Govori istinu na ploči i u studiju

Bilo koji drugi dan bilo bi teško znati odakle početi priču sa Li Skreč Perijem. Legendarni muzičar sa Jamajke lansirao je karijeru Boba Marlija, sarađivao sa praktično svakim - od Pola Makartnija preko Džona Martina do the Clasha, objavio gomile albuma i kao izvođač i kao producent, a njegove inovacije u studiju 60-ih i 70-ih bile su ispred vremena i značajno uticale na dab, hip hop, graj, dabstep... No pošto je upravo proslavio 80. rođendan, eto odličnog povoda za početak razgovora za "Gardijan".

• Srećan rođendan, gospodine Peri.

Hvala vam, napunio sam dvadeset godina. Dozvolićete mi da skratim svoju starost.

• Koliko vam je bitan ovaj rođendan, osam decenija je veliki period istorije?

To znači da sad mogu da postanem milijarder. To je period istorije i siromaštva. Gledao sam kako ljudima otimaju ono što im po rođenju pripada. Kako su Island Records i EMI i Universal Music pljačkali jamajkanske i rege muzičare.

• Pretpostavljam da je to veliki dio istorije pop muzike - velike korporacije koje zarađuju na račun crnačke muzike?

Neki od nas preživljavaju. Preživjeli smo siromaštvo. Naslijedili ga i preživjeli. Biti bogat je i blagoslov i kletva. Ako nisi pravičan to može biti kletva.

• Sa druge strane, vaša muzika je promjenila svijet i okupila ljude?

Jeste, to se dešava i dalje. Ona spaja ljude i liječi njihove bolesne umove, govori im kako da žive, recimo da ne jedu previše mesa jer to nije dobro za dušu. Ja sam nekada jeo dosta mesa, ali moj otac i majka su bili dovoljno mudri da mi kažu da to ne radim. Ja sam jedan od onih preživjelih i tu sam da pomognem mojim fanovima, da ih spasim u ime ljubavi.

• Sjećate li se što vas je privuklo muzici?

Ljubav. Potreba za istinom, jer samo istina može spasiti ljude. Govoriti istinu na ploči i u studiju. Bog voli istinu. A kad god se ne suočavaš sa istinom to nije dobro.

• Dakle muzika je za vas duhovni poziv?

Da. Imamo pjesmu "Zion's Blood" u kojoj govorim da krv Siona (sinonim za Jerusalim) teče kroz moje vene i zbog toga ne mogu činiti zlo. Jer Bog upravlja Sionom. Bog je učitelj, trener, tamo odakle mi dolazimo.

• Počeli ste karijeru kao lovac na talente, pa kao nepotpisani tekstopisac i na kraju kao izvođač pod producentskom palicom Koksona Doda. Da li ste učili od Doda kako da radite u studiju?

Radio sam drugačije. Čuo sam glasove koji mi govore što da radim i što da kažem. I slušao sam ih, radio sam tačno ono što su mi govorili da promjenim, da napišem, pjevao ono što su mi rekli da pjevam. I to je funkcionisalo. Briljantno.

• Radili ste stvari koje niko nikad nije radio u studiju, zakopavali mikrofone ispod drveća da dobijete drugačiji zvuk, puštali snimke unazad, koristili zvuke prirode i tehniku koja će se poslije 20 godina nazvati semplovanjem. Čak ste duvali dim od marihuane u trake?

Tako je, radio sam to jer je taj dim dah života. Ako imaš dobar dah onda ga možeš smjestiti u muziku. Dah koji je Bog udahnuo u čovjeka. Ako on kaže da je sve savršeno, sve je savršeno. Može to biti savršena magija, savršena logika, savršena nauka. Čak i kad se bavite finansijama... Svi dolari, sav novac, sve se vraća mojoj porodici, mojoj kraljevskoj porodici.

• Sarađivali ste sa brojnim britanskim muzičarima, koliko je to bilo drugačije od saradnje sa dab i rege zvijezdama?

Bilo je dobro, jer su oni očekivali nešto dobro, najbolje, a uspijevali smo da ostvarimo i bolje od onoga što su oni zamišljali. Bila su to inteligentna ljudska bića i umjetnici koji su razumjeli opremu. Oni su željeli da sarađuju sa mnom jer su htjeli da postanu jači.

• Kada je 1980. Pol Makartni bio u opasnosti da ode u zatvor jer su ga u Japanu uhapsili zbog posjedovanja marihuane napisali ste predivno pismo japanskoj vladi braneći ga?

Bilo je to divno, ali oni su htjeli da mu smjeste. Nakon što sam poslao pismo, oslobodili su ga.

• Da li vam je ikada zahvalio zbog toga?

Više puta.

• Da li ste ikada zažalili što ste zapalili "Black Ark" studio u kojem ste snimili neke od najboljih albuma?

Ne. Osjećala se neka negativna energija, a moja namjera je bila da pomognem siromašnima, jer je većina živjela u siromaštvu. Tako sam probao da uzmem njihovo siromaštvo i dam im moju energiju, ali su oni ostali siromašni. Sve što sam želio je da ih oslobodim demona. Tako što sam zapalio studio sam zapravo zapalio demona, zapalio nesreću koja je došla ljudima koji su živjeli na Jamajci. Postoji jevrejska izreka koja kaže da ako ne zapališ demona, onda ćeš umrijeti umjesto njega.

• Preselili ste se nakon toga u Švajcarsku i oživjeli karijeru krajem 80-ih?

Tako je. Nisam žalio ni za čim, jer je sve funkcionisalo savršeno, tačno onako kako je Bog planirao.

• Kad ste napunili 60 godina 1996, da li vam je bilo zabavno da radite na "Hello Nasty" sa Beastie Boysima?

Bilo je baš, baš zabavno. Oni su bili fini jevrejski momci i bili su čisti iznutra. Bilo je divno. Zvali su me Doktor Li, jer su osjećali da ih volim. Bili su sjajni momci.

• U 70. ste prestali da pušite travu i pijete alkohol?

Morao sam da pauziram. Da nisam, slomili bi me. Stvari nisu bile dobre kada sam počeo da kombinujem gandžu sa cigaretama. Gandža je čista biljka, lijek, ali ako je miksuješ sa nikotinom uništićeš sebe. Bog mi je rekao: "Gandža je isto što i cigareta". I zato sam prestao. Onda mi je poslije nekog vremena nedostajala, jer gandža liječi. Pa sam počeo da pušim opet, ali je nisam miješao sa cigaretama. Ne baš često.

• Adrijan Šervud vas je uporedio sa Salvadorom Dalijem i kazao da je cijeli vaš život umjetničko djelo. Da li se i vi tako osjećate?

Poptuno. I on je to osjetio. Ima nešto dobro u njemu. Njegov mozak je dobar. On je mogao odmah da procjeni kad je nešto dobro. Rekao mi je da nikada nije sarađivao sa nekim kao što sam ja i da smo napravili nešto posebno. Bio je iskren u svojoj umjetnosti. Ima izreka: moja dušo, moj oče, kako je velika tvoja umjetnost. To znači da je Bog umjetnost, što znači da je Bog umjetnik.

• Sada kada imate 80 godina više nastupate nego neki daleko mlađi muzičari. Da li vam je bitno da nastavljate da snimate i nastupate?

Nisam dugo imao koncerte, kad sam radio u studiju. Ali da li su moji koncerti puni? Ljudi traže blagoslov na njima. Mislim da je to istina, jer se sve promjenilo kad sam počeo da radim koncrte. Kao da je anđeo došao sa neba među biljke, drveće i ruže. Kad ljudi dođu na moj koncert osjete prisustvo Boga. Osjećaju muziku i neki se izliječe.

• Da li vam je lakše ili teže stvarati muziku sad u odnosu na vrijeme kada ste bili mladi?

Lakše je, jer mi koncerti daju ljubav i snagu. Ako si umoran, ne osjećaj snagu, ali nema lošeg vajba. Srećan sam i želim svim mojim fanovima srećan rođendan takođe. Poručio bih im da slušaju muziku i da polude kao leptiri i odlete pravo u raj.

• I u 80. godini izgledate kao da ste u formi. Koja je vaša tajna?

Muzika mi je to dala. Da se pokaže ljudima da je Bog i dalje živ. On me čini mladim. Kao da sam ja princ, a muzika je kralj, muzika je moj otac koji je umjetnost na nebu. Zato muzika živi.

“Ako ne sputaš svoje demone, oni će sputati tebe”

• Bili ste među ljudima koji su dočekali Hajle Selasija na Jamajci, vrlo bitan događaj za razvoj rastafarijanizma. Kakav je bio osjećaj?

Bilo je vruće cijeli dan. Ljudi su došli sa svih strana ostrva. Svi su željeli da ga vide i svima je bilo drago što je došao. Kao da je raj sišao na Jamajku, svi su došli.

• Da li je mladi Bob Marli bio u toj masi?

Ne znam da li je on znao tada da komunicira na tom rastafari nivou. Ali njegovo visočanstvo Selasije je pričao o pravičnosti, svetosti i božanskom. Tako dobro srce, čist mozak, moraš imati sreće.

• I onda, četiri godine kasnije, Marli je zakucao na vaša vrata?

Probao je svašta. Da radi sa Koksonom, sa Lesli Kongom, mnogim producentima na Jamajci. Ali ništa mu se nije dešavalo. Nije tada radio rege. Radio je sa producentom koji je želio da Marli liči na Otisa Redinga. Nije on bio loš čovjek, ali je sputavao Boba. Mene nije interesovala saradnja sa još jednim pjevačem, ali je on čuo da me ljudi vole u Engleskoj i Americi i možda je želio da podijeli to sa mnom. Ja sam želio da bude voljen i poštovan, pa mu je to uspjelo.

• Da li je Marli bio drugačiji od ostalih vaših saradnika?

Bio je mali. Ali je naučio istoriju i brzo je kapirao sve. Rekao bi mu nešto i on bi to odmah zapamtio. Radili smo na pjesmi "Duppy the Conqueror" o tome kako obuzdati demone. I rekao sam mu: "Ako ne sputaš svoje demone, oni će sputati tebe". Onda smo jednom pričali o Bogu i rekao sam mu "Dža živi" (Jah live) i on je odmah to počeo da pjeva i napravili smo istoimenu pjesmu. Dosta kasnije kad je bio bolestan ljudi su mu govorili da posjeti mene, duhovnu osobu i da ću mu ja reći kako da pobijedi rak. Zaista sam mislio da će ga pobijediti, ali on nikada nije došao do mene i nešto se promijenilo. Takav je život.

• Mora da je bio veliki šok kad je on umro u 36. godini?

Naravno da je bio. Imao sam poseban auto koji je trebalo popraviti, a moglo je da se popravi samo u Americi. Marli se spremao da ide u Ameriku i pitao sam ga da mi kupi nešto za auto. On mi je rekao kad će ići, ali kad sam pošao da ga vidim već je bio otišao, dan ranije. Ne znam zašto je to uradio, ali ga nikada više nisam vidio. Tu je bio danas, sjutradan ga nije bilo. To nije bio baš lijep osjećaj, ali nemam ništa loše da kažem o njemu.

Ko ima dobru muziku, ima i dobru magiju

• U novom dokumentarcu "Lee Perry's Vision of Paradise" ima jedna sjajna scena u kojoj putujete u jamajkanski grad Negril gdje ste radili 50-ih i tamo je i dalje jedan veliki kamen, koji je prema legendi postao vaš svemirski brod kojim ste došli u Kingston da započnete muzičku karijeru. Što se zaista desilo?

Radio sam na traktorima, vidio sam taj kamen i duh mi je došao i rekao: "Treba da odeš u London, u Veliku Britaniju i pokreneš svoju crkvu". Imao sam osjećaj kao da je u pitanju nešto veoma bitno, nešto božansko.

• Što je tako posebno kod tog kamena?

Magija. Ali muzika je magija. Ako imaš dobru muziku imaš dobru magiju. Ako imaš dobru magiju dobri ljudi će te pratiti. I onda mogu biti blagoslovljeni od strane jedinog Boga.