Ima festivala koji privlače daleko više ljudi, zarađuju više novca i dovode atraktivnije izvođače, ali teško da iza ijednog od njih stoji ljepša priča - i to je u Nikšiću, a polako i šire, prepoznato.
Od kosmatih momaka koji bi se vikendom okupljali upravo na tvrđavi gdje se dešava Bedem fest i kod Muzeja i uživali slušajući sa mobilnih telefona i raspravljajući o muzici, ugovarajući probe i osnivajući rok bendove, direktor festivala Petar Šundić i ekipa su za samo pet godina postali poznati kao organizatori Bedem festa, pretvarajući se u tom periodu od manifestacije koja služi za okupljanje i druženje entuzijastičnih nikšićkih muzičara u ozbiljan događaj koji će ovog ljeta na staroj tvrđavi, čiji naziv nosi festival, ugostiti recimo jednu ikonu kakva je Josipa Lisac.
Upravo zbog toga ima dosta Nikšićana koji će reći da je Bedem fest, iako je mnogo veći, cijenjeniji i možda značajniji Lake fest tu u komšiluku - pravi nikšićki festival. "Festival sa dušom" kako oni to kažu. Drugi festivali počinjali su sa znatno većim finansijskim kapitalom, ali momak koji izgleda kao bradati brat Džona Lenona, čovjek sa čijom vizijom je sve počelo, mastermajnd Bedem festa Šundić je imao jedan značajniji kapital - onaj ljudski, ali i karakter zbog kojeg bi se priča o ekipi zaljubljenika u umjetnost koja stoji iza Bedem festa mogla nasloviti kao jedan legendarni skeč Buksovaca: "Ne priznajem prepreke".
"Kad sam govorio ljudima da će doći Darkwood Dub, oni su mi se smijali. Kad sam rekao da će doći Partibrejkersi, smijali su mi se. Kad sam rekao da će doći Josipa Lisac i dalje su mi se smijali. Kad sam izjavio da ću pokušati sljedeće godine da dovedem Žan Mišel Žara ili za deset godina Prodigy, ljudi su mi se smijali. Ali ja imam dugoročnu viziju i dok sam živ imaću dovoljno energije i mašte da uz pomoć sve više ljudi koji mi pomažu, jer ne mogu više da stižem sve sam, uvijek guram naprijed. Tako da se ne plašim, jer sam siguran da Bedem fest ima svoju budućnost", neustrašivo ističe Šundić u vrlo emotivnom i iskrenom, čak i kad mu to ne ide u korist, razgovoru za "Vijesti nedjeljom".
A sve je počelo od velike ljubavi prema jednom bendu - Ekatarini Velikoj, koja je poslužila kao inspiracija za prvu epizodu Bedema na kojoj se okupilo 70-ak nikšićkih muzičara svih generacija koji su svirali pjesme Milana Mladenovića i ekipe.
"Oni su mi inspiracija već desetak godina, čak i prije nego su bili oni prvi tribjuti njima koje je organizovao Cane Partibrejkers, ja sam imao tu viziju. I onda se pojavio taj tribjut i ja sam u isto vrijeme bio srećan, ali je i ta moja ideja pala u vodu. Ipak, nakon toga rekao sam sebi - zašto ne bi u Nikšiću jedno veče posvetili EKV-u. Obišao sam grob Milana Mladenovića, Margite Stefanović, oni su mi bili inspiracija, ta žrtva koju su podnijeli za neku ideologiju meni blisku, za prave vrijednosti...", priča Šundić.
Imam dugoročnu viziju i dok sam živ imaću dovoljno energije i mašte da uz pomoć sve više ljudi koji mi pomažu, jer ne mogu više da stižem sve sam, uvijek guram naprijed
Klavijaturista rok benda Marble opipavao je prije šest godina puls Nikšića dok je pozivao čovjeka po čovjeka da uzme učešće i na desetine muzičara narednih mjesec i po dana proveli su na tvrđavi koja gleda na grad, gdje se odvija festival, na svakodnevnim probama skidajući omiljene pjesme EKV-a, svako ponaosob dajući svoj doprinos i dio opreme za organizaciju. Tu je počelo da kuca srce Bedem festa.
"Taj tribjut EKV-u je bio specifičan po tome što nisu nikšićki bendovi radili obrade, već su se za svaku pjesmu pojedinačno miješali ljudi iz raznih bendova, ko se tu nađe, kome je ta pjesma omiljena. Ljudi su reagovali fantastično, od poznatih faca kao što je Vanja Radovanović do klinki koje su danas cijenjene na akademijama, a tada su bile djeca koja tek počinju da se bave muzikom. Svi su sa velikim emocijama pristupili tome i zaista sam ponosan na tu prvu godinu. Zaista sam vjerovao da će uspjeti, iako su mnogi bili skeptični. Čak sam te godine dobio opkladu sa pjevačem Pankreasa koji je tvrdio da će doći 200 ljudi, a ja da će biti minimum 700-800 ljudi, što je na kraju i bilo tako", trijumfalno ističe Šundić.
Slagalica se sklopila, hemijski elementi se povezali i rođena je magija Bedem festa. Unikatna atmosfera i ambijent natjerali su Nikšićane da od Šundića traže repete, pa je svaka naredna godina bila priča za sebe - stepenik više, novi izazov .
Druga je bila posvećena istoriji rokenrola, obrađivani su najbolji bendovi svih vremena. Treće je već došao na red autorski rad i 26 bendova, od kojih su neki nastali upravo na Bedemu, predstavilo je svoje kreacije. Tada se rodila i ideja o "ozbiljnom" festivalu. Sa male bine u centru tvrđave, program se preselio na veliku, posjećenost je skočila.
"Nakon te treće godine nam je bio izazov da pokušamo na Velikoj sceni, po prvi put nakon toliko godina, nakon restauracije tvrđave koja je bila potpuno zapuštena, da dovedemo neki poznati bend. Uspio sam da animiram ljude, prvenstveno prijatelje, da se okupimo i da sredimo taj prostor. Nakon što smo ugostili Kandu Kodžu i Nebojšu i Darkwood Dub pomislili smo da bi mogli da imamo ozbiljan festival. Taj koncept se postepeno i spontano širio", prisjeća se harizmatični muzičar.
Šundić je uoči četvrte godine krenuo na turneju po festivalima u regionu - da promoviše Bedem fest, ostvari kontakte i saradnje, ali i da nešto nauči. Kaže da je najveće prosvjetljenje doživio na kultnoj Zaječarskoj gitarijadi koja je danas jedan od četiri partnerska festivala Bedema.
Ima dosta Nikšićana koji će reći da je, bez obzira na to što je Lake fest mnogo veći i cijenjeniji, upravo Bedem fest onaj pravi nikšićki festival- "festival sa dušom"
"Imam veliko poštovanje, bez imalo kurtoazije, prema instituciji Zaječarske gitarijade i mislim da mi je ta posjeta donijela neku vrstu zrelosti. Jer ako doživite da vam priđu neki od velikana jugoslovenske muzike, da vam pruže ruku sa poštovanjem za ono što radite, shvatite da je još neko čuo za to mimo Nikšića i Crne Gore, da to ima neki odjek. Ako sam prošle godine uspio da dovedem pobjednički bend Zaječarske gitarijade, a da već ove imamo naš bend u revijalnom dijelu te manifestacije to znači da je naš rad cijenjen", uvjeren je spiritus movens Bedema.
I dok se za festival sve više čuje i u okruženju, Bedem fest je dobio podršku i na lokalnom planu, tako što je postao dio Septembarskih dana kulture u Nikšiću. Šundić ipak smatra da oni koji nisu toliko u priči oko Bedema još uvijek nisu svjesni što taj festival donosi gradu, u kulturnom, ali i društvenom i ekonomskom smislu. Zato smatra da je predstojeće izdanje Bedem festa prelomna tačka. Poslije uspješne prošlogodišnje epizode kad je tvrđava bila mala da primi sve koji su željeli da čuju Eda Maajku, Partibrejkerse, Ramba Amadeusa i druge postalo je upitno da li mjesto po kojem festival nosi ime ima dovoljno kapaciteta da izdrži njegovo ekspresno širenje. Šundić je ekskluzivno za "Vijesti" i uz dosta emocija odgovorio.
"Imao sam tešku unutrašnju borbu, ali sam prelomio da Velika scena više ne može da primi sve one koji bi željeli da dođu na Bedem. Iz mnogo praktičnih razloga to je logična odluka, mislio sam da ovu informaciju sačuvam kao iznenađenje, ali evo reći ću - ove godine će na Velikoj sceni biti otvaranje festivala i Elektro stejdž, a odlučili smo da glavna bina bude na imanju Petrovića, sa zapadne strane Bedema. To je nekad bilo bojno polje na kojem se prolivala krv i možda je ovo previše ambiciozno reći, ali ponekad pomislim da je moja istorijska uloga da to mjesto sa krvavom prošlošću pretvorimo u mjesto ljubavi, mira, poštovanja i uvažavanja različitosti", ističe on.
Ove godine Bedem fest će od 3. do 6. septembra ugostiti Del Arno bend, Josipu Lisac, Alex Kelman, Disciplinu Kičme, KKN, Marčela, Gospodu Glembajeve i mnoge druge izvođače, po prvi put imaće kamp i Elektro i Chill Out stejdževe, biće organizovan i prevoz iz raznih crnogorskih gradova, a trodnevna ulaznica po promotivnoj cijeni košta 12 eura.
Ove godine Bedem će biti na pravom testu - da li je spreman da postane ozbiljan festival. Ali kakav god rezultat bio, sigurno je da bi Magi Stefanović i Milan Mladenović bili ponosni kad bi znali što je njihova muzika značila gradu u kojem su godine tranzicije ubile uslove za život, ali nisu ubile i sam život.
“Glavna bina ove godine biće na imanju Petrovića, sa zapadne strane Bedema gdje je nekad bilo bojno polje”, otkriva Šundić
Naprotiv, a Šundić je istakao da mu je jedan od ciljeva da u narednom periodu okupi sve preživjele muzičare koji su prošli kroz EKV da zasviraju na nikšićkoj tvrđavi.
Nikšić je nažalost simbol brojnih neuspješnih projekata
Bedem fest, izgrađen na temelju entuzijazma subkulturnih elemenata u gradu, još jedan je pokazatelj da je Nikšić centar rokenrola i uopšte alternativne kulture u Crnoj Gori. Odgovor na pitanje zašto se to dešava baš u gradu devastiranom tranzicijom Šundić traži u nečemu što naziva kulturnim buntom.
"Upravo taj nedostatak sredstava, ta sirotinja... Nikšić je u jednom trenutku bio na vrhuncu privrede i ekonomije, onda je poslije rata sve propalo. U Nikšiću se završava pruga koja je nekada išla do Sarajeva. Nikšić je nažalost simbol brojnih neuspješnih projekata kao što je Dom revolucije, na kraju krajeva i taj Bedem koji je bio potpuno zanemaren. A opet u mladim ljudima buja inspiracija. Kroz Bedem fest, kroz Lake fest, kroz druge slične aktivnosti uvijek se pokazivao prkos, ali koji nije destruktivan, već kreativan. Mi smo željeli da pokažemo da u našem gradu može da nam bude dobro. Najveća moja misija je da dokažem da je život u Nikšiću veoma bogat i raznovrstan i da nema potrebe da se ide iz ovog grada. Mora neko da ostane da ga čuva, da brine o njemu", smatra muzičar.
Prijatelji mu govorili: “Ti si pravnik, što će ti sve ovo?”
Na pitanje što je njemu i ekipi najteže padalo prilikom organizacije Bedema svih ovih godina Šundić, zanimljivo, kaže da je to činjenica da je njihov festival nastajao paralelno sa najboljim godinama Lake festa u čijoj je bio sjenci.
"Lake fest neizmjerno poštujem i zahvalan sam na svemu što mi je pružio. Ali zbog te, uslovno rečeno sjenke, možda sav ovaj moj rad u početku nije bio ozbiljno shvaćen. Prvo od mojih sugrađana, jer mnogi prijatelji sa kojima sam dijelio djetinjstvo su mi govorili - ti si pravnik , što će ti sve ovo, imaš li ti para od toga, koliko tebi ostane. Kažem da mi ne ostane ništa, osim punog srca i jedna velika energija - to ti je to. Negdje smo uvijek bili zanemareni, neki su nas čak i smatrali mlađim bratom, iako smo stariji od Lake festa za godinu", priča sagovornik "Vijesti".
Unikatna atmosfera i ambijent natjerali su Nikšićane da od Šundića traže repete
Ipak, ističe da je ta sjenka na kraju imala pozitivan efekat na njegov rad.
"Meni je uvijek bila inspiracija da budem u sjenci i nikada ne dostignem taj vrh, limit. To spuštanje i dizanje tereta me je poguralo, taj Sizifov posao simbolično vezan za Bedem. I zato se ne bojim za budućnost, jer znam da možemo samo da idemo naprijed", ubijeđen je Šundić.
Valjalo bi da su svi jednako plaćeni
Možda ga nisu shvatali ozbiljno u početku, ali nakon svega učinjenog ekipa koja stoji iza Bedem festa zaslužila je respekt domaće alternativne scene i na njenu adresu stizale su sve same pohvale. Jedina mana koju su neki istakli je to što crnogorski bendovi nisu zarađivali ništa od nastupa na festivalu. Počelo je, naravno, sveprisutnim entuzijazmom, ali su onda došli bendovi sa strane kojima su plaćani honorari, dok su Crnogorci u dogovoru sa organizatorima ostali na nuli, kako bi se finansijska konstrukcija festivala održala. Neki crnogorski muzičari javno su ukazali na ono što smatraju nepravdom, ali će to izgleda ostati tradicija, iako Šundić tvrdi da je želio promjene.
"Prošle godine sam u internom razgovoru sa svakim nikšićkim bendom nudio novac, insistirao da Bedem fest konačno počne makar nekim simboličnim iznosom da ih podržava. Međutim, svi su izričito odbili tu mogućnost. Svi nikšićki bendovi su prošli ove ili one godine kroz Bedem i taj ciklus se ove godine navršava. Ali nije se izgubila ta karika između organizacije i bendova i to je lijepa tradicija koja bih volio da ostane dok sam živ. Ne zato što ne želim da dam novac bendovima, ali Bedem fest će definitivno znati da se oduži njima. Valjalo bi da svi budu jednako plaćeni, ali to su moji prijatelji i novac je, kad su u pitanju nikšićki bendovi, vrlo osjetljivo pitanje", objasnio je on.
Bonus video:
