Ne želim da se ograničavam unaprijed zadatim pravilima

Srpska modna kreatorka Aleksandra Stamenić, prošlogodišnja pobjednica takmičenja koje se održava u sklopu Belgrade Fashion Week manifestacije, u okviru ovogodišnjeg, jubilarnog 40. izdanja Montenegro Fashion Weeka, prvi put je crnogorskoj publici predstavila svoje modele pod brendom AkicaS.

O kolekciji “Unity in Diversity” koju je tom prilikom predstavila, utiscima sa crnogorske Nedjelje mode, značaju priznanja za modne dizajnere, ali i crnogorskoj modnoj sceni, Stamenić je pričala za “Vijesti”.

Imali smo priliku da u Crnoj Gori pogledamo Vašu kolekciju “Unity in Diversity”, nakon predstavljanja na Belgrade Fashion Week-u. Kako je nastala ova kolekcija i šta je bila glavna inspiracija tokom rada na njoj?

Kolekcija “Unity in Diversity” nastala je iz moje želje da kroz modu istražim i povežem različitosti. Za mene se ta ideja ne odnosi samo na odjeću, već i na ljude, njihove karaktere, iskustva, zanimanja, ali i na materijale koji na prvi pogled nemaju mnogo zajedničkog. Vjerujem da upravo u različitostima leži potencijal za stvaranje nečeg novog i autentičnog.

Posebno mi je važno da kroz svoj rad povezujem materijale sa njihovim prvobitnim namjenama sa tekstilima koji su uobičajeno namijenjeni izradi odjeće. Jedan od primjera je materijal za tapaciranje namještaja koji je moja baka kupila prije oko pedeset godina, a koji sam uključila u kolekciju i dala mu potpuno novi život. Na taj način jedan materijal dobija novu funkciju, ali zadržava i dio svoje prethodne priče.

Kolekcija je od svog prvog predstavljanja u Beogradu, u aprilu, nastavila da putuje i upoznaje različite modne scene i publiku. Nakon Beograda, predstavljena je u Slovačkoj u junu, a zatim u Ljubljani, Skoplju i Podgorici. Svako novo predstavljanje donijelo je određene izmjene, dopune i drugačije stilizacije, tako da kolekcija nije ostala statična, već se razvijala kroz cijeli proces.

Sljedeća stanica je Sarajevo, nakon čega se kolekcija vraća kući. Posebno mi je drago što imam priliku da kroz jedan autorski projekat povežem različite gradove, ljude i iskustva. Na neki način, i samo putovanje kolekcije postalo je dio njene priče - baš kao što njen naziv govori, “Unity in Diversity”. Ipak, tu se priča ne završava. Nastavlja se u Beogradu, na Belgrade Fashion Week-u, u jednom potpuno novom izdanju.

Posebnu pažnju privukao je odabir boja za kolekciju, ali i njihova kombinacija - možete li reći više o tome, ali i materijalima koje ste koristili tokom izrade?

Boje su oduvijek bile sastavni dio mog stvaralaštva. Volim da eksperimentišem sa bojama, teksturama i dezenima i mislim da je to nešto što će uvijek biti prisutno u mom radu. Umijeću da se igram kontrastima i kombinacijama koje možda na prvi pogled nisu očekivane, ali zajedno stvaraju skladnu cjelinu. Ovog puta sam možda čak i malo pitomije pristupila stilizaciji nego inače (smijeh).

Aksesoari su svakako neizostavan dio svakog izlaska na pistu. Posebno mi je drago što u tom segmentu sarađujem sa balkanskim brendovima koji mi pomažu da nadogradim cjelokupan vizuelni utisak. Tu su KAST čarape, HAWE trake za grudi i Niland Shoes.

Kada je riječ o materijalima, koristila sam različite tekstile, uključujući i one koji prvobitno nisu bili namijenjeni izradi odjeće. U kolekciji se nalaze komadi izrađeni od materijala za tapaciranje namještaja, odnosno mebla, ali i od zavjesa i draperija. Jedna haljina i tri bluze nastale su upravo od zavjesa.

Po obrazovanju sam dizajner tekstila i odjeće i možda upravo zbog toga materijale posmatram na malo drugačiji način. Ne zanima me nužno koja je njihova prvobitna namjena, već njihov kvalitet, struktura i potencijal. Volim slobodu koju mi moda pruža i ne želim da se ograničavam unaprijed zadatim pravilima. Zanima me šta sve jedan materijal može da postane kada mu pristupimo iz drugačijeg ugla.

Kolekcija obuhvata odjevne komade za žene, ali i muškarce. Generalno se dizajneri na Balkanu rijetko odlučuju za kreiranje modela za muškarce, van klasičnih odijela, kako ste se Vi odlučili na taj korak, a sa druge strane koliko je izazovno kreirati odjevne komade za muškarce?

Jako volim mušku modu i mislim da me je upravo činjenica da ona nije toliko zastupljena na regionalnoj modnoj sceni dodatno izdvojila. Oduvijek sam voljela da istražujem mogućnosti koje muška odjeća pruža, posebno kada se izađe iz okvira klasičnih odijela.

Kada kreiram neki komad, ne polazim od toga da li je namijenjen muškarcu ili ženi. Mene prvenstveno zanima kako komad stoji, kakva je njegova konstrukcija, koji efekat želim da postignem određenim šnitom i od kog materijala taj model može najbolje da se realizuje. Važno mi je da pronađem rješenje koje može biti univerzalno i prilagodljivo različitim tijelima.

Jedan od primjera je način na koji konstruišem pantalone. Pronašla sam rješenje da se svi moji modeli pantalona mogu podešavati u struku, tako da ih mogu nositi i žene i muškarci različitih obima. Smatram da je i to jedan vid održivog pristupa stvaranju unikatnih komada - da jedan odjevni predmet može da odgovara većem broju ljudi i da se prilagođava njihovim potrebama.

Ne biste vjerovali koliko muškaraca voli da se obuče urbano i zanimljivo za određenu priliku, a da to nije samo klasično odijelo ili nešto što možemo pronaći u prodavnicama brze mode. Mislim da postoji mnogo prostora za drugačiji pristup muškoj modi i voljela bih da ga svojim radom dodatno istražujem.

Kako postižete balans u kolekciji koja ima i muške i ženske modele, a da ujedno sve kreacije prate inspiraciju i priču kolekcije?

Za mene je najvažnije da kolekcija ima jedinstven identitet, bez obzira na to kome je pojedinačni komad namijenjen. Balans postižem kroz zajedničku estetiku, kombinacije boja, materijale, krojeve i način stilizovanja.

Ne posmatram muške i ženske modele kao dvije odvojene cjeline, već kao različite interpretacije iste ideje. Ne želim da se izgubi ni muškost ni ženstvenost, a upravo tu važnu ulogu ima stilizacija. Način na koji ćemo predstaviti jedan autentičan komad može u potpunosti da promijeni njegov karakter, a da pritom ne izgubimo njegovu prvobitnu ideju.

Muškarci i žene, koliko god bili različiti, ipak funkcionišu zajedno. Ne mogu jedni bez drugih, i tako se ponovo vraćamo na samu ideju “Unity in Diversity”. To su možda i neke šire životne teme, ali upravo kroz modu volim da se poigram takvim odnosima i pokažem kako različitosti mogu da se dopunjuju i zajedno stvaraju jednu cjelinu.

Moramo pomenuti i to da ste prošlogodišnja pobednica BFW-a. Koliko su takva priznanja značajna u svijetu modnog dizajna, ali i za Vas lično?

Mislim da priznanja poput ovog imaju posebnu vrijednost upravo zbog toga od koga dolaze. Belgrade Fashion Week je manifestacija sa dugom tradicijom, starija je i od mene, i zaista cijenim godine iskustva i rada svih ljudi koji su dio nje. Posebno mi znači što u žiriju učestvuju profesori, dizajneri i umjetnici - ljudi čije znanje, iskustvo i mišljenje imaju težinu.

Smatram da je veoma važno od koga dolaze nagrade i pozivi, jer je danas možda lakše nego ikada predstaviti se kao dizajner, ali je mnogo zahtjevnije izgraditi autentičan autorski izraz. Za mene dizajn podrazumijeva mnogo više od praćenja onoga što je trenutno popularno na internetu ili onoga što je nekome dobro prošlo. Potrebno je učiti, posmatrati, istraživati materijale, razvijati ideje, pronaći sopstveni izvor inspiracije i znati da svoju zamisao pretočimo u konkretan komad. Važno je i da umijemo da saslušamo ljude koji imaju znanje i iskustvo, jer je to sastavni dio svakog kreativnog procesa.

Upravo zato mi je posebno značajan koncept Fashion Incubator-a, kroz koji mladi dizajneri iz Srbije i regiona dobijaju priliku da rade uz mentore i stručnjake. Tokom takmičenja svaki učesnik ima svog mentora, što smatram jednim od najvažnijih djelova programa. Prilikom realizacije kolekcije nailazimo na različite izazove i prepreke, a mnogo znači kada svoje ideje i dileme možemo da podijelimo sa ljudima koji nas svojim znanjem mogu usmjeriti.

Moja priča sa Belgrade Fashion Week-om počela je još 2020. godine, kada sam prvi put predstavila svoj rad upravo na toj manifestaciji. Zato mi je pobjeda na Fashion Incubator-u 2025. godine posebno značajna. Doživljavam je kao veliko priznanje za dosadašnji rad, ali i kao dodatnu motivaciju da nastavim da istražujem i razvijam svoj autorski izraz.

Kakvi su Vaši utisci sa MNE FW-a kada govorimo o organizaciji, ali i reakciji publike na Vašu kolekciju? Da li ćemo sada imati češće priliku da vidimo Vaše kolekcije?

Montenegro Fashion Week sam i ranije posjećivala kao gost i zaista mi se dopada način na koji funkcioniše. Zato mi je posebno drago što sam sada imala priliku da budem dio programa i predstavim svoj rad. Zahvalna sam Srđanu Lubardi na pozivu i na tome što je prepoznao moj trud i talenat. Posebno mi je značajno što je moje prvo učešće na Montenegro Fashion Week-u bilo upravo u godini njihovog jubileja.

Pored tople dobrodošlice MFW tima, moram da istaknem i predivno uređen ambijent i visok nivo produkcije. To su stvari na koje posebno obraćam pažnju, jer smatram da modni događaj ne čini samo ono što publika vidi uživo. Važno je i kako će cjelokupno iskustvo biti predstavljeno kroz fotografije i video-sadržaj, jer upravo tako do njega dolaze i ljudi koji nisu fizički prisustvovali događaju.

Zaista su svi bili sjajni, a posebno mi je drago što sam tokom ovog gostovanja ostvarila saradnju sa divnim timom Deshive Creative Studio, koji je napravio fantastične fotografije i predstavio moj rad na jedan potpuno nov i zanimljiv način. Uvijek mi je zadovoljstvo kada upoznam kreativce koji na svoj način umiju da prepoznaju i prenesu nečiju autorsku estetiku.

Željela sam da svoje predstavljanje prilagodim i temi ovogodišnjeg događaja, odnosno kampanji posvećenoj borbi protiv raka dojke. Bilo mi je važno da i sama revija nosi određenu poruku i da se uklopi u širi kontekst manifestacije.

Zbog toga sam odlučila da reviju otvori moja divna drugarica Anđela Ašanin, novinarka, dok se u ulozi modela oprobala i Tijana Vuletić, koja se bavi digitalnim marketingom. Reviju je zatvorio Pavle Petković, pjevač, čiji je izlazak imao posebno simbolično značenje.

Željela sam da uključim ljude iz različitih profesionalnih sfera, jer smatram da se ideja “Unity in Diversity” ne odnosi samo na materijale i odjeću već i na ljude, njihove karaktere, zanimanja i iskustva.

S obzirom na temu večeri, željela sam da revija bude posvećena ženama, pa su ženski modeli činili njen najveći dio. Pavlov izlazak na samom kraju bio je simboličan muški momenat - poruka podrške ženama i podsjećanje da u ovakvim borbama nisu same. Smatram da su podrška, razumijevanje i razgovor o ovim temama važni za sve nas, bez obzira na pol. Željela sam da pokažem da borba protiv raka dojke nije isključivo ženska tema i da je važno da i muškarci budu dio razgovora i podrške.

Drago mi je što sam imala priliku da svoju kolekciju predstavim crnogorskoj publici i što je ovo gostovanje donijelo nova poznanstva i iskustva. Svako predstavljanje u drugoj sredini donosi drugačiju energiju i reakcije, a upravo je to jedan od razloga zbog kojih volim da moje kolekcije putuju.

Svakako bih voljela da AKICAS bude prisutan na što više regionalnih i međunarodnih modnih događaja. Volim kada kolekcije imaju priliku da upoznaju novu publiku i nastavljaju da žive kroz različita predstavljanja.

Koliko ste generalno upoznati sa radom crnogorskih kolega, a koliko ste uspjeli da ispratite ostale revije na MNE FW-u i kakvi su Vaši utisci?

Generalno sam upoznata sa radom crnogorske modne scene i imam divne prijatelje među crnogorskim kolegama. Zaista volim način na koji razmišljaju i stvaraju. Uvijek možemo da razmijenimo ideje i iskustva, a smatram da je upravo to jedan od najvažnijih aspekata odnosa među dizajnerima.

Mislim da je važno da ne postoji sujeta, već međusobna podrška. Nikada nisam mogla da prihvatim da se dizajneri posmatraju kao konkurencija. Svako ima svoj put, iskustvo, inspiraciju i način izražavanja. Niko ne može biti u tuđim cipelama i zato nema mnogo smisla stalno se porediti - ko je bolje prošao, čija se kolekcija više dopala publici ili ko je dobio više pažnje.

Sasvim je prirodno da se publici neki rad dopadne više, a neki manje. Ne možemo svi imati isti ukus, niti je to cilj. Za mene je mnogo važnije da ostanemo dosljedni sebi i svom autorskom izrazu, da imamo priču iza onoga što stvaramo i da kod ljudi koji posmatraju naš rad probudimo neku emociju.

Trudila sam se da ispratim što više revija tokom MNE FW-a i uvijek mi je inspirativno da vidim različite pristupe, estetike i načine razmišljanja. Vjerujem da regionalna modna scena ima veliki potencijal i da je važno da se međusobno upoznajemo, podržavamo i stvaramo prilike za nove saradnje.

Na kraju, najvažnije je da nas publika ne zaboravi i da ljudi osjete nešto dok gledaju ono što stvaramo. Time se uvijek vodim.