Ovacije Frljićevoj predstavi - Vijesti.me
DRAMA “MRZIM ISTINU” IZVEDENA U BUDVI

Ovacije Frljićevoj predstavi

U liku samog Olivera Frljića, koji je u predstavi i akter i narator, vidjeli smo sjajnog Filipa Križana. Ovog izuzetnog hrvatskog glumca naša publika poznaje po briljantnoj ulozi Mocarta u jednoj od najboljih koprodukcija Grad teatra u posljednjih deset i više godina - “Amadeusu” u režiji Dore Ruždjak- Podolski

Mrzim istinu
Mrzim istinu (Foto: Grad teatar)

Šta je ono što svi vučemo kao riznicu sjećanja i nekakve  “korijene” iz naših, manje-više istih balkanskih porodica, kakve su te naše porodice koje su i osnovne građevine društvenog poretka,  jesu li nama porodice vječiti alibi za sve naše životne neuspjehe,  možemo li iskreno da razgolitimo svoje roditelje i da uistinu vidimo ko  su oni kao ličnosti, kakvi su ljudi…O tome i o mnogo čemu još   uvjerljivo nam govori Oliver Frljić u porodičnoj drami “Mrzim istinu”, koja je preksinoć sa festivala Grad teatar ispraćena  ovacijama.

Jedan od najangažovanijih i najprovokativnijih reditelja u regionu,  čije predstave posljednjih godina dobijaju priznanja i na značajnim  evropskim scenama i festivalima, kroz sopstveno iskustvo i samoanalizu  govori o porodici i kao obliku samokažnjavanja svake vrste, o porodici  kao obliku kontrole i perfidnih emocionalnih tortura i manipulacija…Sva ta sjećanja na roditeljski dom koji je napustio u 16. godini, Frljić nam daje kao uznemirujući, duhovit, sarkastičan, autoirinijski i kritički autobiografski zapis koji je  oduševio publiku.

Markantna, savršena igra Frljićevog ansambla učinila je da svako od nas, gledajući ovu predstavu, prepoznaje sopstveni roditeljski dom,   društvene i moralne stereotipe koje njeguju gotovo sve porodice na  Balkanu, kao i razdor koji se 90-ih godina dogodio u etnički  mješovitim porodicama.

U liku samog Olivera Frljića, koji je u predstavi i akter i narator, vidjeli smo sjajnog Filipa Križana. Ovog izuzetnog hrvatskog glumca naša publika poznaje po briljantnoj ulozi Mocarta u jednoj od najboljih  koprodukcija Grad teatra u posljednjih deset i više godina - “Amadeusu” u režiji Dore Ruždjak- Podolski, koji je 2014. napravljen sa GDK “Gavela” iz Zagreba i Hartefakt fondom iz  Beograda.

“Radujem se što sam ponovo na festivalu Grad teatar, i to u godini u  kojoj obilježava jubilej, pred publikom koja zna da nagradi glumce. To  se pokazalo i na ovom izvođenju predstave 'Mrzim istinu'”,  kaže  Križan, ističući da je u pravljenju lika Olivera Frljića dobio  apsolutnu slobodu od njega.

“Ni mi koji igramo predstavu ne znamo šta je autentično Frljićevo  sjećanje, šta je ono što se njemu u rodteljskom domu odista  događalo, a šta je fikcija, jer je ovo ipak teatar. U svakom slučaju  riječ je o psihodrami u kojoj svako od nas može pronaći sopstvena  sjećanja i iskustva, jer je ta identifikacija otac - majka- sin uvijek snažna i bliska”, objašnjava glumac.

Po riječima Rakana Rushaidata koji bravurozno igra Dragana Frljića, Oliverovog oca, ova predstava dala je mnogo  prostora za improvizaciju. 

“Kad smo počeli da radimo 'Mrzim istinu' imali smo i pravilo da smo mi glumci ujedno i dramaturzi, što znači da nikada nismo znali kako ćemo završiti predstavu. A kad smo krenuli na gostovanja, pogotovu po inostranstvu, onda smo morali da pravimo titlove sa  četiri  - pet verzija predstave koje nam odgovaraju. Sada se, otprilike, držimo toga. Zanimljivoje da su i ljudi 'napolju' slično reagoovali na priču o ovim našim balkanskim prorodicama,  iako smo mi  za njih pomalo egzotika. Ali, sve porodice na svijetu u mnogo čemu ipak imaju nešto zajedničko”, kaže Rushaidat.

Ivana Roščić, čiji smo se veliki dar mogli da vidimo u predstavama koje su prethodnih godina gostovale na Grad teatru: “Fine, mrtve djevojke” Dalibora Matanića i “Aleksandra Zec” Olivera Frljića, kaže da je lik Frljićeve majke Slađane za nju od početka bio veliki  izazov i uzbuđenje.

“Nisam se mogla identifikovati sa likom Slađane ni u kom smislu, ali sam baveći se našim mentalitetom, pogotovo naših žena, dobila taj  materijal koji mi je bio potreban. Ova predstava postavlja mnogo  pitanja, i u njoj se može pronaći mnogo dogovora, a ti odgovori su  često i tišina publike. Svuda gdje smo je igrali, u regionu, inostranstvu, ljudi su reagovali na jednak način - s veseljem, tugom, sa šokom, ljepotom,  identifikacijom, bez obzira što njihove familije  mogu biti apsolutno drugačije. Ali, uvijek se pronađe nešto što nam  je u stomaku”, smatra  Roščićeva.

I Iva Visković, koja igra Marinu, sestru Olivera Frljića, takođe je  istakla značaj ove predstave, jer ona otvara i kazališno pitanje šta  je ono čime se danas treba baviti u teatru.

Izložba “10-30-70” ULCG

Nakon izložbe Pera Nikčevića, kojom je otvoren Likovni program 30. festival Grad teatar, u crkvi Santa Marija večeras u 21 sat počinje  novi likovni događaj pod metaforičnim naslovom “10-30-70”.

Riječ je o velikoj izložbikoja predstavlja jedan od mogućih reprezentativnih uzoraka stvaralaštva članova ovog  esnafa, od svog osnivanja do današnjih dana.   Publika će biti u  prilici da vidi djela velikana kao što su Miodrag-Dado Đurić, Petar Lubarda, Milo Milunović, Vojo Stanić, Filo Filipović, Drago  Đurović, Risto Stijović, Uroš Tošković, Đeljoš Đokaj, Smajo  Karailo. Tu je i stvaralaštvo Toma Pavićevića, Milije Pavićevića, Milivoja Babovića, Ilije Burića, Krsta Andrijaševića, Miloša  Vuškovića, Ksenije Tošić-Vujović, Gojka Berkuljana, Cvetka  Lainovića, Ivanke-Vane Pelević.


Najčitanije iz sekcije Zabava