Gitarista Vedran Božić koji se sa ovim istrumentom druži od 60-ih godina tokom dugogodišnjeg staža imao je priliku da svira u mnogim bendovima među kojima su “Roboti”, “Zlatni akordi”, “Time”, “Parni valjak”, a takođe je pratio i brojne muzičare. Božić će danas zasvirati na četvrtom Christmas Under The Black Mountain Jamu koji će biti održan u u Domu kulture u Đenovićima, a za “Vijesti” otkriva kakav su repertoar za ovu priliku pripremili:
“To je, ustvari, dvostruka ekipa jer basista i gitarista prate Branka Bogunovića koji će nastupiti sa akustičnom gitarom, dok ću ja sa njima svirati na električnoj. Za tu priliku odabrao sam da napravim omaž velikim gitaristima, a broj jedan je svakako Džimi Hendriks, odsviraćemo nekoliko njegovih i još od nekih gitarista među kojima je i Klepton. Biće to nastup od 40-ak minuta, a sviraćemo 12 pjesama” ističe Božić kojeg ubrajaju među najbolje gitariste na ex-Yu prostorima, a kako kaže, posebno ga raduje kad takav kompliment dobije od kolega.
Sagovornik “Vijesti” dobitnik je mnogobrojnih nagrada, a tokom svoje karijere više je puta bio proglašavan za najboljeg gitaristu Jugoslavije i Hrvatske. Jedan je od rijetkih koji se može pohvaliti novinarskom nagradom Crni mačak “za životno djelo”, a Mega muzika dodijelila mu je 2004. posebno priznanje za najveći uticaj električne gitariste u rock muzici. U svojoj dugogodišnjoj karijeri koja traje više od 50 godina ima priznanja i od publike i od struke, a koja su značajnija odgovara:
“Svakako da su mi mnogo značajnija priznanja koja dobijem od stuke, jer nikad u životu nijesam igrao na popularnost. Drago mi je što moje djelovanje u muzici nailazi na odjek kod muzičara jer mi to daje veće zadovoljstvo. U posljednje vrijeme imam dosta Facebook prijatelja koji vole i komentarišu ono što objavljujem, i vidim da ih ima iz svih republika bivše Jugoslavije, ali uglavnom to su muzičari”, priznaje Božić koji je kao član benda 'Time' još 2012. godine dobio Porina za “životno djelo”, no, kako kaže, to ne znači da je spreman za penziju.
“Živimo u maloj zemlji gdje nema toliko muzičara kojima možete dati neke nagrade, pa se one, uglavnom vrte u krug. Nije isključeno da mi se za koju godinu ponovo neće dodijeliti kakvo priznanje za životno djelo, ali to svakako ne označava kraj moje muzičke karijere. Nekad se i desi da ih daju muzičarima pred kraj života, kao što je to bio slučaj sa Arsenom Dedićem, a nekad se desi da baš te godine nemaju kome, pa sam je tako vjerovatno i ja dobio” objašnjava on.
Rijetki su gitaristi sa ovih prostora koji se mogu pohvaliti da su imali priliku da sviraju kao predgrupe velikih svjetskih bendova, a još je manje onih koji su imali sreću da dijele binu sa njima. Međutim, Vedran Božić je još davne 1969. upoznao legendarnog Džimija Hendriksa, svirao sa njim i ne krije da je taj događaj u njegovom životu dao posebnu smisao i na neki način ga usmjerio kad je muzika u pitanju.
“U to vrijeme nijesmo imali priliku da čujemo bendove sa svjetske muzičke scene, sve što smo znali bilo je sa ploča, pa nijesmo ni mogli znati koliko smo, ustvari, daleko od njih. Taj događaj koji se desio u Njemačkoj zaista je ostavio traga. Imao sam priliku da pričam sa njim kao sa prijateljem iz ulice, i tek onda shvatiš koliko su ti popularni ljudi ustvari normalni i skormni. Mi smo nekako bili provincijalski prestrašeni, a ustvari, svi muzičari odakle god da dolaze, preživljavaju iste stvari, posebno ako rade ono što vole”, ističe Božić i ne krije da mu je to što je imao priliku da svira sa Hendriksom pomoglo u karijeri.
“Najviše mi je pomoglo u pristupu o tome kakvu ulogu gitara igra u bendu i kako grupa može dobro da zvuči i sa tri čovjeka i da u stvari četiri komponente - tri instrumenta i glas su sasvim dovoljne za muziku. Jedino što je bitno je da ta muzika ima tu ideju koja se provlači, a ne da se bespotrebno pretrpava raznim elementima”, smatra Božić.
Iako je nekoliko decenija na muzičkoj sceni, Božić je svirao u mnogim bendovima i bio pratnja brojnim muzičarima, a na pitanje zašto nikad nije imao svoj bend, poput Radomira Mihajlovića Točka (Smak), Vlatka Stefanovskog (Leb i sol), Zeleta Lipovače (Divlje jagode), kaže:
“Kao mlađi sa grupom Time imao sam mnogo posla oko albuma, tada se sve snimalo u studiju i zahvaljujući bendu sam isplivao iz anonimnosti, a kad sam ukapirao kako stoje stvari shvatio sam da ako želiš da imaš svoj bend čovjek mora da se odrekne mnogo čega, na šta nijesam bio spreman. Volim da sviram, ali volim i da plivami i uživam u životu, pravi sam hedonista. Možda me dodatno obeshrabruje i to što vidim kako završavaju projekti mojih kolega gitarista, recimo Marijana Brkića Brka (Parni valjak) ili Jurice Pađena (Aerodrom) na kojem sam čak i gostovao. Snimanje albuma instrumentalne muzike veoma je zahtjevno, a malo smo tržište i to ne prolazi. Zato mi je lijepo kad me ljudi pozovu da dam svoj doprinos i oplemenim neku pjesmu”, iskren je Božić koji je do sada učestvovao na preko 300 albuma, a posebno mu je drago što je imao priliku da svoj doprinos da na legendarnom albumu Josipe Lisac “Dnevnik jedne ljubavi”.
“Kad me pozovu da gostujem na nekoj kompoziciji ili albumu, volim kad znaju šta hoće, a ne tu odgovornost ostave meni i očekuju da srušim granice i napravim čudo. Volim kad znam na šta treba staviti fokus”, objašnjava on.
Među mlađim kolegama kaže da ima dosta dobrih gitarista i da je iznenađen kako pojedinci brzo napreduju.
“Ko je muzikalan, može da napreduje i da za deset godina i postane sjajan gitarista, eto i Hendriks je svirao tri četriri godine prije nego je postao popularan,” savjetuje Božić. Jedino što zamjera mlađim kolegama je to što nemaju svoj prepoznatljiv stil.
“Trend je kriv jer se uhvate nečega i usko se drže tih okvira, pa muzika postaje uniformisana”, zaključuje Božić.
Matematika je važan dio muzike, to su ritam i harmonija
Božić je kao mlađi bio sjajan matematičar, čak je i dobio stipendiju i preporuku fakulteta i zbog nje došao u Zagreb, no ljubav prema muzici odvukla ga je u drugom smjeru. Međutim, kako tvrdi, nikad zbog toga nije zažalio.
“Matematika je važan dio muzike, to su ritam i harmonija. Mislim da mi je to što sam bio dobar u matematici postal oružje, jer se matematičari uvijek ističu, pa sam želio da to nastavim i u muzici. Danas mi je zanimacija da rješavam enigmatske probleme, a nikad nijesam zažalio što je muzika preovladala je nema ljepšeg posla od muzike”, kaže Božić.
Bonus video:
