OD KREATORA SERIJE "LA CASA DE PAPEL"

Nova serija na Netflixu: Ubistva, seks i droga na Ibizi

Netflix je "Bijele linije“ objavio 15. maja, a nakon samo desetak dana već je izvjesno kako će serija postati ovogodišnji ljetni hit
2074 pregleda 0 komentar(a)
White Lines, Foto: Nextflixtv
White Lines, Foto: Nextflixtv

Španski televizijski producent i scenarista Aleks Pina, koji je svjetsku publiku oduševio Netflixovim serijalom „Money Heist“, u novoj uzbudljivoj seriji „White Lines“ vodi nas na raskošnu Ibizu, iza čijih se prekrasnih pejzaža krije razvratni svijet droge i seksualnih orgija te misterija oko jednog ubistva.

Netflix je "Bijele linije“ objavio 15. maja, a nakon samo desetak dana već je izvjesno kako će serija postati ovogodišnji ljetni hit. Egzotična krimi-priča snimljena je na Balearskim ostrvima (dominantno na Majorci i Ibizi) u razdoblju od juna do oktobra 2019. godine, i to je možda jedino mjesto na svijetu gdje bi ono što se u seriji događa bilo moguće i u stvarnosti. Naslov upućuje na činjenicu da se radi o drami u kojoj bijele kokainske linije generišu radnju, dovodeći likove do euforičnog vrhunca i fatalnih grešaka.

Ibiza je poznata i po zvanično najvećem noćnom klubu na svijetu. „Privilege Ibiza“, koji je ušao u Ginisovu knjigu rekorda zbog mogućnosti kapacitiranja deset hiljada gostiju, neka je vrsta španske verzije „Studio 54“ legende, gdje su se, između ostalog, zabavljali Fredie Merkjuriy i Roman Polanski. Posebno zanimljiv je soundtrack serije, koji uključuje hitove škotskog benda „Primal Scream“ i britanskog elektro dua "Groove Armada“. 

S procvatom elektronske muzike, Ibiza postaje žarište klupske scene i mjesto gdje će se rađati novi žanrovi ambijentalne muzike. Nije slučajno da leš, s čijim se pronalaskom počinje odmotavati klupko zločina, pripada momku koji je na Ibizu došao iz Mančestera, s obzirom na to da je cijela jedna generacija DJ-eva potekla od tamo, a čiji su nastupi završavali na kompilacijama chill out albuma.

„Bijele linije“ donose priču o mančesterskom DJ-u Alexu, čiji leš biva otkiven u pustinji Tabernas nakon dvadeset godina od nestanka ovog uspješnog muzičara na Ibizi. Tabernas je jedina pustinja u Evropi i nalazi se na jugu Španije u provinciji Almeria, koja je šezdesetih bila vrlo atraktivno mjesto za snimanje vesterna, pa je tako i Sergio Leone tamo odlučio snimiti film „Dobar, loš, zao“ (1966.).

Aleksova sestra Zoi Voker (Laura Hedok) dolazi na prelijepu Ibizu, gdje je njen brat posljednji put viđen živ. U nastojanju da sazna šta se dogodilo, istraga će je odvesti u svijet plesnih klubova i laži koje kriju tamošnji ljudi, ali i do svega onoga čega nema u turističkim prospektima najpopularnijeg mediteranskog odredišta za partijanere, što bi izraz „pušteni s lanca“ mogao najbolje dočarati. Tamo gdje se ljudi žele ludo zabavljati, obično ima droge kao blata, pa se u impresivnim eksterijerima krije cijeli jedan (polu)svijet narko-dilera i onih koji obavljaju prljave poslove kako bi biznis cvjetao.

Kroz deset jednosatnih, uzbudljivih epizoda, Zoi će se infiltrirati u opasni svijet lokanih moćnika koji zarađuju ogroman novac na ljudskoj potrebi za bijegom od svakodnevice. Primjerice, vlasnici elitnih restorana na gaspaču zarađuju više nego na kokainu, jer 37 centi koliko zaista košta hladna supa od paradajza prodaje se i po cijeni od nekoliko desetina eura. Tamo, gdje se ruše sve mentalne barijere i gdje niko ne pita koliko istinski užitak košta, proradiće mračna strana njene ličnosti, godinama zaglavljena u paklu depresije.

Uživanje u ambijentalnoj muzici često ide ruku pod ruku s konzumacijom halucogenih droga, što nije nikakvo otkrivanje „tople vode“ jer je Ibiza poznato odredište hedonista i onih koji se žele brzo obogatiti. 

Tijelo rijetke vrste meksičke žabe krastače, sadrži supstancu koja se stavlja na prethodno spaljeni dio ljudske kože, što konzumenta odvodi u jednosatno iskustvo širenja svijesti i, često, potpuni prekid veze s realnošću. Nešto slično postiže se južnoameričkom biljkom ayahuasca i meskalinom, koji je derivat meksičkog kaktusa, o čemu je Aldous Huksley pisao u romanu „Vrata percepcije“ (1954.). Iz takvih stanja povratak u realnost završava kao neprijatno iskustvo, a potreba za adrenalinskim izazovima ostaje prisutna kao posljedica hemijskog disbalansa u mozgu.

Tamo gdje se ljudi zabavljaju do jutra uz pomoć stimulansa, uglavnom ima i seksualnih perverzija, a rasplet odnosa među likovima dovešće i do rješenja misterije oko toga ko je i kako je ubio Aleksa. Serija nosi oznaku 16+, što znači da sadrži prizore grubog tjelesnog i/ili verbalnog nasilja, zastrašujuće scene stradanja, seksa i zloupotrebe opijata, pa „Bijele linije“ nisu prikladne baš za svakoga.