Ljubav je uvijek simbol za borbu, za pravdu, za dobro

Još od prvih pjesama, bend “Ničim izazvan” svojom muzikom širi optimizam, a Bojan Gluvajić upravo u tome vidi jedno od prepoznatljivih obilježja ovog sastava. U tom duhu nastao je i novi singl “Ja ne sijam sam”, za koji muziku i tekst potpisuje Boris Bakalov. Inspirisana aktuelnom političkom situacijom, pjesma nosi poruku koja bi, nadaju se mnogi, mogla da se pokaže proročanskom.

Ova numera puštena je u etar godinu nakon albuma “Ipak svetlo”, jer bend je poznat po tome da ne pravi velike diskografske pauze. U vremenu obilježenom društvenim podjelama, neizvjesnošću i osjećajem da je sve manje prostora za optimizam, članovi benda Ničim izazvan smatraju da je važno sačuvati “svjetlo u sebi”, a njima je muzika pomogla da ga ne izgube.

“Tako je, mi se stvarno trudimo da ne pravimo preveliku pauzu i ovo je sada već duža pauza nego što smo planirali. Pjesme u ovakvim danima nastaju bez nekog plana, jednostavno nas motiviše i inspiriše situacija oko nas, bilo da je ona lijepa ili ružna. Ovo je trenutno dosta teška situacija, ali mi smo iz toga uspeli da izvučemo ono dobro poznato osjećanje koje ljudi vole kod naše muzike, a to je optimizam i vjera u pobjedu i bolje sutra”, kaže na početku razgovora za “Vijesti” Bojan Gluvajić.

Svako umjetničko djelo, pa tako i pjesma uvijek može da se tumači na više načina. I dok bi neki u stihovima prepoznali ljubavnu pjesmu, drugi bi je doživjeli kao društveno-angažovanu. Singl “Ne sijam sam” objavljen je uoči izbora u Srbiji, zakazanih za 25. oktobar, a tajming je priznaje sagovornik “Vijesti” bio slučajan.

“Singl ‘Ja ne sijam sam’ je nedvosmisleno nastao inspirisan trenutnom političkom situacijom. Tajming nije biran jer je pesma napisana prije neka dva mjeseca i jednostavno, da bi se to sve osmislilo, snimilo, da bi se uradio spot, treba vremena. I eto, igrom slučaja izlazi sedam dana pred izbore. Ništa, želimo sreću našim sugrađanima u predstojećim danima i eto, mi na neki naš umjetnički način sve nas podržavamo i hrabrimo u toj borbi”.

U pjesmi se smjenjuju slike pobjede, zaljubljenosti i radosti sa slikom crnih kapuljača koje skrivaju svjetlost. O tome zašto im je bilo važno da upravo ljubav i nježnost suprotstave takvoj slici svijeta, te može li ljubav danas biti i oblik otpora Gluvajić kaže:

“Ljubav je uvijek simbol za borbu, za pravdu, za dobro. Sve što je dobro izašlo je iz ljubavi, i sve ono što je loše ne poznaje ljubav. Tako da ljubav stvarno daje snagu za borbu, ali nije oruđe za borbu sama po sebi. Mislim da su ljudi za prvi korak spremni da naoštre hemijske olovke i da to bude prvi korak u borbi, a možda će za borbu za pravdu biti potrebno i više od toga”, kaže on.

Neki slušaoci u komentarima pjesmu već tumače kao proročansku i povezuje je sa izborima. Takve reakcije su očekivane. Smatraju da je veoma važno na koji način publika povezuje pjesmu sa aktuelnim društvenim i političkim dešavanjima, te priznaju da je upravo zbog iste sama numere bila teža, jer više u Srbiji nema nezavisnih medija.

“Pa, nije tajna, naravno, da mediji u Srbiji nisu naklonjeni kritičkom mišljenju jer ruše šarenu idilu koja je predstavljena dobrom dijelu sugrađana. Ali postoje nekoliko izuzetaka, eto, sa kojima sarađujemo. Drago mi je, eto, da postoji interesovanje i u bratskoj Crnoj Gori. Bilo bi jako lijepo da smo u pravu i da stvarno pjesma bude proročanska. Jedno je sigurno. Prije ili kasnije dobro uvijek prevlada”, siguran je Gluvajić.

Posljednjih dana dosta čitamo o političkim govorima i svjedočimo otkazivanju koncerata i nastupa i u svijetu, dok se javnost dijeli na one koji podržavaju takve poteze i one koji im se protive. Umjetnost je svakako odraz perioda u kojem nastaje, ali na pitanje gdje vide granicu između umjetnosti i politike i da li umjetnik danas može ostati po strani od društvenih i političkih dešavanja, Gluvajić odgovara:

“To je jako teško i kompleksno pitanje i nije lako imati instant tačan odgovor na to. Jer i kada se nas pet-šest nađe na jednom mjestu i diskutujemo o nekoj temi, nisam baš siguran da ćemo uvijek imati identično mišljenje. Takozvana cancel kultura nije baš popularna zato što se jako brzo reaguje na neprovjerene informacije i to nanosi dosta štete. Ali borba za pravdu, istinu i mir uvijek je važna, mada metod možda nije baš najsrećniji”.

Članovi benda Ničim izazvan žive i stvaraju u Srbiji, gdje su posljednjih godina društvene podjele i protesti otvorili mnoga pitanja o slobodi, pravdi i budućnosti. Umjetnici često među prvima javno reaguju na takve okolnosti, ali se istovremeno suočavaju s pritiscima i pokušajima cenzure. Zato danas nije lako slobodno stvarati i govoriti ono što misle, a da to ne ugrozi rad.

“Čini se da je prilično teško, da nikada nije bilo teže. Nevjerovatno, uz sve moderne tehnologije i u društvu u kojem živimo, za koje vjerujemo da je slobodno i da podstiče izražavanje i slobodu mišljenja, mi smo došli do jako tamnih dana gdje možeš da govoriš, ali samo u svoja četiri zida. Jednostavno, tvoj glas jako teško dopire dalje od tvog malog svijeta koji imaš oko sebe. Eto, mi imamo sreću da nekako se probija naša muzika i da postoji jako puno istomišljenika i to je u suštini naš mali svijet, u stvari, i nije toliko mali i zahvalni smo na tome”, priznaje Gluvajić.

Bend Ničim izazvan bio je prilično koncertno aktivan, no danas mnogo manje nastupaju.

“U najvećoj meri je situacija razlog za to. Naravno da uvijek postoje i neki porodični razlozi, ali to ovdje nije slučaj. Jednostavno, manje je prostora za sviranje, manje je i želje kod ljudi, bar na teritoriji Srbije, usljed svih ovih dešavanja, za odlaskom na koncerte. Sve to kombinovano nas je dovelo do toga da, eto, na primjer, u Crnoj Gori, čini mi se da već dvije godine nismo svirali i da je i broj svirki smanjen, ali mi smo u svakom slučaju nastavili i čak nas je to i motivisalo da poradimo na novim pjesmama, novom albumu, novim spotovima. Pošto mi uvijek širimo optimizam, kakvi bismo bili kada ne bismo imali optimizam među nama?”, pita se na kraju razgovora Gluvajić.