Stanje ni u jednom segmentu društva nije na zadovoljavajućem nivou, te je sve veći broj muzičara koji se odlučuju da kroz svoje pjesme govore o onome što pogađa mnoge. Od kako je krenula u solo vode, nekadašnja pjevačica benda Tap 011 Nataša Guberinić odlučila se upravo da kroz jake i emotivne tekstove, sa snažnom porukom podstakne ljubitelje dobrog zvuka na razmišljanje.
Tako u novoj pjesmi koju je objavila krajem prošle godine “Unfollow” za koju sama potpisuje muziku, a koautorka je teksta zajedno sa Ivanom Kovačevićem i Predragom Vukčevićem donosi priča o putovanju od bola do lične snage i slobode, uz naglasak na samopoštovanje i prekid toksičnih odnosa. Pjesma je oštrog, direktnog tona s dozom prkosa, a ima i rep dionice, a još jedna je najava Natašinog albuma koji već dugo najavljuje.
O novom singlu, kako prevazići toksične odnose, ali i jačanju samopouzdanja Nataša Guberinić priča za “Vijesti”...
Krajem prošle godine objavili ste novi singl “Unfollow” koji se bavi temom prevazilaženja toksičnih odnosa, otpora nasilju i obnavljanja samopouzdanja. S obzirom na to da kako vrijeme ide upravo je takvih veza sve više, koliko je bitno da žene, pa i na ovaj način dignu svoj glas protiv svega toga?
Svakako je bitno da žene podignu glas, ali ne radi se ovdje samo o ženama. O ženama se naravno radi zato što sve od religijskih knjiga kad krenemo da čitamo te tekstove, pa do instagram strana uvijek kroz istoriju čovječanstva imate taj stav nipodaštavajući prema nježnijem polu. Suštinski glas protiv nasilja treba da bude mnogo jači i gromkiji. Kad pričamo o singlu “Unfollow”, ne pričamo o prevazilaženju toksičnih odnosa samo prema ženama, već uopšteno o toksičnim odnosima i takve stvari generalno apsolutno pozdravljam i toplo preporučujem da se otprate jer suštinski i to ću ponoviti hiljaditi put - ne sviđaju se vama svi ljudi, tako da ne morate ni svima da se svidite. Mislim da negdje tu može doći do jačanja samopouzdanja ako pođete sa tom početnom mišlju da vam se ne sviđaju svi, pa ne morate ni vi njima.
Tekst je izrazito emotivan, ali i direktan i osnažujući, s elementima osvetničkog trijumfa i unutrašnje snage. Je li momenat dok je nastajala bio oslobađajući trenutak za Vas koji ste iskoristili da kažete ono što bismo uvijek savjetovali bliskim ljudima, a nekad smo upravi mi žene i nesvjesne da trpimo neku vrstu nasilja (na poslu, privatnom životu, svakodnevnoj komunikaciji)?
Naravno da je to bio jedan oslobađajući trenutak. Ne samo kad izlazite iz nekih loših odnosa i veza nego čak i kad date otkaz na mjestu na kojem radite, a nije vam baš najprijatnije, čini mi se da je to jedan od najboljih osjećaja. Znate kako kažu - “bolje dobar razvod nego loš brak” i mislim da to važi za sve odnose. Svakako za mene su svi ti trenuci gdje ostavljam iza sebe ono loše i te kako oslobađajući i osnažujući.
Danas se život mnogima sveo na društvene mreže gdje smo svi veseli, nasmijani, srećni. No, mnogima je život sušta suprotnost. Koliko je bitno da se osvijestimo da ne lažemo druge, već sebe?
Danas je mnogo teško napustiti društvene mreže i tu srećnu, lažnu sliku i sebe i drugih. Čini nam se da nas ti drugi inspirišu da budemo bolji, a zapravo nam ubijaju naše samopouzdanje. S druge strane, mnogo je teško jer svi mi imamo odbrambene mehanizme koji kod nekih ljudi izgledaju upravo tako. Ja ću imati bolji život tako što ću napraviti da on izgleda tako drugima na društvenim mrežama. Suštinski ljudima ne možete tek tako da srušite odbrambeni mehanizam. Ljudi koji se bave psihoterapijom, generalno psihijatri i psiholozi znaju da se odbrambeni mehanizmi ne ruše, nego da taj zid koji ste napravili treba ciglu po ciglu da se gradi. Da se naprave neki zamjenski alati i zamjenski mehanizmi kojima biste mogli da izgradite novi sistem. Svako, nekako mora da se brani što od sebe, što od drugih.
Koliko Vas nerviraju upravo ti “savršeni životi” na društvenim mrežama i je li u tom slučaju “Unfolow” pola zdravlja?
Ono što sam ja primijetila da me nervira u posljednje vrijeme, ne samo ti savršeni životi jer me oni ne dotiču toliko, ali generalno čini mi se da je to skrolovanje po društvenim mrežama potpuno nezdravo i toksično. Zato “Unfollow” jeste pola zdravlja. U posljednje vrijeme ne mogu da gledamo serije i filmove već sam u fazonu “ajde malo da se vratimo na pisanu riječ i da se vratim sebi, zađem dublje u introspekciju”. Čini mi se da otpratite druge, a zapratite sebe biće ne pola zdravlja, već cijelo zdravlje.
Oslobađanje od emocionalne manipulacije i nasilja nije lako. Neke žene često ne izađu iz tog začaranog kruga. Koliko je bitna podrška najbližih i jesu li žene svjesne svoje snage da mogu nekad i same?
To je jedan jako dug i težak put. A ono što je najvažnije je prvi korak kad kažete prvoj osobi, a onda trebate da kažete drugoj i stotoj osobi, jer će vas svaki centar za zaštitu žena, svaka sigurna kuća to savjetovati. Što više ljudi zna i upoznato je sa vašim problemom, to je lakše da ga riješite. Te toksične veze i odnosi nijesu lako rješivi. Da možete samo da pratite ove instrukcije onda problem ne bi ni postojao. Negdje je duboko ukorijenjeno u prirodi tog odnosa taj zavisni odnos. Obično kažu kad imate manipulativni odnos između šefa i zaposlenog - šefu je i te kako potreban taj zaposleni - taj njegov rob, kako kažu. Tako da je uvijek u prirodi odnosa postoje dvije strane. Ali ono što je prvi korak u oslobađanju od manipulacije je reći glasno. Znači otpratimo, ali otpratimo glasno.
Bonus video:
