Nakon nastupa u Srbiji, ruski bend Veiila, koji čine Vif Nute i Bes Eirid, predstaviće se i crnogorskoj publici, a njihova prva svirka održaće se večeras u nikšićkom Propaganda baru. Već narednog dana, predstaviće se publici u Podgorici (Kružni Tok), a nastupe su zakazali i u Baru (9. april - Focuss Space), Herceg Novom (11. april - Dom Kulture) i Budvi (12. april - Lemonade bar).
U svojoj biografiji, članovi benda navode da je u pitanju “minimalistički zvučni izraz, zasnovan na suptilnim klavijaturama i retro bluzerskim gitarama, u kombinaciji sa isprekidanim ritmovima drum-mašine i snažnim sint-bas linijama”, a koji služe kao “sredstvo koje vodi slušaoca kroz puste predjele pesimistične egzistencijalne poezije koju izgovara uznemirujući vokal Vif Nute”.
Više o svom bendu, ovaj dvojac je otkrio u razgovoru za “Vijesti”, a nagovijestili su i šta crnogorska publika može očekivati od njihovih nastupa.
Kako je nastao duo Veiila? Koji trenutak biste izdvojili kao prelomni, kada ste odlučili da udružite snage i počnete zajedno da stvarate muziku?
Upoznali smo se prije prilično dugog vremena (i velikog broja bendova), a tada je to bilo samo djetinjasto zezanje. Ipak, ostali smo zajedno dok su se bendovi raspadali, a drugi ljudi odlazili. Što se tiče konkretno projekta Veiila, prekretnica je bila kada smo došli u posjed nekoliko visokotehnoloških (ali u tom trenutku već beznadežno zastarjelih) elektronskih uređaja. Počeli smo da eksperimentišemo sa zvukom i rodilo se nešto novo, barem novo za nas. Od tada se sve promijenilo, a na neki način i nije - u smislu da i dalje eksperimentišemo pokušavajući da pronađemo nešto što će nam pokrenuti srce.
Vaš zvuk se opisuje kao “left-field” pop i elektronika. Kako biste objasnili energiju svoje muzike nekome ko vas sluša prvi put?
Teško je to objasniti. Za nas su ove pjesme nabijene ličnom energijom i emocijama koje nam znače nešto specifično. Ali razumijemo da svako vidi nešto svoje u muzici koju voli. To je duboko lično i za slušaoca i za umjetnika; za nas je definitivno tako kada je u pitanju muzika koju volimo.
Vaši tekstovi često istražuju teme otuđenosti i potrage za ljepotom. Da li inspiraciju crpite iz svakodnevnog života, knjiga, filmova ili možda gradova u kojima živite?
Život je sam po sebi dubok izvor inspiracije. U dobru ili zlu. Zapravo ne morate da je tražite, samo pogledajte unutar sebe, sjetite se svega kroz šta ste prošli i to je dovoljno. Naravno, pretvaranje toga u pozitivnu snagu umjetnosti izazov je sam po sebi. Možda upravo to objašnjava zašto su naši tekstovi uglavnom (uvijek?) na negativnoj strani emocionalnog spektra - zato što život nije bio blagonaklon (kao da ikada jeste!), a postoji samo jedan prihvatljiv izlaz za tu energiju - kroz umjetnost. Ali i knjige su ogroman dio naših života - stalno nešto čitamo i ako pronađemo pisca koji nam se dopada, često prođemo kroz čitav njegov opus pokušavajući da upijemo što više. To nas opija i sigurno ostavlja trag i u našim tekstovima.
Kako izgleda vaš kreativni proces kao dua? Da li se lako dogovarate oko konačnog zvuka pjesme ili je u pitanju mnogo eksperimentisanja?
Većinu vremena je lako kao disanje. Ali mnogo eksperimentišemo i ponekad imamo nekoliko verzija pjesme prije nego što možemo da kažemo: “Spremna je”. Uvijek osjetite kada pjesma nije gotova, to je skoro kao da vas koža svrbi zbog toga. Ponekad je smiješno koliko verzija iste pjesme možemo da napravimo. A dešava se i da mislimo da je spremna i gotova, objavimo je, i tek nakon što je sviramo uživo nekoliko mjeseci, počnemo da osjećamo da nešto ne funkcioniše do kraja i onda je ponovo mijenjamo. Zato se naši nastupi uživo stalno mijenjaju i evoluiraju, pa ako ste nas slušali prije godinu dana, velika je šansa da je sada nešto drugačije.
Trenutno ste na turneji po Balkanu. Kako se prilagođavate novim sredinama i koliko putovanja utiču na vašu kreativnost?
Osjećamo se kao na nekom veselom ringišpilu. Toliko se toga dešava oko vas da jedva imate vremena da o bilo čemu razmislite. Kao da pijete čašu pjenušavog šampanjca života. To je očaravajući osjećaj. Toliko ljudi, mjesta i put... malo mi se zavrti u glavi od svega. Kako će to uticati na našu kreativnost, vidjećemo kasnije, kada se sve završi i kada budemo mogli u potpunosti da sagledamo sliku prošlosti i svega što se dogodilo. Ali to će biti neka sasvim druga priča, za sada samo živimo dan za danom i to nam se čini ispravnim.
Ovo je vaša prva serija nastupa u Crnoj Gori. Kakvoj se atmosferi nadate na svojim koncertima?
Trudimo se da ne gradimo očekivanja, jer kada ne znate što da čekate, čula su vam oštrija i veća je vjerovatnoća da ćete primijetiti stvari koje se dešavaju oko vas. A sigurni smo da će imati što da se primijeti. Ipak, naravno da nije baš moguće ne nadati se nečemu. Mislim da se samo nadamo da ćemo uspjeti da prenesemo svoju umjetnost i izrazimo dušu najbolje što možemo, a ostalo nije u našim rukama.
Šta je ono najvažnije što želite da publika ponese sa vašeg koncerta? Da li je to određena emocija ili nešto sasvim drugo?
Mislim da je najbolji ishod nastupa onaj kada publika može da pređe u neki drugi svijet i na trenutak zaboravi na život sa svim njegovim teškoćama, te vidi malo dalje od sebe. Ako se makar jedna osoba nakon koncerta osjeća kao da se upravo vratila sa putovanja “s one strane” - naš posao je završen.
Gdje vidite projekat Veiila u narednih nekoliko godina? Planirate li da se više fokusirate na nove singlove ili se radujete novim turnejama i destinacijama?
Završavamo treći album za koji očekujemo da će izaći negdje na jesen. I naravno, želimo da odsviramo što više koncerata, jer to je ono što život čini vrijednim življenja.
Pogledajte još:
