Sara Đurović: Nužno je da svaki autor stvara iz sebe

Scenaristkinja Sara Đurović za “Vijesti” o projektu “Plod” koji je podržan u okviru programa “First Films First” Gete instituta, i o predstavi “Isti” i “Aura”, temama koje je interesuju i položaju mladih autora u Crnoj Gori.

2053 pregleda 0 komentar(a)
Sara Đurović, Foto: Privatna arhiva
Sara Đurović, Foto: Privatna arhiva

Projekat “Plod” na kojem je angažovana i mlada crnogorska scenaristkinja Sara Đurović odabran je među osam od 103 prijavljena ostvarenja u okviru debitantskih dugometražnih igranih filmova iz Jugoistočne Evrope.

Film koji režira Maša Šarović iz Srbije podržan je u okviru programa “FIRST FILMS FIRST” koji je pokrenuo Gete institut.

“Kroz priču o čedomorstvu ‘Plod’ govori o društvenoj i porodičnoj patologiji. Takođe, da citiram rediteljku Mašu Šarović: riječ je o direktnom i surovom prikazu života jedne žene”, kaže Đurović za “Vijesti”.

Projekat je podržao i Filmski centar Crne Gore 2017. godine na konkursu za sufinansiranje razvoja scenarija, a nakon izbora među osam najboljih debitantskih dugometražnih igranih filmova iz jugoistočne Evrope, Đurović ističe da ima samo jedno očekivanje od ostvarenja koje je u najavi: “A to je da film bude dobar. Malo li je”, priča ona.

S obzirom na to da je mlada scenaristkinja iza sebe već ima nekoliko primjetnih angažmana, među kojima se izdvaja predstava “Isti” - koprodukcija Crnogorskog narodnog pozorišta i Makedonskog narodnog teatra Skoplje - u režiji Damjana Čitkuševa. Scenario za ovaj komad Đurović je napisala kada je bila na prvoj godini studija, a “96 strana teksta nastalo je za dvije noći, jer se materijal skupljao dugo godina”, kazala je ona jednom prilikom, a ta drama je zapažena i nagrađena 2013. godine na konkursu CNP-a za savremeni domaći dramski tekst neafirmisanih autora „Skroz nova drama“.

“’Isti’ je drama o (ne)odrastanju. Glavna junakinja je tinejdžerka-antijunakinja. Predstava, kao i tekst, kroz fragmentarnu dramaturgiju prati događaje iz njene vizure. Idejno se oslanja na iracionalno. Podsvjesno i dječje nas vodi u svijet mašte. A mašta oslobađa. Plaši. Preispituje bolnu prošlost. Jovana (15) dolazi na ljetovanje kod oca, babe i tetke od kojih je otuđena. Majka nije tu. Jovana bježi u svijet mašte i sjećanja. Nalazi nadu u svom prijatelju neobičnog imena… A ona je nepouzdan narator…”, izjavila je Đurović o tekstu, a na pitanje “Vijesti” da li u “Istima” ima i (auto)biografskih segmenata, s obzirom na tematiku, ali i to da je u pitanju jedan od onih komada koji nastanu “u jednom dahu”, scenaristkinja odgovara:

“Mislim da je nužno da svaki autor stvara iz sebe, bilo da su to njegova lična proživljena iskustva, stavovi, posmatranje društva i ljudi oko sebe, ili interesovanja. Sve ostalo je neko dopadanje i konfekcija, a mene to ne zanima. Na fakultetu me je profesorka Milena Marković, koja me oplemenila kao pisca i kao čovjeka, naučila razlici između privatnog i intimnog, a toga se i držim”, kaže ona i dodaje da koliko god neko pokušao da se izoluje i čak ostavi dio sebe i sopstvenog iskustva i promišljanja u scenariju on jednog dana postaje “svačiji”.

“Kada se pisanje teksta ili scenarija završi, tada on prestane da bude samo vaš, i postaje svačiji, što je još nešto što me naučila profesorka Marković”.

Đurović “Vijestima” otkriva da su teme koje je posebno zanimaju otuđenje, odrastanje, porodične patologije, ali ostavlja otvoren prostor i da se to “tokom godina promjeni”.

S obzirom na to da je mlada i da je karijera tek pred njom, “Vijesti” je interesovalo i kako na osnovu dosadašnjeg iskustva vidi domaću scenu, tržište, te i koliko ima prostora za mlađe umjetnike...

“Da bih ilustrovala opstajanje i isplivavanje u ovom poslu, citiram pjesmu Depeche Mode ‘Everything Counts’: ‘Everything counts in large amounts’. Imaju oni mnogo boljih pjesama, ali ova je najindikativnija. Institucije kulture i individualci trebalo bi da imaju sluha za mlade autore. Po mom dosadašnjem iskustvu u Crnoj Gori imali su i hvala im na tome”, zaključuje ona. Đurović je trenutno posvećena daljem radu na scenariju “Plod”, a osim toga najavljuje i još jedan projekat koji je izvjestan.

“To je kratkometražni igrani film u režiji Jovane Avramović ’Days Lost’ (radni naslov: Dvoje) koji je trenutno u fazi obrade zvuka, za koji sam pisala scenario, kao i kratkometražni igrani film rediteljke Sare Stijović ’Idiot’, u procesu montaže, na kojem sam koscenarista”, otkriva ona.

Sara Đurović rođena je 1995. u Podgorici, a odrasla je u Nikšiću, a Fakultet dramskih umetnosti studira u Beogradu.

“Aura” je omaž Ijanu Kertisu i bendu “Joy Division”

I predstava “Aura” u režiji Nevene Rajković nastala je po dramskom tekstu Sare Đurovič. U toj drami Đurović prikazuje Ijana Kertisa, frontmena benda “Joy Division”, a čini se da je kroz proces stvaralaštva sprovela autentičnu studiju, analizu ličnosti koju Kertis predstavlja - “teške naravi, idejni vođa benda”, a kroz scenario i postavku se teži “rasvjetljivanju mehanizama koji dovode takvu jednu ličnost do samoubistva”.

Možemo se distancirati ili ne od frontmena “Joy Division”, jer je u pitanju tema svih, društvena problematika koja pokreće mnoga pitanja od ljubavi, stvaralaštva, odnosa unutar zajednice, odgovornosti, stradanja, ali i” mladosti koja je svojom svojstvenom energijom spremna da ruši sve granice”. Đurović je za “Vijesti” otkrila i kako je ona kao autorka scenarija pristupila svemu tome i koliko je kompleksno za nju bilo da iz više segmenata pristupi svim slojevima društva i pojava u njemu, a koje zapravo svi živimo...

“Svaki stvaralački proces je višeslojan i kompleksan. ‘Aura’ je inspirisana memoarima Debore Kertis ‘Dodir iz daljine’ u korišćenju nekih situacija iz privatnog života Ijana Kertisa i u odnosu Ijan/Debora, malobrojnim intervjuima benda i filmom ‘Control’ u stvaranju života i odnosa benda, kao i odnosa Ijan/Anik, ali najviše je na mene uticala muzika i tekstovi ‘Joy Division’ u stvaranju atmosfere drame, kao i neki osjećaj da je vrijeme u kome su stvarali Joy Division, vrijeme koje živimo danas, otuđujuće vrijeme, tačnije, da je njihova muzika vječna”, ističe Đurović.

Vrijeme u predstavi traje pet godina i obuhvata Ianov život neposredno prije burnog perioda rastanka sa ostalim članovima benda i njegovom porodicom, preko burnih godina provedenih na svirkama, prvog albuma i probijanja benda na top listama i konačno - smrti autora. Đurović dodaje i da je komad i svojevrsni omaž Kurtisu, ali i rezultat ličnog interesovanja mlade scenaristkinje.

"Komad jeste svojevrsna biografija - omaž Ijanu Kertisu i grupe ‘Joy Division’, sa određenom dozom umjetničke slobode. ‘Joy Division’ je jedan od moja tri omiljena benda, uz ‘Pixies’ i ‘Violent Femmese’. Ijana Kertisa vidim kao pjesnika koga jako cijenim i čije tekstove iznova čitam”, ističe Đurović.

Bonus video: