Danijel Alibabić već 10 godina se aktivno bavi pjevanjem po lokalima i za to vrijeme već je stvorio veliki broj fanova koji dolaze na svaki njegov nastup. Ove sedmice u četvrtak 16. avgusta nastupiće u podgoričkom Buda baru, a dan kasnije na terasi hotela Berane.
Po čemu su tvoje klupske svirke karakteristične?
Smatram da ono što me izdvojilo iz mase je repertoar, a vjerujem i kvalitet. Trudim se i maksimalno posvećujem svakom nastupu kao da je prvi. Energija je takođe jako bitan faktor koji pokreće publiku.
Pjevas li na nastupima autorake pjesme i koju ti publika najvise traži?
Uglavnom izvodim svoje kompozicije poput “Bas mi je dobro”, “Fajter”, “Porok”, “Balavica”, “Tebi je na dug” i naravno pjesmu koja će sigurno trajati zauvjek i koju ljudi obožavaju da pjevaju sa mnom u glas “Zauvjek moja”.
Koliko pjesama imate na repertoaru?
Ne znam koja je cifra u pitanju, ali sam siguran da znam preko hiljadu pjesama. Doduše tu prednjači moj kolega klavijaturista Dado Koljenović, kojeg ja privatno zovem jubox, jer ne postoji pjesma koju ne zna, a dešavalo se i to da na licu mjesta odsviramo i otpjevamo pjesmu za koju smatramo da će biti pun pogodak u datom trenutku.
Koliko često mijenjate repertoar?
Svakako da se prilagođavamo ukusu publike, jer poenta je da se njima dopadne, ali postoje pjesme koje su hitovi zauvjek i ljudi na njih fenomenalno reaguju.
Postoji jedna stvar koju praktikujem od početka bavljenja ovim poslom, a podijelicu je prvi put sa vama. Ljudima koji su redovni na mojim svirkama, uglavnom u Podgorici, serviram ono što žele da čuju, a to je da u nekom momentu pogode koja pjesma ide posle određene numere. Bude mi izuzetno lijepo kada vidim na njihovim licima radost zato što misle da znaju redosljed pjesama.
Ima li neka pjesma koju izbjegavaš da sviraš na nastupima?
Iskreno, ne volim pjesme sa nacionalnim tekstovima i one stare svadbarske. To na svom repertoaru nemam. Ostalo sve može.
Bez koje numere je nastup nezamisliv?
Već sam pomenuo da ne postoji nastup na kom zajedno sa publikom ne otpjevam stihove “Tamo ljubavi gdje zvone zvona, ti ćeš zauvjek bit’ samo moja.”
Da li na nastupima publici ispunjavaš muzičke želje?
Uglavnom ispunjavam zelje publike ukoliko u datom trenutku odgovaraju, jer ne postoji novac zbog kojeg bi “ugasio” dobru atmosferu zarad želje koja u tom trenutku ne odgovara masi.
Primate li bakšiš na nastupima i koja je najveća novčanica koju si dobio?
Vjerujem da javnost zanima mozda i najviše ovo pitanje, ali osjećam da je degutantno govoriti na tu temu. Ni ja nikada nikoga ne pitam kolika mu je plata i da li ima nekih dodatnih primanja.
S obzirom na to da ljudi iz tvoje okoline znaju da se baviš muzikom, dešava li se da nekad na privatnim žurkama neplanirano zasviraš i zapjevaš?
Tačno je da sam završio muzičku školu, ali ne bih baš mogao da se pohvalim time da dobro sviram. Nekako sam od starta bio opredijeljen za pjevanje, nisam nikada imao želju da sviram.
Koju svirku ćeš posebno pamtiti i zbog čega?
Postoje momenti na nastupima kada krenem da imitiram kolege. Neopisivo je to koliko se publika u tom trenutku pogubi posebno kada otpjevam muško-ženski duet, jer, kao što znate, na nastupima pjevam i muški i ženski repertoar. Izdvojio bih takođe momente kad sam pjevao ljudima koje sam kao dijete mogao da gledam samo na TV-u i da im se divim. Zadovoljstvo je bilo čuti od njih pohvale na račun mog pjevanja.
Da ne možeš da odeš na već ugovorenu svirku, koga bi zvao da te zamijeni?
Nikada se za, devet godina, koliko se već aktivno bavim uživo nastupima nije desilo da otkažem svirku, nastup, koncert. Ukoliko se desi da nekoga moram da odbijem jer već imam dogovoren termin, tada onda sa zadovoljstvom predlažem svoje kolege iz Crne Gore poput Milene Vučić, Nine Žižić, Suzane Tot, Baneta Nedovića, Slavena Đukanovića, Marka Popovića, Bojana Delića i drugih..
Bonus video:
