Kakve veze ima najmanja etnička zajednica u Pakistanu i Aleksandar Makedonski? Kako to da žene mogu da zarađuju, više puta se udaju, ali im je kretanje ograničeno?
Izložba fotografija „Kalaši: posljednji pagani Hindukuša" Konstantina Novakovića će posjetiocima otkriti bar neke odgovore na ova pitanja.
„Najviše ih vezuju za Aleksandra Makedonskog, iako je u posljednjih petnaest godina genetskom analizom dokazano da njihove haplo grupe nemaju veze sa Grcima, i da imaju potpuno specifične gene, koji ih razlikuju od svih naroda na svijetu", kaže Novaković za BBC na srpskom.
Novaković kaže da zajednicu Kalaša čini između tri i četiri hiljade ljudi, a narodi Balkana su u njima dugo tražili svoje daleke pretke - dugo se vjerovalo da pleme vodi porijeklo od Aleksandra Makedonskog.
Nauka kaže da potiču iz zapadne Evroazije, prostora iznad Kaspijskog basena i granice današnje Rusije i Kazahstana. Smatra se da su jedan od najstarijih naroda koji su nastanili južnu Aziju.
Kalaški ukrasi za glavu
Istražujući istoriju Kalaša, Novaković je nailazio na informacije koji u vezu dovode njih i Srbe, Albance. Bugare, Makedonce.
„Kape sa konjskim repom su vrlo slične onima koje se nose u Bosanskoj Posavini ili Bugarskoj i Makedoniji. Drvorezi na kućama, nadgrobnim spomenicima i mrtvačkim sanducima Kalaša vrlo su slični ornamentima sa ovih prostora", kaže on.
Fizički izgled Kalaša posebno je zanimljiv.
„Ne liče na Pakistance, imaju plave oči i često riđu ili plavu kose. Nijesu se miješali sa drugim narodima i striktno poštuju klanove - do sedmog koljena se ne mogu miješati ljudi iz istih klanova", objašnjava on.
Promaja, najveći neprijatelj Balkana: „Ona je naše čudovište iz Loh Nesa“
Makedonci - nevidljiva manjina u Grčkoj
Žene skrivaju lica zbog fotografisanja
Žene Kalaša
Među Kalašima ne postoji polna podjela, ali postoji hijerarhija u kojoj se žene smatraju kultno nečistim.
Kada nemaju menstruaciju, mogu da se kreću svuda, osim oko hramova koji su postavljeni na određenoj visini.
U pitanju je složen sistem, nevidljiv za ljude koji posjećuju pleme.
„Žene ponekad odlaze i u susjedni grad udaljen oko 50 kilometara, ali se generalno ne kreću van dolina Kalaša, jer su to nečisti prostori", priča Novaković.
Kalašku nošnju odevaju kada napune četiri godine, a udaju se između četrnaeste i petnaeste.
Brakovi su ugovoreni, ali „ako joj se ne dopadne predloženi muž, ima pravo da ga odbije".
Ako žena nije zadovoljna mužem, može da ga menja i to nekoliko puta.
„Prvi muž je, na primjer, platio sumu od 1.000 dolara i priložio kravu, sljedeći muž će morati da isplati duplo, a treći suprug tri puta više.
Međutim, ako se žena Kalaša preuda za muslimana, on će platiti koliko i prvi muž", kaže Novaković.
Broj Kalaša se smanjuje, jer žene koje se udaju za muslimane bivaju isključene iz zajednice.
Žene se bave poljoprivredom, lakšim poslovima, i borave u kući, dok muškarci provode čitavo proljeće, ljeto i dio jeseni na pašnjacima.
Muškarci posjeduju stoku i zemlju, ali ukoliko žena proda nešto što je sama napravila, novac može da zadrži.
Novaković kaže da se djevojčice i žene često skrivaju od fotografisanja,
„Imam i takve kadrove. Naišao sam na grupu djevojčica i jedna je htjela da pozira, a onda su i sve ostale došle.
Solarni paneli i skromno pokućstvo
Većina Kalaša živi u kućama na južnim padinama Hindukuša, planinskog vijenca koji prolazi kroz Avganistan, a završava se u tom dijelu Pakistana.
Kuće su napravljene kaskadno i svaka ima terasu na susednoj. Ognjište je centralno postavljeno, a oko njega je skromno pokućstvo i kreveti. Kuće su napravljene od drveta azijskog kedra veoma specifičnog mirisa, nemaju prozore, već samo mali otvor na krovu koji služi i za ventilaciju i kao izvor svjetlosti, opisuje Novaković.
„Na krovovima se nalaze solarni paneli i satelitske antene. Koriste i mobilne telefone, ali su sačuvali starinski način života".
„Djeluju mi kao idealna ljudska zajednica, neiskvareni su i žive u skladu sa prirodom, što me je dotaklo na način koji nisam doživio na drugim mjestima", kaže Novaković.
Neobična arhitektura Kalaša
Odjeća
Žene nose narodnu nošnju, dok su muškarci prihvatili šalvar kamiz kao standardnu odjeću koja se koristi u tom dijelu svijeta.
Na pojedinim izloženim fotografijama vide se takozvana oglavlja - prsten sa bogato okićenim repom, izvezen mnoštvom staklenih perli, dugmića i školjki.
Tokom vjenčanja ili festivala se na oglavlje dodaje još jedno, dekorativnije, sa pompomom - zove se kupa.
„Imali su sreće u geopolitičkoj igri velikih sila, jer su ostali u zapećku britanskog carstva gdje niko nije imao interes da ih porobljava. Nijesu ni islamizovani zbog izolacije i zahvaljujući tome su uspjeli da sačuvaju svoju kulturu", zaključuje Novaković.
Izložba fotografija „Kalaši: posljednji pagani Hindukuša" Konstantina Novakovića otvorena je u Etnografskom muzeju u Beogradu do 10. marta.
Bonus video:
