Mnogi će još uvijek reći da je "Stranger Things" za djecu, klinci koji biciklima i planovima pravljenim akcionim figuricama na mapama društvenih igara spasavaju svijet apokalipse. Ali oni koji su seriju pratili od prvog dana znaju bolje. Sada, skoro deset godina nakon prvih epozoda, djeca iz Houkinsa su odrasla, a s njima smo odrasli i mi.
Posljednja sezona donosi oproštaj, ne samo od čudovišta i "Upside Downa", već i od likova koje smo gledali kako se razvijaju pred našim očima. "Stranger Things" je kroz godine postao priča, ali i primjer, prijateljstvu, hrabrosti i suočavanju s nepoznatim.
Isti svijet, nova realnost
Tri i po godine nakon završetka četvrte sezone, "Stranger Things" se konačno vratio u petom i posljednjem poglavlju, donoseći završnu priču o dječacima i djevojčicama koji su nekada na biciklima jurili kroz ulice Houkinsa, boreći se sa silama iz paralelne dimenzije "Upside Down".
Objavljenje su četiri epozide, od osam. Još tri stižu 25. decembra, a veliko finale je zakazano, simbolično, za 31. decembar.
Ono što je nekada bio šarmantan i simpatičan miks osamdesetih, nostalgije i dječije hrabrosti koja se bori da spasi svijet apokalipse, sada se suočava sa novom realnošću: glumci su odrasli, projekti van serije se nižu, glasovi su dublji, njihova fizionomija se promijenila a sa njom i percepcija gledalaca.
Ipak, čini se, serija uspijeva da zadrži prepoznatljivi duh svojih likova, dok ih postepeno uvodi u zrelije i kompleksnije životne faze.
Nova sezona započinje u jesen 1987. godine, 18 mjeseci nakon dramatičnih događaja četvrte sezone.
Odličan "cliffhanger" sa kraja četvrte sezone, kadar razorenog Houkinsa, uz najavu i obećanje da će se nastaviti "tačno tamo gdje je stalo", nastavljen je vojnim karantinom koji kontroliše grad.
Povratak u Houkins
Peta sezona, čini se zasad, djeluje kao introspektivan pogled na samu sebe.
Houkins napuštamo samo kada idemo u "Upside Down", u misaone prostore sazdane od uspomena koje i dalje kontroliše glavni antagonista Vekna (Džejmi Kembel).
Smanjenje broja lokacija i fokus na nekoliko ključnih likova stvaraju, za fanove, intimniji, originalniji ton i koncetrisaniju radnju. Ovakav pristup donio je jasniji narativni fokus, suprotan četvrtoj sezoni u kojoj su protagonist razdvojeni hiljadama kilometara, što je priču, na momente činilo rasutijom između fizičke razdaljine likova i epskih nezaboravnih scena.
Svaka epizoda se tečno nadovezuje na prethodnu, pa je "Stranger Things 5" u suštini petočasovna horor-akcijska-komedija, u kojoj je apsolutno svaki segment serije maksimalno razvijen.
Veknina prijetnja, sad kroz još više oblika, ostaje nadvijena, a granica između našeg svijeta i "Upside Downa" postaje sve krhkija, ako uopšte još postoji. Dr. Brener (Metju Modin) je mrtav, dok uloga šefa "duboke države" preuzima dr. Kej (Linda Hamilton), upravljajući tajnom bazom unutar same paralelne dimenzije.
Vizuelni aspekt pete sezone impresivno svjedoči o tehničkom napretku serije.
"Upside Down" nikada nije bio prikazan tako detaljno i imerzivno. Kadrovi prenose osjećaj straha, opasnosti, prijetnje, ali i klaustrofobične izolacije. Ovaj vizuelni spektakl, neograničen budžetom za efetke, u produkcijskim standardima penje se do nivoa blokbastera, ali bez odstupanja od karakteristične estetike koja je proslavila seriju. Ipak, treba primijetiti da je sada ulazak u "Upside Down" postao lakši, gotovo trivijalan, što pomalo smanjuje opasnost i napetost koju je ta dimenzija nekad nosila.
Pored vizuelne raskoši, serija ostaje u svom tonu. Reference na kultne filmove osamdesetih, ("Egzorcist", "Home Alone") podsjećaju na izvornu insipiraciju.
No, više nisu nostalgični i šarmantni dekor, sad djeluju kao kontrast između prohujale "dječje nevinosti" i složenije i po malo gorke adolescencije.
Povratak radiju, povremena Dungeons & Dragons analogija, motivi fantastike iz ranijih sezona pokazuju kako serija balansira između nostalgije i vlastite evolucije.
Likovi koji konačno dobijaju svoje priče
Jedan od najvažnijih aspekata pete sezone je razvoj likova.
Domišljati Dastin (Gejten Mataraco), kroz novi imidž i stav čini se da pokušava, marketinški planirano ili ne, održi duh i sjećanje na miljenika fanova iz prethodne sezone, Edija Mansona (Džozef Kvin) i njegovu herojsku žrtvu.
Nensi (Natali Drajer), kao i ranijih sezona, hrabro se suočava sa svakim izazovom, a sada s još većom odlučnošću dok se nosi s direktnim gubitkom, nestankom sestre i gotovo tragičnim ishodom za roditelje.
Jedanaest (Mili Bobi Braun) djeluje moćnije i fizički spremnije nego ikad. Uz pomoć Hopera (Dejvid Harbor), provaljuje u bazu dr Kej, gdje nailazi na Kali - Osam (Linea Berthelsen).
Majk (Fin Vulfhard) nepopravljili štreber ostaje u svojoj “zoni”.
Džonatan (Čarli Hiton) i Lukas (Kejleb Malkohlin) i dalje traže svoje mjesto, dok je Stivu (Džo Keri) očigledno, ali sad zaista, dosta uloge "bejbisitera".
Džojs (Vinona Rajder) i dalje energična hrabra majka koja želi da žaštiti svog sina, trudeći se da donosi racionalne odluke, iako nas prethodne sezone uče da to nije baš tako jednostavno.
Ipak, srećom, razvoj i slojevitost likova nije potpuno nestala. Najveći pomak u karakterizaciji dolazi kod Vila (Noa Šnap). Vil, koji je dvije sezone proveo kao "duh", prisutan isključivo skroz traumu, ponovo dospijeva u centar pažnje. Kroz njegovu unutrašnju borbu sa traumama, seksualnom orijentacijom, godinama potisnutim emocijama i borbom da pronađe svoje mjesto u svijetu, nova sezona konačno mu pruža emocionalnu dimenziju koja je dugo čekala da se razvije.
Njegovo razvijanje prijateljstva sa brbljivom, neshvaćenom i slobodnog duha Robin (Maja Hok), ispostaviće se, zasad, ključnim elementom nove sezone, unijeće iskrenost i intimnost u narativ kojim je do sada dominirala akcija i horor.Njihovi razgovori, dovešće do, zasad, najvećeg plotvista, u kojem on, prihvatajući sebe i polazeći iz svoje "unutrašnjosti", otkriva u sebu natprirodne sposobnosti, nalik onima koje posjeduje Jedanaest i uspijeva da spasi prijatelje od napada Demagorgona.
Dok pomaže Vilu da otkrije sebe, Robin je još uvijek vodič kroz nesigurnost i strah, koje je skoro pa porazila, pokazujući da serija sada ozbiljnije tretira pitanja identiteta.
Možda najtragičniji podsjetnik na Veknu ostaje Maks (Sejdi Sink) koja je u novoj sezoni zarobljena između života i smrti. Zarobljena u Vekninom umu, ali i dalje u komi, Maks odlično prikazuje svoju unutrašnju boru i traume koje nosi još od gubitka brata Bilija (Dejkr Montgomeri) u trećoj sezoni.
Hoperov razvoj prati sličnu liniju emotivnog sazrijevanja. Više nije mrzovoljni, zatvoreni alkoholičar. Jedanaest je ostavila snažan trag na njegov karakter. Hoper zadržava hrabrost i odlučnost, ali pokazuje i ranjivost - ne želi da dopusti da Jedanaest ide u "Upside Down", čak i kada zna da je jača i spremnija nego ikad.
Ipak, umjesto da takav tretman i razvoj dobije ostatak "Hellfire Cluba", tvorci serije su "osvježili" postavu.
Tako dječju, naivnu, borbu protiv natprirodnog, sada preuzimaju mlađa sestra Nensi i Majka, Holi (Nel Fišer) i njen školski i društvu ne baš omiljeni drugar Derek Turnbou (Džejk Koneli) dajući gledaocima podsjetnik na prvobitni šarm serije.
Holi sada unosi elemenat "slatkoće", dok Derek ispunjava komične scene koje nekad nosio Dastin. A vjerujem da nije ni slučajno što su otprilike iste dobi kao "originalna postavka" 2016. godine, kada je “Stranger Things” prvi put zapalio svijet.
Odrastanje kao srž, avantura kao okvir
Uprkos svemu, "Stranger Things" ostaje priča o odrastanju.
Iako priznaje sazrijevanje svojih junaka, serija i dalje pokušava sačuvati iskru dječijih pustolovina i avantura kroz vizuelni i narativni izraz.
BMX-ovi su zamijenjeni tehnološkim gadgetima i radio-talasima, ali osnovni moralni konflikti ostaju isti: prijateljstvo, hrabrost i borba protiv sila koje nadilaze razumijevanje. Ova kombinacija nostalgičnog i modernog pristupa omogućava seriji da privuče i stare i nove fanove, bez gubitka identiteta.
Ipak, postoji nešto paradoksalno u ovoj, kako su je tvorci Met i Ros Dafer nazvali, "poslednjoj vožnji".
Dok su vizuelni spektakl, tehnička sofisticiranost i akcioni aspekt serije podignuti na holivudski nivo, čini se da je razvoj pojedinih likova i priča ostao "na pola puta".
Radnje i motivi iz široko razvučene četvrte sezone ponegdje su gotovo nestali.
Uz povremenu predvidljivost i oslanjanje na provjerene elemente nostalgije, čini se da serija igra na sigurno, što sa jedne strane čuva fanbazu, ali sa druge umanjuje šansu da se o "Stranger Thingsu" zaista govori kao o jednoj od najboljih serija svih vremena.
Time je "Stranger Things 5" odabrao da balansira između prošlosti i budućnosti.
Na kraju krajeva, peta sezona je, kako je i najavljeno, oproštajni poklon fanovima. Serija možda više nije ona fantazija o djeci koja jure biciklima kroz Houkins, ali ostaje prepoznatljiva mješavina akcije, humora, horora i velike emocije. Dokazuje da, iako je odrasla zajedno sa publikom, i dalje zna kako da nas očara i uzbudi, baš kao i 2016. godine.
Peti nastavak "Stranger Thingsa" ostavlja gledaoce ispunjenim i pomalo nostalgičnim za prošlim sezonama, ili je sad svima jasno da se bliži kraj decenijske avanture, ali i uzbuđenim zbog završnice koja obećava da će povezati sve konce priče u grandiozan kraj i dati odgovore na sve nedoumice.
"Stranger Things" potvrđuje da je uprkos sazrijevanju likova i publike, suština serije ostala ista: prijateljstvo, hrabrost, suočavanje sa nepoznatim i ljubav prema duhu osamdesetih. To je možda i najljepši oproštaj od serije koja je obilježila čitavu jednu TV dekadu, ali i veliki dio mog života.
Braća Dafer su uvijek ponosno nosili svoje uticaje, a duhovi Stivena Spilberga i Stivena Kinga pomogli su da serija postane fenomen.
Elem, "Stranger Things 5" započinje u jesen 1987, što je 18 mjeseci nakon događaja iz četvrte i pune četiri godine od radnje prve sezone, što samo naglašava koliko se dugo čekalo i koliki su "teret pauze" fanovi nosili u svijetu koji voli precizno tempirana izdanja. U isto vrijeme, to je i dokaz koliko je braći Dafer stalo do originalne priče, uz činjenicu da su, prema sopstvenim riječima, kraj zamišljali još prije snimanja prve sezone.
5. sezona donosi oproštaj, ne samo od čudovišta i "Upside Downa", već i od likova koje smo gledali kako se razvijaju pred našim očima
Bonus video:
