Više od decenije kako su mačke prvi put osvojile internet, ove krznene zvijezde danas privlače publiku na velikom platnu.
Zašto smo toliko opsjednuti njima? Jedan čovek ima odgovor.
Sjedim sa skoro 800 ljudi u krcatom istorijskom bioskopu i Milvokiju, u američkoj državi Viskonsin. Prostorija je ukrašena kitnjastim statuama Bude, miriše na kokice sa puterom i treperi od uzbuđenja.
Ljudi se ovdje nisu okupili da gledaju posljednji holivudski hit, već dugometražnu kompilaciju video snimaka mačaka sa interneta.
Publika uzdiše, tepa i smijje se mješavini emitovanih smiješnih inserata i onih malko produhovljenijih.
Slijepa mačka pronalazi brižnu porodicu uprkos slabim šansama za tako nešto, jedna druga sama samcijata uspijeva da otjera grizlija... priznajem, i sama sam se rasplakala nekoliko puta.
Film je čedo Vila Brejdena, 39-godišnjeg filmadžije iz Sijetla, u saveznoj državi Vašington.
Tokom posljednjih nekoliko godina, on je postao kralj svijeta video snimaka mačaka. Procjenjuje da je samo prošle godine pogledao između 15.000 i 17.000 njih.
Može se slobodno reći da to nije pravac u kom je Vil mislio da će njegova karijera poći.
Njegova epopeja sa snimcima mačaka započela je 2006. godine dok je bio student Sijetlskog filmskog instituta.
„Trebalo je da uradim video profil nekoga i previše sam odugovlačio sa tim", prisjeća se on.
Na kraju je iz očaja pažnju posvetio porodičnom ljubimcu kog je čuvao.
Vil kaže da je Henrijeva internet popularnost bila "nadrealna" za njega i njegovu porodicu
„Pomislio sam da bi možda trebalo da uradim video profil te mačke i ako budem napravio parodiju na francuske filmove Novog talasa, a sve bude dovoljno smiješno, možda profesori neće primijetiti da se baš nisam držao zadatka", kaže Vil.
Henri, dugodlaki crno-bijeli mačor postao je Henri le Chat Noir - lik sa parodiranom pretencioznom francuskom personom.
U videu se pojavljuju stoički kadrovi mačke a naracija su egzistencijalistička razmišljanja i oštra kritika svijeta ljudi oko njega.
Snimak je postavljen na Jutjub 2007. godine, u vrijeme dok je taj sajt još bio u povoju. Bilo je to takođe vrijeme kad su mačke tek postajale popularne na internetu.
Ali Vilu je bilo potrebno pet godina da snimi nastavak -Henri 2, Paw de Deux.
Odluku je donio nakon što je Henriju otvorio nalog na Fejsbuku, a obožavatelji su ga zasuli molbama da pravi toga još.
„Snimio sam novi video i on je prilično brzo postao viralan - mislim da sam imao milion pregleda za četiri ili pet dana", kaže Vil.
Ta epizoda sada je pogledana više od 10 miliona puta.
Te 2012. godine održan je prvi Internet festival mačjih video snimaka u Vokerovom centru za umjetnost u Mineapolisu. Henri je uvršćen nakon što su za njega glasali hiljade članova publike.
Vil je otišao na festival i, na njegovo veliko iznenađenje, na kraju ponio kući prestižnu nagradu Zlatna maca (to vam je kao da je dobio Oskara za najbolji film).
Osvajanje nagrade donijelo mu je interesovanje medija koje je samo utemeljilo Henrijev status superzvijezde. Javne ličnosti, uključujući Kristofera Vokena, deklarisale su se kao obožavatelji.
Vilove projekcije sakupile su desetine hiljada dolara za lokalne azile
Henri je na kraju dobio ugovor za knjigu i sporazum o sponzorstvu sa proizvođačem mačje hrane.
Sada duboko u srednjim tinejdžerskim godinama, zvanično je svima rekao Au Revoir i prošle godine se povukao sa Jutjuba.
Video snimci mačaka ostali su značajan dio Vilovog života. Počeo je da organizuje festival 2014. godine, a potom u potpunosti preuzeo na sebe KetVideoFest 2016. godine, kad je centar za umjetnost prestao da bude domaćin.
Od tada je jednočlani bend koji sve radi sam. Njegova svakodnevna zaduženja podrazumijevaju da pročešlja najudaljenije kutke interneta, pregleda hiljade prijava, rezerviše sale i bavi se marketingom.
On je 2018. potpisao ugovor o distribuciji za čitavu zemlju - što je bio potez poslije kog je prodaja karata za festival naprosto eksplodirala.
Do kraja 2019. godine film će se emitovati u više od 200 bioskopa širom zemlje. Dobar dio zarade od svakog emitovanja donira se lokalnom azilu za mačke u svakom gradu.
Na desetine hiljada dolara već je sakupljeno samo u prvih nekoliko mjeseci ove godine.
Endrju Karlin, iz distributerske kuće Osciloskop, kaže da je film zaradio više od 37.000 dolara tokom samo pet prikazivanja u Detroitu, u državi Mičigen - nadmašivši čak i novog Kapetana Marvela u obližnjem ogromnom sinepleksu.
„Jedno je kad rasprodaš projekcije u Čikagu ili Bruklinu, znate, na svim tim skoro hipsterskim mjestima", kaže Vil. „Ali nešto je sasvim drugo moći reći: da, upravo smo ubacili tri nove projekcije u Labok, u Teksasu, i Eplton, u Viksonsinu.
Filmadžija se smije kad priča o tome kako se porodica njegove žene muči da objasni njegov neobični poziv novim ljudima.
Više od decenije otkako su video snimci mačaka eksplodirali na internetu, ovaj trend ne pokazuje znakove posustajanja. Ali šta je to u vezi s njima zbog čega postajemo toliko opsjednuti?
„Mi obožavamo mačke, ali volimo i da vidimo kad ih neko skine sa njihovog trona", smatra Vil.
Pokušao je on da snimi slične video snimke pasa, ali insistira da to uopšte nije isto.
„Zato što su mačke toliko graciozne i nehajne volimo da vidimo kad se sapletu i padnu, dok kad vidite psa kako padne sa stolice odmah ste u fazonu: Oh ne, je li mu dobro?"
Veličanstvena istorijska sala pretvorila je čitav događaj u nešto nadrealno
On takođe misli da je uspjeh festivala „nusproizvod" načina na koji danas maratonski gledamo medije.
„Ako pogledate četiri videa mačaka u nizu - pogodite šta će biti vaš sledeći predlog?", kaže on. „Filmski festival na neki način funkcioniše na sličnom principu, sjedjećete ovdje a mi ćemo vam puštati ono što želite da vidite."
Atmosfera u Orijental teatru u Milvokiju bila je naelektrisana.
Događaju su prisustvovali ljudi svih uzrasta - neki su čak stavili mačje uši i obukli se tematski za tu priliku.
Ričard, jedan vlasnik karte, došao je obučen u jednodjelni kostim sa leopardovim šarama.
Nekoliko gledalaca koji se maskiralo za projekciju
On je rekao da je „veoma uzbuđen" što će gledati film, a kao vlasnik tri mačke spašene sa ulice, smatra da je podrška lokalnim azilima veoma važna.
Na nekim projekcijama lokalni azili su čak donijeli životinje kojima je potreban novi dom. Poslije jedne projekcije su tri mačke otišle kućama sa novom porodicom.
Vil smatra da mačke predstavljaju savršeno „skretanje pažnje" sa spoljnog svijeta i nada se da će na kraju projekat postati međunarodni.
„Ne mogu vam opisati koliko puta su mi u posljednje dvije godine prišli ljudi, ščepali me za ramena i samo rekli: to mi je trebalo - trebalo mi je 75 minuta isključivo mačaka", kaže on.
Bonus video:
