Hrvatska glumica Mila Elegović, poznata uglavnom po ulogama u komedijama, riješila je da uplovi u muzičke vode. Nedavno je objavila album prvijenac Kradljivica srca, a već 18 godina u pozorištu se bavi mjuziklom.
"To je inače moja primarna glumačka djelatnost. Oduvijek sam željela da se bavim muzikom, ali nikad nijesam imala hrabrosti. Osjećala sam se manje vrijednom i nedovoljno sposobnom i pametnom, ali iz razgovora sa nekim muzičarima, koji su mi rekli da je vrijeme da se oprobam u muzici, to je okrenulo naglavačke. Osjećala sam da je došao trenutak da počnem da radim ono što želim. Sve su se kockice poklopile, a u junu je izašao album “Kradljivica srca”. Imala sam ranije ponude da mi album rade drugi kompozitori, koji su me htjeli strpati u svoju viziju mene. Ovo sam iskonska ja, bez uljepšavanja i drugog oka. Zato mi je muzika važna. Kad sam glumica onda to nisam ja, to su uloge koje igram, a u muzici sam to ja. I ovo bavljenje muzikom je novo poglavlje mog života. Ljudi se kroz život moraju mijenjati i ne smiju ostati na istom nivou. Jedino što je bilo važno je ta vjera u sebe", kazala je ona za "Vijesti".
Šta vas je najviše ohrabrilo da snimite album?
Činjenica da ništa nije vječno i da ako neke stvari u životu ne napravite sada, sjutra nećete imati vremena za to. Gledajući ljude oko sebe koji troše život i situacije čekajući da se život dogodi, a treba živjeti sada, riješila sam da to napravim i rekla sebi ili sad ili nikad. Ušla sam u četrdesete, a to su zrele godine, koje su mi donijele snagu za promjenom. Žena u tim godinama je tek tada na vrhuncu svojih ženskih umnih, intelektualnih, majčiskih, osjećaja. Za mene je to jako važno jer se moram mijenjati, napredovati, ići dalje.
Jeste li zadovoljni kako je do sada prošao album Kradljivica srca?
Jesam. Ljudima je prvo neočekivano da sam odabrala žanr kojim ne podilazim publici. To je pop-rok album, sa primjesama soula, zvuka 80-ih i YU roka. Dakle, nijesam željela da razmišljam o trendu i jedino što mi je bilo važno je da zadovoljim sebe i svoj ukus. Kao glumica sam morala da igram uloge koje nijesam željela, a u muzici sam svoj šef, radim samo ono što želim i vođena sam svojim srcem što mi je jako važno.
Naslovnu numeru Kradljivica srca posvetili ste ženama koje su u duši mangupi. Kako muškarci reaguju na tu pjesmu?
Muškarci kažu da im se uopšte sviđa moja muzika i tekstovi, jer su provokativni i govore o odnosima. Uvijek mislim da je odnos muškarca i žene u stvari ples, makar ga ja tako vidim. Njima je to simpatično, pa su im i pjesme privlačne i seksi.
S ovim albumom ste postigli uspjeh. Znači li to da ćete zbog muzike zapostaviti glumu?
Neću. Ako može Doktor Haus ili Dženifer Lopez, mogu i ja. Cak mislim i da se širim dalje. U XXI vijeku umjetnici moraju biti multipraktici. Trenutno igram u predstavi “Istina” i sa njom sam cijelo ljeto bila na turneji. Imam i dva mjuzikla u planu. Ne dolazi u obzir da odem iz glume, ali isto tako ni da se ne bavim stvarima koje želim. Te dvije karijere mogu ići ravnopravno jedna uz drugu, uz dobru organizaciju. Mislim da ću biti bolja glumica zato što sam sad puno sigurnija u sebe i svoje ja.
Usavršavali ste se u Londonu. Jeste li pomišljali da ostanete tamo i bavite se glumom i muzikom?
Tada sam bila udata i logično je bilo da ostanem u Zagrebu i nakon usavršavanja tu da radim. Ali nikad nijesam žalila zbog toga. Kakvu god odlukudonesemo u datom trenutku, tako je uvijek najbolje.
Važite za jednu od najljepših žena u Hrvatskoj. Koliko vam je to pomoglo, a koliko odmoglo u karijeri?
U karijeri mi je pomoglo, jer zahvaljujući tome duže trajem nego neki drugi ljudi, šire mi je područje djelovanja jer mogu da radim i marketinške kampanje. U privatnom životu mi je to odmoglo jer ljudi imaju predrasude prema ženama koje su na glasu kao zgodne i lijepe, a još ako su medijski popularne. Onda je to minus, jer mi ipak živimo na Balkanu.
Sapunice radimo samo zbog para
Igrali ste u samo jednoj sapunici, ostalo su uglavnom bili sitkomi. Ljudi su vas u Crnoj Gori upoznali kroz lik Irene iz serije "Bitange i princeze". Šta je lakše glumiti u sapunici ili sitkomu?
U sapunicama ne volim da glumim. Čak sam i srećna što to ne moram puno da radim. One su nekako bezazlene. Komedije imaju logiku, a sapunice su "idi mi dođi mi". Svi je radimo isključivo i samo zbog novca. Zato i najviše volim mjuzikle.
Glumite dosta i u pozorištu. Kako birate uloge?
Ne mogu da biram uloge jer sam u gradskom pozorištu. Tamo sam gradski službenik, nemam prava da biram i igram ono što mi dodijele. I to je ogroman problem, jer mi višemanje dodjeljuju slične uloge. Zato mi je važno da se bavim muzikom, jer tu ja biram šta ću raditi, sa kime, kada... Kao glumica sam zarobljenija.
Galerija
Bonus video:
