dobro se provodiš. Rekao mi je: “Ne budi nervozna, zablistaćeš”.
- Da li se identifikujete sa Margo?
U njenim godinama bila sam drugačija. Ona je mnogo zrelija. Ipak, dosta se identifikujem sa njom. Naročito po tome što živi u sadašnjosti i ne razmišlja mnogo o budućnosti, već jednostavno radi ono što joj se u tom trenutku čini kao prava stvar. Takođe se identifikujem sa njom po tome kako se zabavlja i pravi haos (smeh). Ja se nikada ne trudim da napravim haos, kao ni Margo. Izaziva snažnu reakciju svih koji je okružuju, iako joj to nije namjera. Ima snažne stavove, a i ja sam takva. Na neki način, ona je lider i individualista, koji je na sopstvenoj talasnoj dužini i ne slijedi ničija pravila.
- Hrabra je, zar ne?
Margo je neustrašiva, a i ja sam prilično neustrašiva. Volim avanture više od svega i uvijek sam za nova iskustva. Ne volim da razmišljam o stvarima, jednostavno ih uradim.“
- Da li postoji neka scena koju biste mogli da izdvojite?
Jedan od mojih omiljenih djelova u filmu je veče podvala kada Margo vodi Kjua po cijelom gradu da bi se osvetila dečku. Sama sam izvodila svoje opasne scene. Pela sam se na ogromno drvo i na prozor, bilo je vrlo zabavno. Bilo je super gledati kako se cijeli auto umotava u celofan i farba auto-lakom, kao i ostajanje u supermarketu do četiri ujutru. Radili smo mnogo zabavnih stvari, igrali se žmurke. Svaka od podvala bila je smiješna do suza. Snimanje filma bilo je jedno od najboljih iskustava u mom životu. Gotovo da je bilo previše zabavno. Svi smo plakali kada smo završili i svi mi nedostaju svakog dana.“
- Zbog čega Margo bježi i nestaje; da li je ona pomalo izgubljena?
Mislim da su svi pomalo izgubljeni. Svi se pretvaraju da znaju šta rade, ali niko to zapravo ne zna.
U filmu, glavnu junakinju stavljaju na pijedestal i idealizuju je. Da li se identifikujete sa tim zbog načina kako vas vaši obožavaoci doživljavaju? Da, i mislim da se to događa mnogim momcima i djevojkama, bez obzira na godine. Misliš da znaš kakva je neka osoba, zbog toga kako ti ona izgleda posmatrano spolja, a kada je bolje upoznaš, pomisliš: ,O, pogriješio/la sam, ta osoba nije takva.’ Sjećam se da sam i ja imala idole kada sam bila mlađa, za koje sam mislila da su nevjerovatni, a poslije upoznavanja bih uvijek bila razočarana. Mnogi ljudi vole da projektuju svoje ideje o Margo na nju samu, a čini mi se da je to slučaj i sa mnom. Razlika je u tome što sam ja javna ličnost, a ona je djevojka u srednjoj školi.
- Kako se vi nosite sa tim aspektom života i sa slavom?
Jednostavno živim svoj život i čini mi se da nemam poseban odnos prema slavi. Morate da se nosite sa tim svakoga dana, a svaki dan je drugačiji. To je najčudnija stvar na svijetu, ali fanovi vide ono što žele da vide. Oni vide ono što ja želim da vide, a to je otprilike oko dvadeset procenata moje ličnosti. Ljudi stalno imaju svoje pretpostavke u vezi sa mnom, misle da znaju ko sam. Ali ja volim njihove pretpostavke, pošto volim da im dokazujem da nisu u pravu.
- Djeluje kao da stalno radite. Kako se opuštate?
Volim da čitam. Trenutno dosta čitam Hermana Hesea. Volim poeziju. Čitam i dosta knjiga o jogi. Upravo sam pročitala knjigu Lene Danam “Not That Kind of Girl: A Young Woman Tells You What She’s ,Learned”’. Takođe čitam i zbirku kratkih priča koju je napisala Lidija Dejvis (dobitnica nagrade Man Booker), koja je vrlo interesantna. Uvijek čitam nekoliko stvari istovremeno. Vrlo dugo nisam imala slobodan dan i vjerovatno mi je potreban odmor, ali ja volim da radim. Svakog dana radim jogu i to mi pomaže da se opustim: u mojoj glavi se dešava jako mnogo toga i joga mi je potrebna da me prizemlji. Takođe, gdje god da idem, nosim svoju gitaru i komponujem.
- Ko su vaši uzori?
Meril Strip, Šarliz Teron, Džulijen Mur, Patriša Arket, Anđelina Džoli je divna, divno je kako se upustila u režiranje i filantropiju kojom se bavi. Obožavam te izuzetne, super snažne žene. Voljela bih da radim sa Sijenom Miler, ona je moj uzor, ali i dobra prijateljica.
- Koji su vaši savjeti mladim djevojkama?
Radite stvari za sebe. Dobro je ugledati se na druge ljude i biti inspirisan njihovim radom, ali nikada ne pokušavajte i ne dozvolite da budete ono što niste. Slijedite svoje srce i svoje snove i ne dozvolite da vas bilo ko spriječi u tome da radite ono što želite.
Voljela sam da stvaram svoje svjetove
- Kakvi ste bili kao mali?
Bila sam prilično tiho dijete. Više od svega voljela sam da slušam i da posmatram i živjela sam u svom svijetu mašte. Voljela sam da stvaram sopstvene svjetove; pomjerala bih namještaj i pretvarala ga u svoj zamak. Uvijek sam voljela da budem neko drugi. Željela sam da glumim od svoje pete godine. Kada sam imala 13, zatražila sam od svojih roditelja menadžera za rođendan. Obožavala sam binu i često sam plesala u školi. Voljela sam psihologiju, biologiju i hemiju, ali gluma je moj omiljeni predmet.
- Da li ste bili nestašni u srednjoj školi?
Bila sam pravi gremlin! Vođa šaljivdžija u mom internatu. Obožavala sam da kanom crtam ljudima po licu dok spavaju. Kana se ne skida sa kože nekoliko nedjelja.
Modeling nije bio moja strast, ali me gluma pokreće
- Vi ste izuzetno uspješan model, a koliko vas ispunjava glumačka karijera?
Vidite, modeling nije bio nešto što sam radila za svoju dušu, to nije bila moja strast. To nije ono što me pokreće. Gluma je nešto čime sam oduvijek željela da se bavim i to je zaista moja istinska strast. U glumu ulažem krv, znoj i suze i posvećujem joj svoj život.
- Da li je put od modelinga do glume bio težak?
Čim sam postala model, počela sam da dobijam ponude za one tipične uloge, poput glupe plavuše koja pogine na početku filma ili seksi djevojke. To nisam željela da radim.
Bonus video:
