Kompozicija “Uspavanka za Branku B” autora Jovana Mašanovića, našla se na kompilaciji “Montenegrin InstruMental Forces 2”. Mašanović koji sebe opisuje kao šansonjera i akustičara, dugo se bavi muzikom, međutim, ovo mu je prvi objavljeni instrumental.
"Sviram jako dugo, od 1975, i uvijek su se provlačili neki autorski lajtmotivi, koje nikada nisam shvatao posebno ozbiljno", priznaje Mašanović, koji važi za veoma skromnog muzičara.
Zato, da nije bilo Željka Milovića, njegov instrumental nikad se ne bi ni našao na kompilaciji “MIF2”.
"Za sve je "kriv" Željko Milović, novinar Radio Bara i jedan od najvećih poznavalaca i hroničara crnogorske muzike. On je ovaj instrumental postavio na Youtube, i kontaktirao Vlada Maraša", priznaje Mašanović, koji nije želio da otkrije kome je posvećena ova uspavanka.
"Ta kompozicija nastala je davne 1983, za vrijeme mojih vojničkih dana u Beogradu. Kao i svaka muzika inspirisana je nečim, i ima svoju priču", tvrdi Mašanović.
Iako se dugi niz godina bavi muzikom, Mašanović ne spada u one autore koji svoja djela i objavljuju.
"Nikada i nisam imao nekih velikih ambicija povodom toga. Možda ni potencijala, ko zna. Istina je valjda negdje između. Ja sam bio mlad u neko drugo vrijeme, srećnije i ljepše od ovog. Tada nije bilo uslova kao danas. Kad si mlad, ne razmišljaš o tome. Tek kada te stigne breme godina, shvatiš da je važno ako si veliki dio života i ljubavi uložio u nešto, da treba da ostane i neki trag. Makar i mali, ali tvoj", smatra on i otkriva da je na njega kao na gitaristu najviše uticao Miladin Šobić.
"Nikada i nisam imao nekih velikih ambicija. Možda ni potencijala, ko zna. Istina je valjda negdje između"
"Činjenica je da sam o "finger piking stilu" sviranja najviše naučio od mog druga iz Bara Ranka Opančine i Miladina Šobića. Ranko je taj stil sviranja digao na jako visok nivo, čak i u okvirima ondašnje velike Jugoslavije. Sa Šobićem sam se upoznao davne '78. i ostali smo bliski prijatelji sve ovo vrijeme. Imao sam zaista rijetku privilegiju da mi Miladin gitarski rečeno "s prsta na prst" pokazuje svoje sviranje koje je i do dan-danas ostalo velika nepoznanica i za velike gitariste. Mnoge smo zore dočekali sa gitarom ovdje kući, kod mene. Eto, u ovim teškim danima za njega, njegovu porodicu, i sve nas, drago mi je da se Crna Gora konačno ujedinila oko nečega. Svi se mole za njega i njegovo zdravlje. Nadam se da će ta ogromna energija nekako naći put do njega i pomoći mu da ozdravi", priča Mašanović.
On je kao autor krajem 90-ih učestvovao i na Sunčanim skalama.
"Radio sam pjesmu tada za Gaja Ugrenovića, tačnije muziku i tekst. Autor sam navijačke himne Rukometnog kluba “Mornar”, koju je otpjevao Zoran Jovićević, kao i nekoliko pjesama koje su izvođene na dječijim festivalima. To je, uz “Uspavanku”, taj mali trag koji će ostati iza mene", zaključuje Mašanović.
Bonus video:
