Milijardu obroka dnevno: Kako da bacamo manje hrane

Samo je 30 zemalja do sada stavilo gubitak i/ili bacanje hrane u nacionalne planove za klimatsku akciju

200 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Getty Images/BBC
Ilustracija, Foto: Getty Images/BBC

Ketrin Hitvud, BBC Svjetski servis

„Proteklih sedam godina počela sam više da obraćam pažnju kad kupujem hranu, donosim kući samo onoliko koliko ćemo ja i ljudi koje hranim pojesti“, kaže turska spisateljica i autorka internet sadržaja Ceren Ozkan.

Od 2019. godine, ona živi životnim stilom zvanim „nula otpada“, što znači da smanjuje količinu svega što baca, a hrana je veliki sastavni deo toga.

„Selidba ume da bude teška, zato što vam treba vremena da uspostavite novu rutinu.

„Bolesti ili praznici takođe narušavaju stvari, ali inače je to postalo prirodan deo svakodnevnog života za mene“, kaže ona.

Svet baca više od milijarde tona hrane svake godine, prema izveštaju Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP) iz 2024. godine, uprkos tome što 645 miliona ljudi u svetu gladuje.

Prvi put ove godine, zero waste (nula otpada), što pokriva i hranu, biće stavljeno pod jarku svetlost reflektora kao jedna od prioritetnih tema na klimatskom samitu UN-a COP31 koji se održava ovog meseca u Antaliji, u Turskoj.

Ozkan pozdravlja novonastalu pažnju, ali je i dalje sumnjičava.

„Volela bih da se pokaže da grešim, ali svest o tome mora da bude propraćena konkretnim delima i odgovornošću.“

Ceren Özkan

Njena zabrinutost odslikava šire izazove u svetu.

Samo je 30 zemalja do sada stavilo gubitak i/ili bacanje hrane u nacionalne planove za klimatsku akciju.

„Nadamo se da će ovaj politički trenutak oko sprečavanja bacanja hrane pomoći da mnogo više zemalja integriše to u vlastite nacionalne klimatske strategije“, kaže Klementina O'Konor, koja predvodi UNEP-ov rad na urbanim sistemima hrane i otpada.

Koliko hrane baci prosečan čovek?

Prema UNEP-u, prosečna osoba baci 79 kilograma hrane svake godine kod kuće, što je ekvivalentno najmanje milijardu obroka bačenih širom sveta svaki dan.

To čini domaćinstva najvećim izvorom problema (60 odsto), dok ih slede uslužne delatnosti kao što su restorani i školske menze (28 odsto) i maloprodaja (12 odsto).

Hrana se baca na nivou maloprodaje, restorana i domaćinstava, dok se gubitak hrane odnosi na ono što je izgubljeno ranije u lancu snabdevanja, između žetve i maloprodaje.

„Amerika je jedan od najvećih proizvođača bačene hrane“, kaže doktorka Liz Gudvin, viša naučna saradnica za gubitak i otpad hrane Svetskom institutu za resurse (WRI).

„Neke zemlje na Bliskom istoku takođe bacaju mnogo hrane, što je jednako iznenađujuće zato što uvoze mnogo hrane.“

Ali Gudvin upozorava da je teško uporediti zemlje precizno zbog nedostatka pouzdanih podataka.

Jedan od neočekivanijih nalaza iz UNEP-ovog istraživanja jeste koliko je dosledno bacanje hrane u domaćinstvima po kontinentima.

„Prethodni narativ glasio je da je bacanje hrane problem zemalja sa visokim primanjima, a da je gubitak hrane problem zemalja sa niskim primanjima, ali podaci pokazuju da to naprosto nije tako“, kaže O'Konor.

„To je svetski problem.“

Bilo da se radi o dugim radnim smenama ili odgovornosti za odgajanje dece, mnogi faktori koji stoje iza bacanja hrane neobično su slični širom sveta, kaže ona.

Ali u toplijim zemljama, ograničeni pristup hlađenju i hladnom skladištenju može da znači da se tamo hrana brže kvari.

Zašto je bacanje hrane toliko loše za planetu?

Gubitak hrane i otpad čine od osam do 10 odsto svetskih emisija gasova efekta staklene bašte, prema podacima UN-a.

Zbog toga je smanjenje bacanja hrane na polovinu do 2030. godine jedan od Ciljeva održivog razvoja UN-a.

Kad hrana truli na deponijama bez kiseonika, ona proizvodi metan, snažan gas efekta staklene bašte.

On je „84 puta snažniji od ugljen dioksida u periodu od 20 godina“, kaže O'Konor.

Smanjenje bacanja hrane, stoga, može da ima „veoma rapidne posledice“ po napore da se ublaže klimatske promene.

Uzgoj hrane takođe zahteva ogromne količine zemljišta i vode, kao i energije i drugih resursa.

Kad se hrana baca, bacaju se i ti resursi, što doprinosi gubitku biodiverziteta.

Smanjenje gubitka hrane i otpada može da poveća količinu dostupne hrane, što može da spusti cenu hrane i učini je dostupnijom, tvrdi O'Konor.

Kako mogu da smanjim bacanje hrane kod kuće?

Klimatske promene mogu ponekad da deluju kao prevelik problem, kaže O'Konor, ali ovo je oblast u kojoj pojedinci mogu da načine opipljivu razliku.

Projekat Drodaun, američka neprofitna organizacija usredsređena na naučna rešenja za klimatske promene, identifikuje smanjenje gubljenja i bacanja hrane kao klimatsku akciju broj jedan koju možemo sami da preduzmemo, kaže ona.

Gudvin se slaže s tim, rekavši da jednostavne promene u svakodnevnim navikama mogu da pomognu.

Dobar početak za to je sastavljanje spiska za kupovinu, kao i razumevanje etiketa „najbolje pre“ i „koristite do“.

Suština oznake „najbolje pre“ je u kvalitetu umesto u bezbednosti: posle tog datuma, hrana može da izgubi deo ukusa ili teksture, ali je generalno gledano i dalje bezbedna za upotrebu.

„Veliki broj ljudi baca stvari kojima je istekao rok i to je tragedija“, kaže Gudvin.

Roman Mykhalchuk/Getty Images

Zagovornici održivosti iz čitavog sveta imaju vlastite savete kako smanjiti bacanje hrane kod kuće.

Šarlot Brum Bezi, influenserka nultog otpada iz Meksiko Sitija, preporučuje korišćenje veštačke inteligencije za izračunavanje koliko hrane vam je potrebno za svaki obrok tokom nedelje.

Da biste se u to uverili na surovom primeru, kaže ona, štiklirajte sve što ste upotrebili sa računa iz kupovine, a potom izračunajte koliko novca je otišlo na hranu koju ste bacili.

Ume da bude „srceparajuće“, kaže ona, ali uvek funkcioniše.

Rahaf Alimoni, tvorac zamene za kafu od koštica urmi, sugeriše da izdvojite specijalnu policu u frižideru za stariju hranu i da je iskoristite pre nego što kupite novu.

„Ako imate mnogo povrća i osećate da će se pokvariti, strpajte ih sve u blender i napravite najukusniji sos.“

Darat Hunčamlong, suosnivač bara usredsređenog na održivost u Bangkoku, izbegava pridržavanje „strogim receptima“ i umesto toga se prilagođava obrocima zasnovanim na sastojcima koji su mu dostupni.

Ozkan kaže da zamrzava ljuske od povrća, potom ih kuva u vodi.

„Kad se to ohladi, upotrebim vodu za moje biljke i kompostiram ostatke ljuski.“

Pogledajte video: Šta je zero waste (nula otpada)

Koje zemlje ostvaruju napredak?

Japan je jedina zemlja za koju UNEP zna da je postigla cilj UN-a od prepolovljavanja bacanja hrane u svim domaćinstvima i poslovnim lancima snabdevanja, kaže O'Konor.

Ona pripisuje ovaj napredak mešavini kampanje javne svesti, zahtevu prijavljivanja firmi i saradnji između javnog i privatnog sektora.

Noriko Hayashi/Bloomberg via Getty Images

Japan je jedina zemlja za koju UNEP zna da je postigla cilj UN-a od prepolovljavanja bacanja hrane u svim domaćinstvima i poslovnim lancima snabdevanja, kaže O'Konor.

Ona pripisuje ovaj napredak mešavini kampanje javne svesti, zahtevu prijavljivanja firmi i saradnji između javnog i privatnog sektora.

Velika Britanija je takođe smanjila bacanje hrane za 22 odsto, uglavnom spajanjem firmi širom lanca snabdevanja hranom kako bi identifikovala gde dolazi do bacanja i zajedničkim radom na njegovom smanjenju.

Ovaj pristup je u međuvremenu usvojen i u zemljama kao što su Južnoafrička Republika, Indonezija, Meksiko i Brazil.

Ali uprkos napretku u nekim oblastima, svet još nije na putu da ostvari celokupni cilj.

„Nema šanse da ćemo uspeti da prepolovimo bacanje hrane do 2030. godine“, kaže Gudvin.

Ona kaže da su firme ostvarile veće napretke od vlada, sa mnogim velikim kompanijama za proizvodnju hrane koje su sada zacrtale sebi ciljeve i uvele programe za smanjenje otpada.

Ali ona veruje da vlade moraju da urade više na ohrabrivanju firmi da mere i prijavljuju otpad hrane, za šta misli da će pomoći u jačanju konkurencije i dovesti do poboljšanja.

Stručnjaci kažu da hvatanje u koštac sa otpadom od hrane zahteva akciju širom svetskog sistem prehrane, ali i pojedinci mogu da pomognu kroz izbore koje prave kod kuće.

„Na nama je kad se sve sabere i oduzme da li ćemo ili nećemo nešto baciti“, kaže Gudvin.

BBC na srpskom je od sada i na TikToku, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pogledajte još: