Slavko Kalezić, predstavnik Crne Gore na Eurosongu, putem svoje Facebook stranice, obratio se, kako je naveo, naciji Crne Gore, a njegovo saopštenje prenosimo u cjelosti:
Beograd. 13. mart. Smiraj dana. Drugi dan kratkog odmora nakon prvog dijela priprema evrovizijskog projekta.
Ne mogu da vam opišem kolika je količina sreće, zadovoljstva i ispunjenosti u mojoj duši i srcu. I tako punih 10 godina. Od prvog profesionalnog projekta. 10 godina stvaranja umjetnosti, realizovanja umjetničke vizije. I danas sam tu gdje jesam. Predstavljam Crnu Goru na Evroviziji 2017. Ostvaren još jedan san.
Glumac Crnogorskog narodnog pozorišta 9 godina. Magistar dramskih umjetnosti. Ostvario preko 25 uloga u pozorištu. Filmovi, serije, televizijski formati.
Imam divnu majku Zdenku i 4 predivne sestre: Jelena, Milena, Jovana i Anja. Imam porodicu kakva se samo poželjeti može. Imam ljubav istinskih prijatelja. Poštovanje i divljenje ljudi koji prate moj rad godinama.
Marina Abramović, Oliver Mandić, Milena Dravić, Vlastimir Đuza Stojiljković, Nicholas Lyndhurst, Loreen, Emeli Sandé ... samo neke od umjetničkih veličina koje su prepoznale moj talenat i sa kojima sam imao čast da razgovaram i sarađujem. Učim.
Godinama ulažem u sebe. Konstantno se nadograđujem. Psihofizički. Svakodnevno. Inspirišem se iz minuta u minut. Sve oko mene ima smisla. Zaljubljenik u prirodu. Spiritualista sam. Reiki praktičar. Obožavam životinje. Logično je, onda, da sam vegetarijanac. Treniram. Njegujem tijelo. Konstantno radim na promjenama i dinamici, istinski, kvalitetnog življenja.
Vjerovao sam u viziju umjetnika koji raste u meni. Uvijek sam govorio sebi: "Tebi je umjetnost život. Misija koja će ostavljati trag i uticati na promjene u društvu. Imaš toliko ljubavi da mijenjaš svijet. Ujedinjuješ ljude. Stvaraš svoju publiku. Ekstremno inteligentnu publiku."
I desilo. Moji životni principi su van okvira ovozemaljskog. Moja snaga se može mjeriti snagom prirode.
U skladu sa tim negativno je za mene nepoznanica. Ne podilazim masi. Posebno, ne podilazim primitivnoj rulji. Primitivcima koji se dave u sopstvenom neznanju i nemoći da nešto učine od svojih malih i beznačajnih života. Negativni komentari me, isključivo, motivišu. Kao i loši ljudi. Divni komentari tj. divni i dobri ljudi mi griju srce i dušu i inspirišu da budem još bolji. Ti divni i dobri ljudi su ekstremno inteligentni ljudi. Oni shvataju moju misiju. Imaju smisla za estetiku i tumačenje simbola. Oni su zaljubljenici u život; u pozitivnu i pokretačku energiju.
Njegoš, da je živ, istinski bi me podržao. Vi koji ga pominjete, ako ste čitali "Gorski vijenac" ili "Noć skuplja vijeka", treba da znate da je on bio izuzetan mislilac i empata. Prepun simbolike i životne energije. Njegoš, da je živ, uživao bi u talentu i misiji svog zemljaka i bio ponosan što ga predstavljam u svijetu. A ovih dana svjedočimo pisanja cijelog svijeta o mojoj malenkosti. O Slavku (Blagojev i Zdenkin) Kaleziću iz Bjelopavlića.
Zato, ne gubite vrijeme na pokušaj zaustavljanja cunamija. Cunami je nemoguće zaustaviti.
I za kraj. Ispao u polufinalu, prošao u finale, pobijedio na Evroviziji, ništa od toga neće uticati na ljubav koju gajim prema umjetnosti i ništa je, nikada, neće moći ugasiti. A mnogo sam, već, dobio. A to će se vremenom vidjeti, dragi moji. Kao što kap vode dubi kamen, ne silinom svog pada nego UPORNIM PADANJEM tako i ja godinama stvaram svoje ime i mnoge ljude činim ponosnim.
Ponoć je. 14. mart. Početak novog, divnog, dana.
Love, S xx
Bonus video:
