Kreativnošću protiv koronavirusa

Grupica tinejdžera iz podgoričke Gimnazije slobodne dane koristi crtajući murale Džokera i Konfučija po Podgorici
2623 pregleda 5 komentar(a)
Žele da nastave da crtaju po gradu: Grupa Munjica na djelu, Foto: Stefan Strugar
Žele da nastave da crtaju po gradu: Grupa Munjica na djelu, Foto: Stefan Strugar
Ažurirano: 19.03.2020. 08:27h

U špicu dana, kada obično vlada ogromna gužva na ulicama glavnog grada, ovog puta je pusta. Pomislili biste da je nedjelja popodne, a ne prvi radni dan u sedmici, na ulici jedva poneki prolaznik, neki već sa maskama na licima, a ostale je koronavirus zatvorio u kuće. Ipak, nije zaustavila dječiju radost i kreativnost. Usred pustoši u koju se Podgorica pretvorila grupica tinejdžera crtala je Džokera, onog kojeg je proslavio tragično preminuli Hit Ledžer u filmu Kristofera Nolana “The Dark Knight”, po mnogim top listama omiljeni negativac ovog milenijuma.

Ljubo, Luka čije je umjetničko ime Skreech i Katarina aka Kale uz dosta smijeha i dobar provod već su bili pri kraju posla crtajuću na zgradi kraj ulaza na parking gdje je nekad bila kasarna “Morača” kad je ekipa “Vijesti” naišla na njih.

Crtež Konfučija
Sve je počelo internom forom: Crtež Konfučija(Foto: Stefan Strugar)

Ispostavilo se da im to nije prvi rad, nekih stotinak metara niže, na drugom kraju bivše kasarne stoji crtež jednog od najvećih mislilaca sa Dalekog istoka, drevnog kinskog učitelja i filozofa Konfučija, uz natpis “Ne tripuj Konfučija”, a ekipa iz podgoričke Gimnazije koja je odlučila da prve dane od kad je zbog koronavirusa ukinuta nastava iskoriste kreativno kaže da je sve počelo kao interna fora. Panike od širenja bolesti kod njih nema.

“Svi smo isto odjeljenje, prvo je nama dvojici palo na pamet da crtamo to iz sprdnje. Negdje je neko u šali rekao - hoćemo li da idemo da crtamo Konfučija, kao mogli bismo nešto, smijali smo se šali, da bi me jedan dan Luka zvao i pitao me hoćemo li stvarno da ga nacrtamo. To je bilo pred kraj zimskog raspusta. I tako smo pred kraj raspusta počeli nas dvojica, a ostali su se priključili”, započinje priču Ljubo, jedini među njima koji još nije smislio umjetničko ime.

“Bila je tu još jedna djevojka prije, nego danas nije mogla da dođe, ne bismo bez njene dozvole da otkrivamo njeno ime, a i ona nije crtala, više nam je bila logistička podrška. Donosila nam je stvari koje su nam bile potrebne”, dodaje Luka.

Tako je Katarina jedina djevojka među njima i kaže da njena uloga nije ništa manja i da se pita kao i ostali.

“Ja više crtam, ona nije crtala uopšte”, kaže ona pričajući o drugoj djevojci iz ekipe.

“Ja sam motivacioni govornik i zadužena sam uglavnom za završne radove. Takođe sam i frizer”, dodaje kroz smijeh.

Zašto frizer? “Pa ja sam uglavnom zadužena za to da crtam kosu i bradu likovima kojima se bavimo”, odgovara.

Crtež Konfučija je, kažu, nastao kao interna fora na račun njihovih prijatelja koji su išli na takmičenja iz istorije, a na pitanje zašto baš Hit Ledžerov Džoker među nekoliko njih koji su nam servirani kroz filmove posljednih godina odgovaraju da je on najbolji i da dobro izgleda.

Luka, Katarina, i Ljubo
Umjetnost u doba korone: Luka, Katarina, i Ljubo(Foto: Stefan Strugar)

“Grupu smo nazvali Munjica i to baš sad prije neki dan smo smišlljali ime. Voljeli bismo da još crtamo po gradu, ima zanimljivih mjesta koja se mogu iscrtati i voljeli bismo da dobijemo finansijsku podršku za to, jer treba platiti ove boje”, ističe Luka.

Ipak, do sad im nije padalo na pamet da se obrate iz svoje škole da li bi na njenom prostoru mogli nešto da nacrtaju, jer nisu sigurni kako bi reagovali.

“Po školi ne daju linija da se povuče na klupi, a kamoli što drugo, tako da nam nije padalo na pamet da ih pitamo”, ističe Katarina.

Tako su se odlučili za oronule objekte koji već dugo stoje neiskorišćeni, kao što su ovi u bivšoj kasarni “Morača”, gdje nikome neće smetati. Kažu da su reakcije prolaznika samo pozitivne.

“Ko god prođe i vidi nas što radimo je impresioniran i kaže nam svaka čast, bravo vam ga”, pohvalio se Ljubo.

Ono što je sigurno je da se grupa Munjica tek zaletjela, pa se može od njih očekivati još radova po gradu. Kroz smijeh kažu da imaju već nekoliko ideja što će i gdje dalje crtati, ali da ne žele još da otkriju svoje planove.

“Uglavnom, gdje vidite u uglu ovu crveno-crnu munjicu”, kaže Luka pokazujući rukom na crtež, “znaćete da smo to mi. Tek smo nedavno smislili naš znak, kao logo grupe i od sad ćemo tako da potpisujemo naše radove”.

Ekipa “Vijesti” ostavila ih je nasmijane da uživaju u plodovima svog rada, privlačeći poglede rijetkih prolaznika.

Infobox (Boks): Umjesto sivila crteži bi mogli uljepšati grad

Uvjereni su i da reakcija na njihove radove zavisi od sadržaja onoga što je na zidu.

“Smatram da je to što se crta bitno. Ako se crta ovako nešto lijepo, onda će biti pohvalno. Vjerovatno kad bismo crtali neki politički sadržaj da bi ljudima smetalo. Tako da najviše zavisi od sadržaja, od onoga što se crta, kakva će biti reakcija. Ako se crta ovako nešto umjetničko, onda možemo da računamo na podršku ljudi”, zaključuje Katarina.

Na pitanje kakav je senzibilitet društva i lokalne uprave, budući da su grafiti često smatrani kao tabu, da li misle da bi ih pustili da iscrtaju sive i ružne površine starih zgrada, kažu da nisu o tome razmišljali.

“To je već neko razmišljanje u idealističkom pravcu. Bilo bi sjajno, ali koliko je realno zaista ne znam. Bilo bi dobro ovako neke zgrade koje se ne koriste uopšte godinama da se iskoriste na taj način, da se uljepšaju grafitima, ili recimo da se plati da se počiste i srede i da može i u enterijeru da se crta, da se od njih napravi recimo neka galerija grafita. Tako nešto kad bismo imali bilo bi savršeno”, predlaže Ljubo.

Luka smatra da bi mnoge stare zgrade izgledale ljepše kad bi bile iscrtane.

“Ako je zgrada stara, ako je zid oronuo, sigurno da bi ljepše bilo da se to ukrasi nekim bojama i crtežima, da tu stoji nešto drugo umjesto tog sivila i buđi. Ali naravno sve to zavisi od toga da li se stanari slažu, da li bi nam dozvolili da crtamo. Ako su nove zgrade sa novom fasadom, onda teško da bi nas pustili. Ne znam koliko u Glavnom gradu razmišljaju o tome, koliko ih interesuje to, da li bi oni i stanari dozvolili, ali moje mišljenje je da bi grad ljepše izgledao kad bi sve takve površine iscrtali raznim muralima, bojama, da grad bude ljepši i raznobojniji”, priča on.

Bonus video: