REPER I TEKSTOPISAC ZA "VIJESTI"

Bege Fank: Rep dominira i biće tako do daljeg

Bege fank je teoretičar hip hopa, prevodilac knjige Džefa Čenga “Ne može da stane, neće da stane - Jedna istorija hip hop generacije”
108 pregleda 0 komentar(a)
bege fank, Foto: Deni raičević
bege fank, Foto: Deni raičević
Ažurirano: 08.02.2015. 16:33h

Predraga Vukčevića šira javnost u posljednje vrijeme zna prije svega pod pseudonimom LouBenny (od skoro Bege fank), repera poznatog po singlovima “Gistro” i “Leto u gradu” i tekstopisca pjesama grupe SevdahBABY kao što su “Yo!hambin91” I “Znooojjj”.

No osim toga Vukčević iza sebe ima karijeru drum'n'bass DJ-a, novinar je i poznavalac crnačke muzike, kao i istraživač njenih derivata na ovim prostorima, teoretičar hip hopa, prevodilac knjige Džefa Čenga “Ne može da stane, neće da stane - Jedna istorija hip hop generacije” i osnivač brenda Bege fank. On je pod novim imenom Bege fank nedavno objavio spot za pjesmu “Cvaki dan praznik” sa DJ BKO-om, na kojem je uhvaćena atmosfera sa njegovih Bege fank žurki koje se održavaju u beogradskom klubu KPTM. Spot je dostupan na YouTubeu, a Vukčević je za prvu polovinu ove godine najavio debi album “Dobar rep”. Kaže da će ovo izdanje biti klasičan rep reprezent album, dok sa druge strane priprema i izdanje sa bržim “party” bitovima, kao i projekat sa pomenutim DJ BKO. O svemu tome Vukčević je prvi put pričao za “Vijesti”.

Skoro je izašao spot za "Cvaki dan praznik" - gdje je sniman, kad, kakva je bila atmosfera na snimanju i zašto si odlučio baš tu pjesmu da ekranizuješ?

Spot je sniman u klubu KPTM gde DJ BKO i ja, kao jedini tandem na ovim prostorima koji roka žurku i klasičnim i svježim trakama na suštinski hip-hop način DJ+MC (ili DJ+DJ čak!), već više od godinu dana pravimo najžešće žurke - Бегефанк žurke.

Sniman je 15. januara, atmosfera je bila savršena što se vidi i u par klipova sa snimanja koje smo izbacili na net. Odradio sam spot baš za tu pjesmu jer je od početka sve nekako išlo glatko u vezi sa njom - rime sam napisao krajem novembra za, bukvalno, 15 minuta (moja najbrže napisana stvar), sa Anketom sam se brzo skapirao oko bita, iscimao sam Ivanu i sve smo snimili sredinom decembra kod Sevdaha. Sevdah je uradio carski mix, BKO je isto dosta pomogao oko svega i uputio me i na Nikolu NNSparka koji mi je odmah rezervisao 15. januar kao datum za snimanje spota... Baš mi je cijela priča oko pjesme i spota ispala nikad opuštenija. I povrh svega sam skroz lagano istripovao taj dens pokret u refrenu što je revolucija u domaćoj muzici jer čak ni Đogani familija nikad nije uspjela da napravi tako neku malu koreografiju koja plijeni. Realno sam digao nivo crnačkog u domaćoj muzici na visok nivo ovom pjesmom i spotom. (smijeh)

Dugo se baviš teorijom repa, ali si tek odnedavno krenuo i da redovno bacaš neke rime. Što te navelo na to?

Neke rime sam bacao još '95/'96, ali to je ostalo na kasetama na gajbi, jer sam ubrzo krenuo sa DJ-ingom i time sam se bavio do 2004, da bih onda negdje od 2008. počeo lagano da snimam i to skroz iz nekih ortačkih varijanti. S jedne strane, kako su izlazile te trake počelo je sve više i više da me loži - znaš ono: uvijek neki novi gotivan bit, pa prilagođavanje i tehnički i energijom i rimama, ali tako da ostanem vjeran sebi...

Kao neka igra sa raznim nivoima. Počeo sam, naravno, da tripujem i jake “prijave” koje sam morao da snimim. Iz početka sam govorio sebi kako mi to znači i za teorijsku stranu priče jer se iznutra upoznajem sa iskustvom ljudi koji repuju. Nisam ni primijetio kad me je sve to uzelo pod svoje i kad su me rime bukvalno promjenile i u stvarnom životu - odatle ono "kakve su ti rime, takav ti je život". Ali kad sam izvalio to, tek sam se isprimao do kraja i sad stvarno ne mogu da zamislim život bez rimovanja.

Za one koji te još nisu čuli, što si do sad objavio i gdje se to može poslušati? Pripremaš li album ili neko izdanje?

Sve je, u principu, dostupno na Youtubeu. Od 2009. naovamo sam dao veliki doprinos debi albumima SevdahBABYja (Ganc novi funk (2010)) i MaraQYe (Savršen dan (2011)). Na oba albuma sam pisao rime za 3 pesme, a repovao u 2. Uz "Yo!hambin 91" i "Znooojjj (Begefank)", SevdahBABY i ja imamo još jednu - "Nemoj da staješ" - koja je sa ove 2 izašla i u okviru Turbo Fonk EPja. Poslije toga je izašao i moj solo EP Pravi (R)EP i nekoliko singlova - "Gistro", "Leto u gradu", "Aloja vera"... - kao i mnogo saradnji sa raznim reperima, a i ljudima van rep scene.

U prvoj polovini 2015. bi trebalo konačno da izađe moj prvi album Dobar rep - klasični rep album, čist reprezent, na njemu su "Leto u gradu", "Aloja vera", "Cvaki dan praznik" i sl. trake.

Na drugoj strani, pripremam album sa tvrdim, bržim party bitovima koje rade poznati domaći producenti, ali o tome više riječi u budućnosti. Sa DJ BKOom takođe imam jako bitnu party priču i brend, ali i to se još uvijek razrađuje.

Uz većinu tvojih pjesama može i da se pleše, što nekako reperi na ovim prostorima izbjegavaju - zašto?

Mislim da reperi, prije svega, nisu išli dovoljno na žurke i tu ne mislim samo na hip-hop žurke. Pored toga, ljudi ne kapiraju “party” tradiciju u hip-hopu, a i takve pjesme se smatraju manje vrijednim od reprezenta i u najboljem slučaju rade ih da bi im malo pojačale nastup i donijele, eventualno, više gaža. Naravno, masa ljudi prosto nema taj “party” trip u sebi. Čini mi se da tu ima i dosta kompleksa koji uništavaju i "tvrd" stav repera u njihovim "ozbiljnim" trakama. To je taj stav da nešto ne priliči reperu, strah da ne ispadneš glup (?!) i sl. Meni je, recimo, spona između reprezent traka - pjesama u kojima pobjednički repujem o sebi - i “party” traka, linija: "Šta da radiš kad si bog nego da se glupiraš?!" što, čini mi se, na najbolji način pokazuje međuzavisnost tih različitih rep tradicija.

Šta je Bege fank, objasni nam koncept koji leži iza tog termina i što sve spada pod to?

Bege fank sam ja otkad sam odlučio da ime Lou Benny ostavim iza sebe. A “Бегефанкkao koncept/ideologija/brend, zavisi od višesmislenosti pojma "funk" u okvirima Beograda. Pojam "funk", pored muzike koja je svirana u “downbeat grooveu” i koja je sirova u smislu da insistira na doživljaju čistog ritma koji ne stvara bilo kakve emocije osim pokretačku energiju, govori i temeljniju priču o životu. To je, prije svega, priča zasnovana na afričkom shvatanju čovjeka i životoljubivosti i čovjekoljubivosti, a posebno razumijevanju za - iz perspektive evropske hrišćanske kulture - “prljave” strane ljudske prirode.

Priča o hedonizmu i o samoostvarenju kretanjem, uglavnom, sa donjih nivoa kapitalističkih društava, priča o izlaženju na kraj sa životom na pobjedničke i šmekerske načine gdje je, naravno, bitno i kako se oblačiš i kako đuskaš - ukratko, koliko si svoj na svom u svakoj životnoj situaciji.

Iza tebe su pjesme kao što su "Yo!hambin 91" i "Zlatne devedesete". U kom smislu se to vraćaju devedesete, kao što se sve češće pominje u domaćem repu?

Što se tiče priče o 90-ima, moje rime na tu temu su uglavnom neke razrade uvida koje su izbacili Juice i Moskri, s tim što, iako smo generacija i vučemo slična iskustva iz 90-ih, moj apsolutni pobjednički/božanski reprezent donekle drugačije obrađuje ta iskustva. Poenta moje priče o 90-ima je “kako se istripuješ, tako ti je” i da niko ne može da te smori osim ti sebe samog, pa tako ni bilo koji društveni uslovi.

Dalje se odatle otvara mnogo prostora za odbacivanje tih građanskih kukanja o 90-ima i njihovom povratku kao nekoj najstrašnijoj stvari, povratku koji uzgred nije moguć. I "Yo!hambin 91" i "Zlatne devedesete", svaka na svoj način, ukazuju na neke "pozitivne" stvari u vezi sa 90-ma ili stvari koje smo željeli da se dese iako možda nismo razmišljali što sve mora da se promijeni da bi se te to ostvarilo i da li nam te promjene odgovaraju.

Što povezuje mlade iz američkih geta sa omladinom Srbije i uopšte ex Jugoslavije, pa se pronalaze u istim pjesmama?

Povezuje ih blejanje, gudre, patike, mobilni telefoni, parfemi, bitovi, želje, (ne)mogućnosti, cimanja za keš i ljubav, cimanja sa murijom, državom, interesima krupnog kapitala. Povezuje ih taj momenat "Šta ima novo? Ništa... krajevska svakodnevica" što bi rekla Mimi Mercedez.

Kako se trep podržanr, kao aktuelni trend, primio na ovim prostorima? Šta uopšte misliš o problemu dijela rep publike da svari išta van zvuka 90-ih, doživljavajući jedino to kao “pravi rep”?

Problem tih ljudi se najlakše opisuje Mlatina linija “ortaci koji su mladi postali su dede”. Meni je trep gotivna priča skroz. Što se tiče rima i stava, načina na koji se ti ljudi predstavljaju, nema mnogo inovacija u odnosu na gengsta rep jer su ljudi poput NWA, Geto Boys i dr. definisali tu gengsta priču maksimalno i nisu ostavili mnogo prostora za razvoj. Ali na nivou atmosfere, zvuka, novih gudri koje stvaraju drugačiji trip, neuračunljivosti i ponekad još ogoljenijeg ispostavljanja sistema “odozdo” - trep je već duži niz godina definitivno posljednja velika stvar u istoriji repa.

Da li misliš da je rep muzika dominantna danas na globalnom nivou, koliko ima smisla izjava Kanje Vesta da je on trenutno najveća rok zvijezda na planeti?

Rep muzika je, po mom mišljenju, globalno dominantna pa, brat bratu, jedno dvadeset godina već. Jedino što ima mnogo tih bjelačkih muzičkih magazina - a pod “bjelački” mislim na taj raspali, zastarjeli način razmišljanja - koji tripuju neke bendove i gistro intelektualnu elektroniku pa onda to isforsiraju s vremena na vrijeme, ali rep je bre dominantan i biće tako do daljeg bez blama. Što se Kanjea tiče svakako da je imao proklizavanja, ali i da je u velikoj mjeri na osnovu čistog hip-hop pobjedničkog stava uspio da okrene mnoge glave, a dao je i neke ozbiljne doprinose na nivou rima. Prije svega je jedini Amerikanac koji je iole ozbiljno prišao mom reprezentu i na tome mu čestitam ovom prilikom.

Da li je do tebe stiglo išta od crnogorskog repa, što ti se sviđa?

Do mene je stiglo dosta CG repa, a i sarađivao sam sa nekim ljudima. Naravno, od početka 90ih i likova kao što su Monte G i FBI Shadow, pa preko Monteniggersa, Rada Rapida i WhoSee? (Bokeške brigade), danas su tu Radio Katakomba ekipa, Džej Džej Okoča, Sivilo, Meštri o' majka, Pro LG i Džanjo (iz mog huda kad sam u Podgorici - Zabjelo republika!), Hari, Joe Shua Kizz, Dvorska luda, N.E.M. (!!!) i mnogi drugi. Sigurno sam zaboravio nekog ko mi je gotivan, a sigurno i da će ih biti još u narednim godinama jer vidim da se ozbiljno zakuvala priča i drago mi je zbog toga.

Prevodilac knjige Džefa Čenga

Kako je došlo do toga da prevodiš knjigu Džefa Čenga "Ne može da stane, neće da stane" i koliko je uopšte kvalitetno javnost na ovim prostorima upoznata sa hip hop kulturom, koje su najprisutnije zablude koje vladaju?

Pročitao sam knjigu, oduševio se, pročitao je opet i skapirao da bi bilo carski da tako suštinska knjiga bude prevedena. Ispovezivao sam se sa ljudima i ostvarili smo to zajedno. Mislim da relativno malo ljudi kapira vrijednost tog poduhvata, ali se iz dana u dan kod nas dešavaju neke gotivne stvari koje je pokrenuo upravo taj prevod. Javnost je i dalje slabo upoznata sa hip-hop kulturom - i to ne samo šira javnost nego i veliki dio ljudi koji sebe smatraju hip-hop glavama - a ako bih morao da izaberem najprisutniju zabludu onda bi to, svakako, i dalje bila ona da je pravi rep zapravo rep koji je otvoreno politički i socijalno "angažovan".

Mlade povezuju blejanje, bitovi, mobilni...

Što povezuje mlade iz američkih geta sa omladinom Srbije i uopšte ex Jugoslavije, pa se pronalaze u istim pjesmama?

Povezuje ih blejanje, gudre, patike, mobilni telefoni, parfemi, bitovi, želje, (ne)mogućnosti, cimanja za keš i ljubav, cimanja sa murijom, državom, interesima krupnog kapitala. Povezuje ih taj momenat "Šta ima novo? Ništa... krajevska svakodnevica", što bi rekla Mimi Mercedez.