Hrvatsku divu Zdenku Kovačiček predstavljaju kao jednu od najvećih pjevačica bivše Jugoslavije – sa 13 je započela svoju karijeru i obišla pola svijeta, na sceni je prisutna već 60 godina i ne planira da stane, već priprema novi album. Kao što je beogradski Darkwood Dub vratio svjetla pozornice na Biseru Veletanlić, tako je i hrvatska elektro grupa Nipplepeople približila Zdenku Kovačiček nekim novim generacijama i učinila da se njeno ime masovno opet pominje nakon obrade njene pjesme „Frka“, koja bilježi više od tri miliona slušanja na YouTube servisu.
Bilo je i vrijeme, kao da govori “žena za sva vremena”, kako je zovu, u intervjuu za Magazin. Mada je poznata kao džez pjevačica, Kovačiček insistira da je žanrovski uvijek išla široko i uvijek je voljela da eksperimentiše, pa je po tome bila godinama, nekad i decenijama ispred kolega. Na talasu nove popularnosti koju je donijela „Frka“ zagrebačka pjevačica svira više nego ikada, a uskoro će moći da čuje i crnogorska publika. Ona će 9. septembra nastupiti na Petrovac Jazz festivalu (biće to njeno drugo gostovanje na toj manifestaciji), a veče kasnije i u Budvi na Citadeli.
“Na Petrovačkom Jazz festivalu smo bili u kvartetu i uglavnom smo svirali repertoar Dženis Džoplin jer sam tada, 2008. imala u Zagrebačkom kazalištu mjuzikl „Love, Janis“ - biografska muzička priča o životu Dženis Džoplin. To je sjajno prošlo, bluz naravno. Sad dolazim sa bendom od osam ljudi sa kojim sam prošle godine u dvorani Lisinski proslavila 60 godina rada, tako da je taj program sastavljen kao profil tih šest decenija. Ima tu i džeza i popa i roka i na kraju naravno Dženis Džoplin. Njene pjesme publika prosto obožava, to je jedan bezvremenski bluz iz kojeg su nastali svi ostali žanrovi, muzika koja je ostavila traga u prošlom vijeku, a ostaviće i zauvijek. Mislim da će oba koncerta biti isti vremenski, sat i po do dva koliko inače trajemo”, najavila je ona.
Znate li što možete očekivati, imate li komunikaciju sa publikom iz Crne Gore?
Ne znam koliko to ide preko Facebooka ili YouTubea, nije to baš velika komunikacija, ali budući da postoje sve te opcije na Internetu vjerovatno prate moj rad, a znam da je Vinko Mihajlović koji nas je zvao u Petrovac baš insistirao ovaj put da dođemo. Zato što sam bila vrlo aktivna prošle godine i dosta se velikih stvari desilo. Jedna mlada grupa ponovo snimila moju pjesmu „Frka“ u novom, elektronskom ruhu, pa je onda „Chanel“ uzeo jedno moju pjesmu iz davne 1978. sa prvog albuma i pustio na svojoj modnoj reviji, sve to je pobudilo veliki interes u medijima i možda sam i zato ponovo u žiži zbivanja, pa su me zvali da dođem po svaku cijenu. Inače puno radimo, imali smo turneju po hrvatskoj obali, zatvorili Špancirfest, ali Vinko je insistirao i našli smo termin slobodan.
Da li vam je naporno toliko da budete na putu u tim godinama ili uživate u tome?
Moram reći da uživam, meni nikad nije bilo naporno bez obzira dal’ su to bile teške turneje po Rusiji ili po našoj bivšoj državi, uvijek sam bila srcem i dušom u tom poslu. Cijeli život to radim i ništa drugo me ne zanima, mislim da ništa drugo ne bih ni mogla da radim i vjerovatno ću pjevati do kraja života. Moram to reći, jer to je jednostavno moj život. Sa 13 godina sam počela, jedna sam od rijetkih koja je počela tako vrlo mlada, čak je i Tereza Kesovija počela poslije mene, Gabi Novak... Ja sam 1967. počela u jednom duetu, pa sam 70-ih započela solističku karijeru.
Kakvi su bili ti vaši prvi koraci u svijetu muzike, iz vaše perspektive?
Bila sam predodređena već tada, rekla sam da ću biti na sceni i ništa drugo me ne zanima. Čak sam se bavila i pozorištem jedno vrijeme, međutim muzika me odvukla u tom pravcu da nisam stigla da upišem Akademiju, ali sam se povremeno bavila i pozorištem. Kao dijete sam od pet godina počela da igram u Kazalištu mladih, pa sam onda počela da pjevam i uporedo se bavila i jednim i drugim. Tako da imam u karijeri i nekoliko mjuzikala koje sam radila, a nedavno sam imala dva, osim onoga o Dženis Džoplin koji sam pomenula prije dvije godine sam igrala i Elu Ficdžerald i bila čak nominovana za nagradu hrvatskog glumišta.
Što je presudilo da se okrenete muzici prije nego pozorištu?
Ne znam, ne mogu sad poslije toliko godina reći. Ali znate kako, kad postanete popularni, postanete estradna zvijezda to su neke stvari potpuno drugačije od pozorišta. U pozorištu se odvija ozbiljan rad, mediji tada nisu toliko pratili umjetnike, ti si na jednom stalnom poslu, dok muzika donosi jednu raznovrsnost – možeš birati žanrove, možeš putovati po svijetu i vjerovatno me to privuklo. To je jedan avanturistički posao, od danas do sjutra. Bila sam, recimo, 25 puta na turneji po Rusiji, što je za mene jedno veliko iskustvo, bila sam u prilici da proputujem pola svijeta, što vjerovatno sa glumom ne bih.
Vaši roditelji tada nisu bili baš oduševljeni sa tim izborom profesije?
Ma kakvi. To je nestalan posao, koji ne donosi sigurnost u životu. Oni su htjeli da završim fakultet. Studirala sam oko dvije godine vanjsku trgovinu, ali sam znala da se sa tim neću nikad baviti, da mene privlači umjetnost bilo kakve vrste, uglavnom scena me privlačila. Jednostavno sam krenula u tom pravcu i nikada nisam požalila.
Kako je došlo do saradnje sa grupom Nipplepeople?
Inače sam oduvijek tražila neke izazove, nešto što niko drugi ne radi. Tako i imam jedan album koji je izašao 78. u izdanju PGP-a na kojem su pjesme Kornelija Kovača, Gorana Bregovića, tadašnjih najpoznatijih kompozitora. To su sve bile za ono vrijeme prilično avangardne stvari, izvan vremena, to svi kažu. I eto, nedavno je jedan diskograf koji se specijalizovao za vinile reizdao taj album u Austriji i to izdanje se prodaje širom svijeta. Isto tako album pod naslovom „Frka“ koji sam napravila 1981, odabravši tekstove Slavice Maraš, to je jedna glumica koja je pisala otkačene tekstove što je mene posebno zaintrigiralo, i te pjesme tada baš i nisu bile prepoznate, zato što je to bilo tada vrlo avangardno. Tek danas, poslije 30 godina grupa Nipplepeople otkriju to u nekom klubu u Beogradu i dopadne im se tekst, oni su to pretvorili u pjesmu u potpuno novoj, elektronskoj varijanti... Eksperimentisala sam sa elektronikom davne ‘78. Ali kako je sve to bilo ispred vremena, tek sada je izašlo na svoje mjesto. Ta mlada grupa je od te pjesme napravila ogroman hit i ja to sada ponovo pjevam u mom repertoaru. I to je ludilo, eto mladi to ponovo otkrivaju i eto na YouTubeu ima nekoliko miliona pregleda, što je fantastično. Mi smo živjeli u društvu koje nije dozvoljavalo u to vrijeme neke provokativne tekstove, neki fjužn, elektroniku, pa smo tek sad došli na svoje. Meni je to produžilo karijeru, obavezno pjevam to na koncertima i pjevaću i u Petrovcu i u Budvi. Na repertoaru je i pjesma „Volim te kao konja“ koja je sa tog istog albuma.
Rekli ste da bi voljeli da Nipplepeople obrade još neke vaše pjesme, koje?
Upravo na tom albumu „Frku“ ima više pjesama koje su tako vrlo avangardne, koje su pogodne da se obrade u elektroniku, ali za sada oni nisu zainteresovani za te moje stvari. Oni pišu sami svoje pjesme, ali nikad se ne zna. Upravo sam obnovila saradnju sa Markom Tomasovićem, koji je inače napisao „Žena za sva vremena“ i tri moja albuma. On mi radi novi album, koji će se vjerovatno zvati „Frka 2“. Pjesme su bazirane na tekstovima iz knjige Slavice Maraš, autorke „Frke“. Ja i dalje čuvam te tekstove koje tada, u ono vrijeme, nisam imala prilike da pretvorim u muziku, ali evo sad sam ih opet odabrala i zato smo odlučili da takav bude naziv novog albuma.
Postoji li još neko od mlađih muzičara koje cijenite i voljeli bi da obrade neku vašu pjesmu?
Ima nekoliko grupa, recimo SevdahBaby koji su odradili „Srce jedne žene“, koju je napisao Goran Bregović, onda još jedna K.L.U.B. koji su obradili „Vrati se u moje dane“ – to su reperi koji su u svoj stil sjajno uklopili djelove te pjesme, djelove tog teksta... Volim kad mlada generacija koristi moje pjesme, jer tako produžavaju život i meni i tim pjesmama.
Avanturizma vam nije falilo, nastupali ste sa obje strane Atlantika?
Može se reći da sam proputovala svijeta, pjevala sam po američkim i evropskim džez klubovima, pjevala sam u jednom italijanskom klubu gdje je nastupala i legendarna Ela Ficdžerald, na najvećem džez festivalu u Burghauzenu u Njemačkoj, najpoznatijim džez klubovima u Austriji... Mada širim svoj repertoar i na druge žanrove, pogotovo nakon što se opet desila „Frka“, džez mi je postao malo jednoličan. Idem dalje, opet istražujem... Zapravo, cijeli život istražujem, volim sve što je novo i što niko bar kod nas nije istražio.
Poslije toliko godina čini se i da vam ne fali ni izazova i ideja?
Nikad. Punom parom radim više nego ikad na sceni i imam sad ponudu da snimim album. Posljednje što su mi objavili u Croatia Recordsu je „Best Of“ kolekcija, tu su svi ti žanrovi, mislim da nijedan jugoslovenski pjevač nema tako širok dijapazon različitih žanrova kao ja, jer pjevam i rok i pop i džez i šansonu i bluz. Mene zanimaju svi žanrovi, sve što je dobro ja pjevam, ne bavim se kategorisanjem muzike, dijelim je samo na dobru i lošu. Uvijek sam željela dobre tekstove i da snimam samo dobru muziku.
Kad se može očekivati novi album?
Teško je sad reći. Već imamo jedan probni snimak. Vremena su sad takva da se albumi slabo prodaju, ali su ponovo u modi vinili, a ovaj najnoviji bi trebalo da izađe na CD-u. Taj probni snimak je jedan bluz, pustićemo ga da vidimo kako će reagovati publika. Sigurna sam da će biti dobra reakcija i tek onda ću potpisati ugovor sa Dancing Bearom, jer problem je i finansiranje albuma, studio puno košta, tako da prvo moramo napraviti tu jednu probu, da testiramo vode, pa onda idemo dalje. Ne mogu reći tačno, ali mislim da će biti početkom sljedeće godine.
Postoji kosmička pravda koja izbalansira sve
Osjećate li da su vam ovi skorašnji uspjesi i potvrde nadoknada za sve propušteno tada zbog cenzure i drugih prepreka?
Ne bih rekla da sam nešto propuštala, jer sam ja uvijek radila ono što me vuklo, što me interesovalo, što niko drugi nije radio... Recimo upravo ta pjesma „Elektra“ koju je odabrao Karl Lagerfild, za moj pojam najveći kreator svih vremena, mi smo tada eksperimentisali sa elektronskom muzikom koja je tek koju godinu kasnije otkrila Donu Samer i one pop stvari u elektronskom žanru. Voljela sam da eksperimentišem, da radim nešto što je novo, tako da se ne može reći da sam propustila, ali sam možda u podsvijesti se nadala da će to kad tad ipak doći na svoje, da će biti otkriveno. Ne bih to inače radila, jer čovjek radi ono što ga okuplja. Bilo je takvo vrijeme kad se takve stvari nisu mogle promovisati. Ali dobro je rekao jedan moj kolega – postoji kosmička pravda koja izbalansira sve ono u životu što nije došlo do prave vrijednosti, što nije bilo priznato u svoje vrijeme, ona kad tad otkrije i zahvaljujući njoj se sve vrati. Kod mene je sreća što sam još živa, neki ne dožive taj trenutak slave, ali ja sam evo punom snagom na sceni i mogu upravo sad da uživam u svemu tome.
Galerija
Bonus video:
