Emisija "Zapis", koja se emituje svake subote na Prvom programu RTCG, postoji već 11 godina, a sve je počelo u januaru 2002. sa pričom o Cetinju pod snijegom. Za to vrijeme, gledaocima je predstavila priče iz čitave Crne Gore i danas ima svoju vjernu publiku, koja po riječima autora Miomira Maroša, sama bira teme koje će u emisiji biti obrađene.
"Narodska emisija", kako je autor karakteriše, promoviše ljepote, kulturno i istorijsko nasljeđe Crne Gore, njene autentične likove. Komentari su, otkriva Maroš, većinom pozitivni.
"Tajna uspjeha ovakvih emisija je što govore o onome što nas okružuje, što je pomalo zaboravljeno, što je naše, pa tako nikad nijesam imao konkurenciju u kablovskim sistemima, jer kod njih ne možete vidjeti ono što mi imamo. Imaju gledaoci i kritike, naravno, ali one su najčešće vezane za to da kod njih nijesmo dolazili. Odgovor je – pozovite nas, pomognite u pripremi i dolazimo", kaže za "Puls" Maroš.
Emisiju, dodaje, odavno kreiraju gledaoci. A autor uspije da "provuče" i neku svoju temu. Kao finalni rezultat, "Zapis" je emisija u kojoj je, po mnogima, sve vrlo interesantno.
Hvala vam što ste primijetili da emisije oneobičavam, jer kod nas je malo što zanimljivo na prvi pogled, kao što je to u većim državama, gdje imate puno toga više u ponudi. To je novinarska vještina, koju imaju i neke moje kolege koje rade slične emisije na drugim gledanijim televizijama – uspijevamo da stvari učinimo interesantnijim nego što jesu. Pa možda se tu ni ne radi samo o novinarskoj vještini, nego sam jednostavno takav lik.
U Jutarnjem promovišemo ljude koji su aktuelni, ali i one koji nemaju mogućnost da na drugi način dospiju na TV. Tu su i vrijedna književna djela, publicistika, slikari, svi oni koji nijesu dobili mjesto kod drugih, a vrijede
"U Jutarnjem promovišemo ljude koji su aktuelni, ali i one koji nemaju mogućnost da na drugi način dospiju na TV. Tu su i vrijedna književna djela, publicistika, slikari, svi oni koji nijesu dobili mjesto kod drugih, a vrijede. Često tako bude i sa muzičarima, ne moraju biti previše poznati, da bih ih ugostio. Koliko je moguće, i u Jutarnjem promovišemo naše nasljeđe. Težim da se taj moj Jutarnji subotom ipak malo razlikuje od onih radnim danima", kaže Maroš i prisjeća se Jutarnjeg programa koji je radio 2009. i 2010, na koji je i dan-danas ponosan.
"To je bio „Zapis“ uživo, radio sam ga ljeti, vikendom po dva sata iz crnogorskih gradova i izgledao je potpuno drugačije. Mislim da ćemo to ponoviti, jer u Crnoj Gori to niko nije uspio da uradi tako", kaže autor "Zapisa".
Utisak je da Maroš zaista uživa u razgovoru sa različitim ljudima. Upravo u tome je i čar "Zapisa", a autor priznaje da mu ljubav prema ljudima pomaže u komunikaciji.
"Zaista volim ljude, iako mi je ponekad naporno, sagorim u komunikološkom smislu, koliko sam sa ljudima. Ja sam čovjek iz naroda, ako se to tako može reći", priča on.
Vještine komunikacije u djetinstvu je usavršavao kod babe na selu, gdje je, navodi, naučio da razgovaram sa narodom koji živi od zemlje i svog rada.
"Zaista volim ljude, iako mi je ponekad naporno, sagorim u komunikološkom smislu, koliko sam sa ljudima. Ja sam čovjek iz naroda, ako se to tako može reći"
"Ljudi kad me gledaju na televiziji, vide da sam jednostavan, pa me zaustavljaju po ulici, da se upoznamo, pričamo, da hvale, žale se, da predlože svoje teme... Sve mi to puno pomaže i ja kad odem na teren, pa čak i kad sam u studiju, to se mnogo ne razlikuje od moje uobičajene komunikacije. Zato sve to izgleda tako prirodno i drugačije nego što drugi rade. Prosto mi bude žao što neke kolege pokušavaju da komuniciraju sa običnim narodom, a to inače ne rade. Vidi se i na ekranu taj neuspjeh", priča Miomir Maroš i osvrće se na ljepote svog rodnog grada, Kotora, koji u emisijama vrlo često spominje.
"S ponosom ističem da sam iz grada drevne civilizacije i kulture. Kotor je sav magičan i grad neiscrpne energije i inspiracije. Mislim da bih cijelog života mogao da ne izađem iz Boke, a da pravim zanimljive priče. Najmagičniji u Kotoru su ti ostaci tradicije i gospodskog života, što se ogleda od guštanja i zadovoljstva sa malim stvarima koje život znače, u ćakulama ko je đe s kim bio, u kužini, muzici i karnevalima koji imaju taj šug Boke i Mediterana. Pravi Bokelji se lako prepoznaju i svim silama rade na tome da tu tradiciju sačuvaju, razviju i promovišu", ponosan je Maroš.
Najzanimljivije priče iz zabitih sela
Maroš na neka izdanja "Zapisa" je veoma ponosan i evo čega se uvijek rado sjeti.
Znam da mi najviše zamjeraju što koristim bokeljske izraze, romanizme. Drugim djelovima zemlje, pogotovo krajnjem sjeveru je to strano, pa im se čini da samo snimam po primorju i uvijek im je malo mog prisustva na sjeveru. Koliko god da ih snimamo, po cijelo ljeto, oni kažu, ima dosta toga još, dođite opet
"Raditi emisiju svake sedmice 11 godina, a ne pogriješiti je nemoguće! Te su greške u posljednje vrijeme svedene na najmanju mjeru. Svaka emisija kojom nijesmo izazvali veću pažnju, čisti je promašaj, koliko god ja bio zadovoljan njome", smatra on. Svjestan je da mu neke stvari gledaoci i zamjeraju.
"Znam da mi najviše zamjeraju što koristim bokeljske izraze, romanizme. Drugim djelovima zemlje, pogotovo krajnjem sjeveru je to strano, pa im se čini da samo snimam po primorju i uvijek im je malo mog prisustva na sjeveru. Koliko god da ih snimamo, po cijelo ljeto, oni kažu, ima dosta toga još, dođite opet.
Oko referenduma su mi zamjerali što se emisija stavila na crnogorsku stranu, mada me to nije sjekiralo. Emisija je promocija Crne Gore, a ja shvatam sebe kao misionara, u tom smislu. I uvijek će tako biti. Nemam drugu domovinu osim ove i ne bi me zanimalo da se negdje drugo bavim ovim poslom", siguran je autor "Zapisa".
Galerija
Bonus video:
