Muzika puna snažne želje za životom, slobodom i ljubavlju

“Muzika ruskih Roma je, po našem mišljenju, melanholičnija i osećajnija od ostale romske muzike, a harmonijski ljepša i složenija. Kada se fokusirate na same harmonije, u nekim trenucima asociraju na klasiku, ali uz specifičnu vokalnu i vodećo-instrumentalnu formu. U tom smislu, cjelokupna kompozicija pruža drugačiji doživljaj u odnosu na ostale tipove romske muzike”, smatra Ivan Senčić, član dua Nomadiko
352 pregleda 1 komentar(a)
Duo Nomadiko, Foto: Privatna arhiva
Duo Nomadiko, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 11.10.2018. 11:37h

Duo Nomadiko ove sedmice imaće dva nastupa u Crnoj Gori. Najprije će se predstaviti nikšićkoj publici u Propaganda baru 12. oktobra, dok će dan kasnije svirati u podgoričkom Street baru. Bend je nastao 2013. godine a čine ga Neda Nosović i Ivan Seničić. Neda je samouka pjevačica ruske romske muzike, a gitaru intenzivno svira posljednjih deset godina, dok je Seničić je samouki gitarista i pijanista. Više godina je bio aktivni član benda ‘Prkos Drumski’.

Duo Nomadiko izvodi muziku ruskih Roma koja je široj publici poznata po filmu “Cigani lete u nebo”’.

O tome po čemu se ruska romska muzika razlikuje od ostale romske muzike, Senčić objašnjava:

“Muzika ruskih Roma je, po našem mišljenju, melanholičnija i osećajnija od ostale romske muzike, a harmonijski ljepša i složenija. Kada se fokusirate na same harmonije, u nekim trenucima asociraju na klasiku, ali uz specifičnu vokalnu i vodećo-instrumentalnu formu. U tom smislu, cjelokupna kompozicija pruža drugačiji doživljaj u odnosu na ostale tipove romske muzike”, smatra Senčić. Bend je početkom jula 2014. godine snimili su album ‘Divine Fantasy’ koji se sastoji od probranih 18 pjesama ruske romske muzike koju na nastupima najradije izvode. Osim brojnih klupskih nastupa, bili su učesnici i na značajnim kulturno-umjetničkim manifestacijama po Srbiji, a ove sedmice prvi put će nastupiti u Crnoj Gori.

Otkud ideja da svirate baš muziku ruskih Roma?

Neda: Ovu muziku sam zavoljela u najranijem djetinjstvu, slušajući čarobno i osjećajno izvođenje Davorke Daše Bosnić i grupe Ođila. Za mene je to tada bila i ostala do dan-danas najljepša, najveličanstvenija i natužnija muzika na svijetu. Kasnije sam, tokom odrastanja, imala prilike da čujem i puno drugačijih žanrova muzike iz različitih krajeva svijeta, ali je ruska romska muzika za mene uvijek bila broj jedan. Najbliža je mom senzibilitetu i mišljenja sam da muzičari treba da izvode onu vrstu muzike koja najviše odgovara njihovoj ličnoj prirodi i temperamentu.

Ivan: Kao veliki ljubitelj džez muzike, u jednom periodu sam intenzivno slušao gypsy jazz, gdje je nezaobilazni Đango Rajhard. Podstaknut takvom vrstom muzike, odgledao sam film ‘Latcho Drom’, koji se bavi seobama Roma kroz istoriju, i o različitim uticajima na njihovu izvornu muziku u odnosu na zemlju u kojoj su se tada nalazili. Meni su se najviše dopali uticaji Francuske i Španije na romsku muziku. Kasnije, kada sam upoznao Nedu, imao sam prilike da čujem rusku romsku muziku, u koju sam se odmah zaljubio. Najemotivnija i najosjećajnija romska muzika koju sam ikada čuo. Istog trena, krenuo sam da je sviram, i to traje do dan danas.

Ovo je muzika koja je puna jakih osjećanja, bunta i melanholije, a specifična je po snažnom i upečatljivom emotivnom doživljaju. Kakav emotivni doživljaj budi u publici koja dođe na vaše nastupe, a kakav u vama dok je svirate?

Neda: U ovoj muzici je prisutna snažna želja za životom, slobodom i ljubavlju; ona izražava tugu, radost, nostalgiju, čežnju, patnju i bol čovjeka, osuđenog na vječito lutanje, koji je glasnik širokih stepa i ogromnih prirodnih prostranstava. On se trudi da u svemu što ga okružuje pronađe smisao, ljepotu i toplinu, uprkos čemeru i haosu, u koje su ga bacile teške životne okolnosti. To je lirska i plemenita muzika, bliska svima onima, koji slušaju glas svog srca i koji se ne stide svoje nežne i osjećajne strane ličnosti.

Ivan: Pošto sam čovjek koji uživa u melanholičnim tonovima, ovaj tip muzike mi daje potpunu slobodu da dočaram svu svoju emociju, a nadam se da i publika koja nas sluša to umije da prepozna.

Da li je moguće tu emociju dočarati samo sa dvije gitare i glasom?

Neda: Mi se nadamo da je moguće, ali i na publici ostaje da da svoj odgovor.

Ivan: Mišljenja sam da je apsolutno moguće dočarati. Muzika ruskih Roma ima prelijepe harmonije, koje Neda odlično svira kao pratnju, dok je ja instrumentalno pratim u njenoj vokalnoj liniji. Baš zbog toga i mislim da su nam nastupi upečatljivi, nema pretjerivanja ni u kom segmentu sviranja. Svedeno, lijepo, romantično.

Za sada izvodite isključivo obrade, jeste li se usudili da i kao autori iskažete tu ljubav prema ovom muzičkom žanru radeći kompozicije sa primjesom tog zvuka?

Neda: Da, imam nekoliko autorskih komada, u koje je utkan zvuk muzike ruskih Roma. Većinom su to molski instrumentali.

Ivan: Kao autor, imam više kompozicija koje izvodim, uglavnom na klaviru, ali i na gitari. To su više kompozicije melanholičnog džeza sa etno primjesama kraja odakle dolazim. Svakako, u planu nam je da na nastupima izvodimo i našu autorsku muziku, koja će biti u rusko-romskom maniru.

S obzirom na to da ste se odlučili za specifičan žanr, koji nije zastupljen ni po lokalima, ali ni u medijima, koliko je teško dođi do publike?

Neda: Da, ovaj žanr nikako nije komercijalan i mali broj ljudi je upoznat s njim. Mada dosta ljudi dođe iz radoznalosti da čuje nešto, za njih novo i drugačije od onoga što imaju prilike da slušaju u medijima, i na naše veliko zadovoljstvo, budu prijatno iznenađeni. Danas kada je sve pretjerano brzo i površno, kada je muzika puna nasilja, osvježenje je čuti nešto što hrani i oplemenjuje dušu.

Ivan: Svjesni smo toga da ovaj muzički žanr nije popularan kod nas. Svakako, mislim da je dobra stvar što radimo nešto drugačije, i publika uglavnom to prepozna kao dobar vajb.

Odlučili ste se za muziku ruskih Roma, jeste li spremni da je kombinujete sa drugim žanrovima i pravite kompromise zbog populacije ovog žanra?

Neda: Neke pretjerane kompromise ne bih pravila, ali bi bilo interesantno kombinovati je sa drugačijim žanrovima, džezom, na primjer. Nešto slično je uradio Luis Armstrong u džez izvedbi najpoznatije ruske romske pjesme “Oči čornije”. Lijepo bi bilo kombinovati ovu muziku sa melanholičnim džezom.

Ivan: Za sada je dobro što se isključivo držimo koncepcije izvođenja ruske romske muzike, jer nas publika po tome pamti i prepoznaje. Što se tiče kompromisa, moguća je kombinacija sa pravcima sličnog senzibiliteta, gdje prvenstveno mislim na melanholični džez i sevdah muziku.

Galerija

Bonus video: