Filip Gavranović, koji već dugo živi i radi u Beču nastupajući pod pseudonimom Pippo Corvino, jedan je od najboljih crnogorskih gitarista, možda ne svjetski poznat poput Miloša Karadaglića, ali svakako naš kulturni ambasador koji već godinama širom Evrope oduševljava publiku i kritiku, te uspješno sarađuje sa kolegama raznih stilova i nacionalnosti.
Ujedno je i jedan od najvrednijih, jer mu nije bilo strano da objavi i po više izdanja za godinu. S obzirom na to, ove je bio neobično tih, iako je na prošlogodišnjem gostovanju u okviru Mjeseca poštovanja džeza najavio dosta toga - projekat sa iranskim muzičarem Mahanom Mirarabom sa kojim je tad nastupao, te izdanje crnogorskih tradicionala u saradnji sa evropski poznatom sarajevskom pjevačicom Natašom Mirković.
Globalna pandemija virusa korona, međutim, natjerala je mnoge, pogotovo one koji rade u oblasti kulture da promijene svoje planove, pa je tako sigurno uticala i na Pippa Corvina. Ipak, nije ostavio one koji prate i vole njegov rad bez ičega. Osim što je održao karantinske nastupe, čemu su se mnogi muzičari okrenuli u nedostatku bolje alternative, Gavranović je objavio dugoočekivani singl “The Future (or the Now)” koji je dostupan na svim poznatijim striming servisima.
Ova numera zapravo je obrada kompozicije Suzane Savof i Rafaela Majnharta koja je objavljena na kompilaciji “Because the World Is Round” etikete Exit Universe, čiji osnivači su pomenuti muzičari. Upravo jedan njihov koncert inspirisao je Pippa Corvina da napravi instrumentalnu verziju u vidu ovog singla. Kao i uvijek, Gavranović je snimio i producirao pjesmu, a miks i mastering potpisuje Bobo Stanišić.
O novom singlu, najavljenim projektima, borbi sa virusom korona, našoj tradicionalnoj muzici Pippo Corvino je pričao za “Magazin”.
Nismo navikli na obrade od tebe, otkud ova, što je novo donijela originalu i kakva je bila reakcija tvoraca originala, jesu li je čuli?
Sama ideja se javila početkom 2018. nakon što sam čuo pjesmu u izvornom obliku na koncertu njenih autora, sastava Exit Universe, na jednom festivalu u Gracu gdje sam i sâm bio jedan od izvođača. Realizacija, snimanje i ostalo se odigralo tokom ljetnjih mjeseci iste godine. Ono što je novo i drugačije u odnosu na izvornu verziju je atmosfera i drugačiji zvuk, prvenstveno zbog prisustva više instrumenata. Aranžman je, grubo rečeno, više bendovski nego što je u izvornoj verziji. „The Future (or the Now)“ je kompozicija sa pjevanim tekstom i moja instrumentalna verzija citira melodiju strofe i refrena, ali su dio sa gitarskim solom i završni dio bazirani na motivu koji se u izvornoj verziji pojavljuje u introdukciji i između strofa i refrena. Autori, Suzana Savof i Rafael Majnhart su upoznati sa materijalom tek na jesen 2019. kada je i mastering bio završen. Reakcije su bile skroz pozitivne, a da je bilo drugačije ovaj materijal ne bi ni bio objavljen.
Koliko ti se često dešava da te tako inspiriše kompozicija koju si čuo i što je potrebno to djelo da ima da bi ti privuklo pažnju ili možda nije u pitanju racionalna, već emotivna reakcija, iz nutrine?
Ne događa se često i rijetko se bavim obrađivanjem tuđih kompozicija, ali nekada se desi da se pronađem u tuđoj priči i to je bio slučaj sa ovom pjesmom. Na početku nisam razmišljao uopšte o obradi već sam tu pjesmu svirao često kad bih sjeo za klavir jer mi se jako dopala. Onda sam u jednom trenutku pritisnuo snimanje pa krenuo dodavati instrumente bez nekog posebnog plana i tako… Kako vele, „the rest is history“.
Svijetom vlada globalna pandemija koronavirusa, kako si ti provodio i provodiš dane u izolaciji? Kako misliš da je ova situacija uticala na muzičku scenu i kakve posljedice predviđaš?
Izolacija je najprirodnije stanište umjetnika tako da se kod mene nije puno toga promijenilo. Ne mogu poreći tešku finansijsku situaciju proizvedenu odlaganjem koncertnih aktivnosti i studijskih projekata, ali ja sam i prije pandemije najveći dio dana provodio u svojoj jazbini, odnosno kućnom studiju. Zahvaljujući karantinu, odloženim projektima i koncertima mogu se posvetiti u potpunosti svojim idejama koje su često morale da čekaju zbog realtivno gustog rasporeda, zakazanih termina i raznih rokova. Ono što je odveć jasno jeste da je cijela situacija dovela u pitanje egzistenciju velikog broja samostalnih umjetnika. Svi znamo da koja god kriza da naiđe prvo se sasiječe kultura, pa je tako i sada. Bojim se da posljedice zapravo već proživljamo.
Brojni muzičari okrenuli su se nastupima putem društvenih mreža, ni ti nisi izuzetak. Kakvi su utisci i možemo li očekivati još toga od tebe, je li to polje koje ima potencijala da ga muzičari još više istražuju i koriste kako bi održali kontakt sa fanovima?
Da, čini se da su takve aktivnosti način prevencije muzičkog zatišja. Nisam planirao da se upuštam u to jer sam uvijek bio rezervisan kada su društvene mreže u pitanju i ne volim pretjerana javna eksponiranja. Međutim, pojavilo se interesovanje jednog broja mojih poštovalaca pa sam odlučio da popustim i povremeno objavim neki grubi video zapis iz kućnog studija. Ne mislim da je to išta posebno novo. Takvu vrstu promoviranja su ljudi koristili i ranije. Ono što bi sada bilo interesantno i jako korisno samostalnim umjetnicima jeste takav angažman; odsvirati koncert u svom kućnom studiju ili ateljeu i biti plaćen za to, s obzirom da nije dozvoljeno održati koncert na bini pred publikom. Tako nešto se u mom kraju počelo dešavati. Upravo radim na takvom projektu na zahtjev Austrijskog kulturnog foruma u Rimu koji sponzoriše takve koncerte austrijskih umjetnika i u junu bi na internetu trebalo da bude objavljen kratki koncert sa Angelom Trendl iz mog kućnog studija.
Radio si muziku za kratki film “Insight”, kako je do toga došlo, kakvo je to iskustvo bilo za tebe? Koliko voliš takve projekte i koliko se ti procesi razlikuju u odnosu na tvoje “normalne”, uobičajene procese stvaranja muzike?
To je bila zapravo jedna jako brza i neplanirana akcija. Autor filma, Julija Milačić Petrović Njegoš je htjela iskoristiti već postojeću muziku čiji sam koautor, a meni se film dopao, pa sam insistirao da napišem i snimim novu muziku iako je bilo samo dva dana vremena za sve to. Muzika za film, pozorište, video igre… Takvi projekti su mi jako dragi iako ih do sada nisam imao puno. Mnogo je teže pisati muziku koja bi trebalo da bude u službi druge umjetnosti, nego pisati prosto muziku zbog muzike. Za mene to predstavlja poseban izazov jer svoju muziku pišem za sebe kog jako dobro poznajem, dok svaki film ili pozorište donosi novu priču i nove likove koje je potrebno upoznati i dokučiti.
Bio si neobično tih diskografski za nekoga ko je toliko vrijedan i ko je tako često objavljivao izdanja, što je sljedeće što možemo da očekujemo i kad, jer si najavljivao ranije neka izdanja?
Ova godina je trebalo da donese makar jedan novi album, ali zbog cijele situacije sa pandemijom i mjerama za sprečavanje širenja virusa 2020. će se najvjerovatnije završiti bez novih izdanja. U maju je bilo planirano snimanje albuma sa Natašom Mirković, ali je odloženo skupa sa svim koncertima i ostalim aktivnostima. U ovom trenutku je jako teško bilo šta sa sigurnošću najaviti.
Na gotovo svim izdanjima si sarađivao sa muzičarima različitih profila, iz raznih zemalja. Je li to nešto što ti posebno prija i zašto? Kako nastaju te saradnje, pretpostavljam da morate ozbiljno da “kliknete” jer su u pitanju cijeli albumi, a ne jedna pjesma, što ti je najvažnije da bi uspostavio saradnju tog nivoa sa nekim?
Sve se to uglavnom veoma spontano dešava. Nekada na moju inicijativu, nekada drugi učine prvi korak. Ne bih rekao da favorizujem saradnje ili da se u to radije upuštam nego u samostalne projekte. Podjednako sam posvećen svakom projektu u koji uđem. Muzika samo može profitirati kad sarađujete sa nekim čiji je senzibilitet kompatibilan sa vašim. Uvijek sam pažljivo birao saradnike. To su uglavnom bili ljudi jakog muzičkog izraza spremni da nesebično grade zajednički nešto poput onoga što je zabilježeno na nekoliko mojih poslednjih albuma.
Kakve utiske nosiš sa nastupa u sklopu Mjeseca poštovanja džeza, kazao si tad da će to biti test za snimanje albuma sa Mirarabom - kakvi su bili rezultati testa, što ste naučili, što se dešava sa izdanjem?
Da, bila je to neka vrsta generalne probe i test za taj projekat koji, nažalost, nije zaživio. Najveći razlog tome je što je Mahan previše zauzet muzičar i bilo je uvijek jako teško uskladiti rasporede, a ja sam jedan od onih, mnogi bi rekli perfekcionista, koji studiozno pristupa projektima i ulaže jako puno vremena da bi završni proizvod bio na najvećem mogućem nivou. Sa ovim projektom to nažalost nije bilo moguće.
Što se takođe dešava sa najavljenim izdanjem sa Natašom Mirković?
Snimanje sa Natašom Mirković je bilo planirano za kraj maja ove godine, ali je otkazano zbog pandemije kao i svi ostali projekti. Možda se stvore uslovi za to do kraja godine, ali to ne zavisi od nas, već od mjera koje sprovodi vlada. Ukoliko se situacija sa pandemijom stiša i ne bude novog talasa veoma je moguće da sljedeće godine taj materijal bude završen, ali kao što sam već rekao, teško je trenutno bilo što predvidjeti.
Naši klasični muzičari često su prvo okrenuti nekim stranim izrazima i kompozicijama, da bi se tek kasnije vratili korijenima. Karadaglić je izjavio da ne želi za sad da svira muziku sa ovih prostora jer uz to dolazi dodatna odgovornost. Kakav je kod tebe slučaj, i zašto misliš da je tako, da li zbog pomenute odgovornosti ili su muzičarima na početku interesantnije tuđe kulture ili je nešto treće u pitanju?
Program koji izvodim sa Natašom Mirković jesu većinom moje verzije narodnih pjesama, ali ja to ne vidim kao vraćanje korijenima već više kao jedan ozbiljan umjetnički projekat baziran na južnoslovenskom folkloru. Moji korijeni u genetskom smislu jesu na jugoslovenskom prostoru gdje sam rođen i odrastao, ali u muzičkom smislu su puno više u klasičnoj muzici kojom sam se bavio dugo kroz svoje klasično muzičko obrazovanje. Ne dijelim Miloševo mišljenje vezano za posebnu odgovornost pri izvođenju narodne muzike jer nemam više bitne i manje bitne projekte, pa je tako moja odgovornost ista za sve u šta se upustim. Ukoliko se u nečemu ne pronalazim ili mislim da to ne mogu iznijeti na pravi način, onda se u to ne upuštam.
Ne sumnjam da bi za Miloša bio veliki poduhvat odsvirati bilo šta što prethodno nije napisano. Muzika kakva je narodna, pod time mislim na folklor, a nije drugačije ni sa džezom, ni rokom - nije muzika koja se pročita i nauči iz notnog teksta. Vjerujem da bi to za većinu klasičnih izvođača bio veoma klizav teren.
Infobox (Citat):
Osim što je održao karantinske nastupe, čemu su se mnogi muzičari okrenuli u nedostatku bolje alternative, Gavranović je objavio dugoočekivani singl “The Future (or the Now)” koji je dostupan na svim poznatijim striming servisima.
Ova numera zapravo je obrada kompozicije Suzane Savof i Rafaela Majnharta koja je objavljena na kompilaciji “Because the World Is Round” etikete Exit Universe, čiji osnivači su pomenuti muzičari. Upravo jedan njihov koncert inspirisao je Pippa Corvina da napravi instrumentalnu verziju u vidu ovog singla
Bonus video:
