Crnogorska muzička scena možda nije velika, ali itekako ima čime da se pohvali jer imamo izvođače izuzetnih vokalnih sposobnosti. Među njima, već dvije decenije, izdvaja se i nekadašnja “Negra”- Jelena Kažanegra.
Jelena je jedna od rijetkih pjevačica koja se može pohvaliti studijskim albumom. Nakon njega, uglavnom je objavljivala singlove, a prošle sedmice, nakon tri godine pauze, predstavila je novu pjesmu “Srce kameno”. Ovim singlom još jednom je dokazala svoj kantautorski talenat, budući da potpisuje i muziku i tekst.
Iako posljednjih godina nije bila diskografski aktivna, razlog tome nije bila samo pandemija, već i lični izazovi iz kojih je, kako sama kaže, izašla kao pobjednik, a o njima priča za Vijesti...
Jelena, dosta je prošlo od tvog posljednjeg singla “Mjesečar”. Od pretposljednjeg singla “Maslina” prošlo je šest godina... Da li je samo situacija na muzičkoj sceni “kriva” što objaviš pjesmu svake tri godine?
Kao što je svima poznato, nakon pjesme “Maslina”, bilo je jako puno posla i nastupa ali, nažalost, naš posao je korona apsolutno onesposobila. Dugo nijesmo radili, bar ja. Situacija je bila takva da nijesam ni razmišljala o muzici, već o zdravlju svoje porodice, naročito onih starijih. Tada me je moj mlađi sin najviše trebao, a stariji imao online nastavu, pa sam imala dosta obaveza s obzirom na to da je trebalo ispratiti sve porodične obaveze. Kad smo se konačno oslobodili svih zabrana zbog epidemije, vratila sam se nastupima. Pjesmu “Mjesečar” sam napisala u ljetnjem periodu kad sam najmanje spavala, proradila je inspiracija, noć, vrelo ljeto i neka nesrećna ljubavna priča, ispisala sam tekst i melodiju i otišla pred kraj ljeta kod mog prijatelja Boleta Martinovića koji je uradio sjajan aranžman. Kasnije, ponudila sam Vladimiru Grajiću da objavi pjesmu jer sam u međuvremenu sa Dariom Jankovićem radila video i tako je nastala saradnja sa PGP. Te godine sam zaista puno radila i, iskreno, jedva sam čekala jesen da malo odmorim. Tada se dešava nevjerovatan scenario. U jutarnjim časovima, svojom nepažnjom, u momentu sam oborila na svoju cijelu ruku lončić ključalog čaja. Opekotina je bila ogromna i vrlo brzo se razvila infekcija. Baš tih dana sam dobila poziv da sa kolegama idem tri dana u Sarajevo na snimanje novogodišnjeg programa za RTCG. Bila sam dovoljno luda i željna druženja i zezanja sa svima njima da sam otišla iako su se i doktorka i moja porodica hvatali za glavu pitajući se da li je moguće da to radim. Otišla sam, a sve drugo je palo u drugi plan, samo su me pjesma i smijeh održali i nakon povratka sam završila u bolnici na plastičnoj hirurgiji, u sigurnim rukama gdje su doktori i sestre dali sve od sebe da saniraju infekciju. U planu je bila operacija presađivanja kože ali kad su mi javili da mi je mlađi sin dobio upalu uha ja sam premolila da me puste da idem kući, i oni su me, nevoljno, pustili. Sva ta dešavanja “krivac” su što je ispalo da jednom u tri godine objavim pjesmu.
Numerom “Srce kameno” nastavila si karijeru kantautora. Šta te je osnažilo da nakon više od dvije decenije na sceni se osamostališ i po tom pitanju da se pokažeš ne samo kao dobar pjevač, to publika dobro odavno zna, već i kao autor? Jesi li nakon “Mjesečara” koji je prvi tvoj kantautorski singl imala ponude da radiš za druge?
Još kao dijete ja sam pisala. Sa svojim pjesmama sam osvajala nagrade. Moj tadašnji najveći uspjeh je prvo mjesto na jako poznatim “Limskim večerima poezije” u Priboju. To je bilo dok smo još uvijek bili u SRJ, a upravo na tom konkursu stigao je ogromnog broj radova iz svih škola, a u žiriju je bila legendarna Mira Alečković. Radilo se o ciklusu pjesama, tri pjesme kao rad pod šifrom, bez imena i prezimena. Čak i tada ja sam imala grip, ali sam sa svojom profesoricom otišla u Priboj. Kad su me proglasili za pobjednika ja sam u bunilu jedva izašla da primim nagradu potpuno bez svijesti koji je to uspjeh. Sve je to bilo medijski propraćeno, jedno vrijeme smo se pitali čak dokle će to da traje, a zapravo nismo bili svjesni koliko je to bila velika stvar. Kasnije, bila sam dopisnik dječije radio-emisije “Dječiji budilnik”, gdje sam recitovala svoje stihove, ali i predstavljala svako dijete koje ima isti dar.
Kad sam ušla u muzičke vode, nisam razmišljala da ja mogu da stvorim sebi pjesmu. Bila sam jako mlada i mislila sam da samo veliki producenti rade hitove i da tu nemam šta puno da razmišljam. Kako su godine prolazile, osnovala sam porodicu, stekla veliko životno iskustvo i kao da je mozak sam izbacio ono što odavno potiskujem. Naišle su mi melodije i stihovi, čini mi se, sami od sebe. Za sada, pjesme čuvam za sebe što ne znači da jednog dana neću neku pjesmu ponuditi nekom svom kolegi.
Kompozicija “Srce kameno” je veoma emotivna i govori o kraju jedne ljubavi. Svi su negdje prošli kroz raskide i veze/brakove koji su se loše završili. Je li te neka životna situacija iz orkuženja inspirisala da nastane “Srce kameno”?
Pjesma “Srce kameno” je nastala kao posljedica sumiranja životnih događaja posljednjih dvadeset godina. Kad su bili ostali u prilici da slave taj jubilarni datum postojanja na muzičkoj sceni, ja sam bila primorana zbog povrede da sjedim u kući i brinem kako će rana bolje zarasti i nisam smjela ni trena biti izložena sunčevim zracima. Dođe tako momenat kad imate vremena za razmišljanje i sumiranje svih događaja i lica koji su vam mnogo obećavala, a ništa se od toga nije dogodilo. Melodiju sam imala negdje kao jedan traljav demo. Sjetila sam se nakon godinu dana tog dema, poslušala melodiju i za deset minuta napisala tekst. Pjesma nije napisana samo za one čije je srce slomljeno ljubavnim pehovima, naprotiv. Prepoznaće se svi koji su bili izdani na mnogo načina.
U tvojoj pjesmi govoriš o ženi koja je razočarana u svog partnera. S obzirom na to da su žene emotivna bića i da su im emocije najbitnije u odnosima, kad postaju srca kamenog?
Kao što sam već odgovorila, nije pisana samo o ženi koja je emotivno slomljena. Ova pjesma treba da vam pomogne da se upravo riješite svega negativnog, izbacite iz sebe što vas muči i nastavite dalje. Ne treba nikad da okamenite svoje srce, naprotiv. Svoje srce treba da osnažite, ali i da omekšate, da izađete iz svakog odnosa mudriji i da ga poklonite onom ko ga zaslužuje.
Iza sebe imaš album, ali i dosta singlova. Već više od dvije decenije si na sceni. S obzirom na to da je crnogorska muzička scena mala, nemamo izdavačku kuću, festivali su se ugasili, a s druge strane svi se danas mogu baviti muzikom, koliko je zbog svega toga teže doći do publike?
Mislim da kad imate dobru pjesmu i ona dođe u srca ljudi to nije teško. Što se posla tiče to je već druga priča. Najvažnije je da imate dobre ljude oko sebe koji su vrijedni i znaju da vas isprate na vašem nastupu. Nikad nisam imala menadžera već sam sve uz podršku dobrih ljudi krčila sebi ovaj put. U jednu ruku jeste teže, ali kažu da sreća prati hrabre i zaista je tako.
Tvoj prvi album objavila je izdavačka kuća Goraton, singl “Mjesečar” PGP RTS. Koliko je uopšte teško baviti se muzikom bez potpore izdavačke kuće?
Iskreno, nikad nijedna izdavačka kuća mi nije pružila neku značajnu podršku osim gostovanja u nekoliko emisija. Tako je, koliko vidim, i sa ostalim kolegama. Jedini reper čime se vodimo je da ostavimo dobar utisak na slušaoce svojim nastupom.
Bonus video:
