Studijski program za crnogorski jezik i NVO „Hiperion“ jednogodišnje druženje sa piscima završili su sa Nikolom Nikolićem, autorom romana „Čvor“ i „Meander“. Kako je kazala predsjednica „Hiperiona“ Ksenija Rakočević prvi gost književne tribine u maju prošle godine bio je Ognjen Spahić, dok Nikolić zaokružuje jednogodišnju cjelinu.
„Htjeli smo da počnemo i završimo sa mladošću. Pored ove književne tribine naš studijski program i ’Hiperion’ su organizovali promociju časopisa ’Ars’, obilježili sto godina od rođenja Ćamila Sijarića, sa odsjekom za istoriju organizovali Dan crnogorske kulture, uspostavili saradnju sa odjekom za srpski jezik“, kazala je Rakočević.
Iako je, prema riječima Nikolića, za očekivati bilo da početak književnog stvaralaštva bude poezija on se odlučio za roman priznajući da su glavni „krivci“ za takvu odluku bili Žil Vern i slični autori koji su kod njega probudili pustolovnu nit.
“Avanturistička šetnja“ iz tinejdžerskih dana prerasla je u ozbiljne teme mladog pisca nespremnog za površnost i kompromis i tako je nastao „Čvor“, roman koji je objavljen 2011. godine.
„Početni impuls oko koga se gradila priča u romanu ’Čvor’ došao je spontano. Ono što me možda svrstava u tradicionalne pisce, mada kako je kazao Balša Brković, moje pisanje je spoj tradicionalnog i subverzivnog, jeste činjenica da ne bježim od lirskih elemenata. Želim da riječima dočaram slike, da uvučem čitaoce u sve ono o čemu sam pisao“, kazao je pisac koji priznaje da ne voli pasivnost u djelima jer ih ona „umrtvi“.
Prvi roman je doživio nepodijeljene pohvale kritike, a Nikolić priznaje da mu je u tom trenutku jedina satisfakcija bila da knjiga ugleda svjetlost dana. Većinu primjeraka je podijelio jer, kako je kazao, u pojedinim knjižarama nije bilo mjesta za roman mladog pisca.
Roman „Meander“ koji je izašao prije dva mjeseca živi drugačiji život od „Čvora“. Iza njega je stala „Nova knjiga“, našlo se mjesta na policama mnogih knjižara, a autor je ovoga puta poželio da priča o kondukteru sa fakultetskom diplomom stigne do što većeg broja ljudi. I za sada mu to dobro polazi za rukom.
„Meander je simbol krivudavog kretanja, čovjekovih lutanja u posrnulom društvu. To je deformisana ’kičma’ savremenog čovjeka, realistična priča društva u kome živimo“, kazao je Nikolić koji skoro dvije godine ima i personalni blog na kome obrađuje „bitne a zanemarene teme“.
„Ne treba kukati zbog realnosti u kojoj živimo već je treba mijenjati, ukoliko nam smeta. Čovjek ne smije zanemariti ili gušiti onu stvaralačku nit koja postoji u njemu, pa makar pisanje koristio samo u terapeutske svrhe“, kazao je pisac koga zbog iskušenja glavnog junaka porede sa Mihailom Lalićem.
„Lalić je izuzetan pisac iako u Crnoj Gori postoji izvjestan otklon prema njemu, vjerovatno zbog ratne tematike kojom se bavio. Njegova ’Svadba’ spada među mojih 30 omiljenih knjiga“, kazao je Nikolić. Pored pisaca iz Crne Gore i regiona Nikolić je studentima preporučio i pisce čija djela su na njega ostavila utisak, poput norveškog nobelovca Knuta Hamsuna, Vilijama Sarojana, američkog pisca jermenskog porijekla, Pola Ostera, „Zlatni paviljon“ od Jukija Mišime.
„Svijet obiluje dobrim piscima samo ih treba potražiti u knjižari ili biblioteci“, poručio je pisac koji smatra da talenat i rad ne mogu jedno bez drugog.
Medijator tribine bila je Nina Marković.
Bonus video:
