Intervju "Vijestima"

Vlada Divljan: Ne treba se bojati batina dok ih ne dobiješ

"Moja baba je bila u zatvoru početkom 50-ih jer je ispričala vic o Titu na poslu. Vremena su bila gusta ranih 50-ih. Ljudi su se bojali da slobodno govore“, kaže Divljan
110 pregleda 2 komentar(a)
Ažurirano: 08.02.2014. 16:18h

Koncert u okviru hercegnovskog Praznika mimoze, koji će se održati večeras, legendarnom muzičaru Vladi Divljanu biće prvi prvi samostalni nastup u Crnoj Gori u višedecenijskoj karijeri.

"Jednom sam sa Idolima nastupao baš u Herceg Novom davne 1981, i jednom u Podgorici sa Giletom iz Orgazma, negdje 90-te", kaže Divljan koji će večeras sa bendom Ljetno kino, napraviti presjek karijere. Muzičar koji je više 30 godina je na sceni, svjestan je da je mogao postići više, no, tvrdi da nije opterećen uspjehom.

"Nijesam napisao ogroman broj pjesama, ali velika većina njih živi, što je važnije, jer bitniji je kvalitet od kvantiteta. To me je vodilo u životu i dosta pjesama nijesam ni objavio zato što nijesam bio zadovoljan njima”, objašnjava Divljan i dodaje da je bilo slučajeva da numera izađe tek za 10, 20 godina.

"Sve vrijeme, one bi stajale u bunkeru i to samo zato što mi fali nekoliko riječi koje ne mogu da nađem“, priznaje nekadašnji frontmen Idola. Bivalo je i da pjesme napravi iz cuga.

"Ima ih koje su izletjele tipa "Malena", „Maljčiki“. Nije bilo vremena da se popravljaju. A ima i nekih kao što je „Rusija“ na kojima sam radio godinu, dvije dana“, prisjeća se Divljan koji je sa Idolima bio pokretač „novog talasa“.

Ovaj pravac, nastao krajem 70-ih, opisao je kao „potrebu mladog čovjeka da traži svoj prostor“.

"Da nešto kažemo i promijenimo. Tek kasnije čovjek shvati da mnogo toga nije moguće promijeniti“, sjeća se Divljan.

Tadašnje buntovništvo, ne smatra velikom hrabrošću.

"Čovjek ne treba da se boji batina dok ih ne dobije. Bili smo dovoljno mladi da se ne bojimo posljedica, dovoljno odrasli da racionalizujemo svoje stavove i izrazimo ono što hoćemo. Poslije "Maljčika" mogli smo biti izbačeni sa fakulteta, jer se to dešavalo, ali ne i nama, srećom“, ističe Divljan.

Iako su mnogi bendovi tada cenzurisani, njima se to nije desilo.

"Nismo imali problema u smislu da nas je neko upozoravao, prijetio, zvao na informativne razgovore. Pojavili smo se 80. godine, a tokom 81. postali popularni širom Jugoslavije. To je bio specifičan period. Nakon smrti Tita desio se pad auto cenzure. Sigurno me nijesu voljeli pojedini partijski dušebrižnici, ali problema nijesam imao", prisjeća se Divljan, i otkriva da je u porodici imao odličan primjer cenzure.

"Moja baba je bila u zatvoru početkom 50-ih jer je ispričala vic o Titu na poslu. Neko je otkucao i bila je četiri mjeseca u centralnom zatvoru, jedva su je izvukli da ne ode na Goli otok. Vremena su bila gusta ranih 50-ih, što se osjećalo i kasnije. Ljudi su se bojali da slobodno govore“, priča muzičar.

VIS Idoli su postojali svega nekoliko godina, ali su ostavili dubok trag. Divljan je pokušao da objasni zašto sad nema takvih bendova.

"Druga su vremena. Ima i dalje dobrih bendova, talenata, boljih insturmentalista nego u moje doba, ali je muzika tada mnogo više značila. Bilo je važno šta slušaš i nije se dešavalo da se zabavljaš sa djevojkom koja voli drugačiju muziku. Muzika je bila životni stav. Takvo vrijeme bilo je izazov za muzičare, konkurencija je bila veća, takmičili smo se ko će napisati bolju pjesmu“, priča Divljan.

Navodi da je snimanje bilo mnogo skuplje, ali promocija lakša jer je postojalo svega par TV programa. “Što oni prikažu, svi vide“, zaključuje on.

Šaper je mogao postići više u politici

Za razliku od Divljana koji je ostao vjeran muzici, njegov kolega iz Idola Srđan Šaper bavi se politikom u srpskoj Demokratskoj stranci.

„Što se ne bi bavio time? A kako gledam na rezultate njegovog bavljenja politikom, to je nešto drugo. Njegovo je pravo da to radi, kao i svakog čovjeka koji misli da ima nešto da kaže u politici. Srđan je definitivno imao šta da kaže, jer on je čovjek koji je obrazovan i koji je dosta poznavao istoriju i politiku. Ali čini mi se da je on period koji je imao mogao bolje da iskoristi, da ne kažem mnogo bolje, no šta je tu je”, kaže Divljan.

Zvuk ima veliku moć - da zabavi, upozori, čak i ubije

Divljan je potpisuje muziku za mnoge filmove i serije, i ističe da rad na takvim projektima zna da bude kompilovan.

"Od malih nogu me privlačilo da dajem zvuk slici. Od kad znam za sebe imali smo televizor, uvijek sam gledao filmove, što igrane, što dokumentarne tako da sam valjda od ranog djetinstva počeo da razmišljam o tome. Jedva sam dočekao prvu priliku 1981. da radim muzku za neke TV serije, a kasnije za igrane filmove, jer je to za mene veliko uživanje. Zna da bude i zahtjevno, ali to već zavisi od filma, scenarija“, objašnjva Divljan.

On dodaje da je veoma bitno i koliko se razumijete sa režiserom.

"To umije da bude najveći problem, jer recimo on kaže da hoće tužnu muziku, a veliko je pitanje šta on podrazumijeva pod tužnom muzikom. Ima tu dosta toga da se nauči, puno je zanata u tom poslu, jer utičete na podsvijest gledaoca. Dok gledate film nijeste potpuno svjesni zvuka koji dolazi, a pogotovo ako to nije muzika u smislu melodijskih linija, već drugih zvukova. Muzika za film je široko polje i još ćemo o tome svašta čuti, jer zvuk ima veliku moć, ne samo da nas zabavi i upozori, već može mnogo toga, pa čak i da ubije. Zvuk je moćna stvar“, siguran je Divljan.

Muzičar trenutno završava album svoje filmske muzike i obećava da će ga objaviti uskoro.

Galerija

Preporučujemo za Vas