Omraza

Jedna od najljepših pješačkih staza u Baru jeste ona nedavno napravljena, od kafića “Planet”, pored Doma kulture, do raskrsnice kod Doma zdravlja. Zasijaće punim sjajem tek kad bude završena zgrada Pošte i kad bude produžena prema Osnovnoj školi i Gimnaziji. I kad raskrsnica bude prava raskrsnica, regulisana kružnim tokom ili semaforom. Sada je jedna je od najopasnijih u gradu.

* * *

Objašnjavao sam strpljivo golobradom majstoru šta fali mom uređaju. On je nezainteresovano gledao kroz prozor svoje radnje, nekud niz ulicu.

“I, da li možete ovo da popravite ili ne?”

“Da vam kažem…”

Odjednom se mladić ozari. U njegovu radnju uđoše dvije cure. Momentalno zaboravi na mene i poče razgovor s njima. Začas se prostorija ispuni smijehom, ljubaznošću, obećanjima… Odoše njih dvije. Za nijansu zainteresovaniji nego maločas, majstor pogleda u mene.

“Vidiš kako možeš da se nasmiješ kad hoćeš”, rekoh u zao čas.

“Nemam rezervnih djelova za vaš uređaj”, promrsi, vraćajući na lice onaj isti, mrzovoljan izraz.

* * *

Tek mi je, kad sam poslije mnogo godina, obnovio gradivo, postalo jasno da, vjerovatno, najpoznatija dječija pjesmica ima samo jednu strofu, sa četiri kratka stiha: “Ringe, ringe, raja, doš’o čika Paja, pa pojeo jaja, jedno jaje muć, a mi djeca čuć!” I da poslednja riječ ove besmislene pjesmice nije “ćuć” nego “čuć”.

* * *

A jedno gradivo nisam nikad dobro ni naučio - nije imao ko da nam ga, kako valja, ispriča. Niti je bilo prigodne literature.

Englesku slikovnicu “Svemir”, štampanu u Kini, prevedenu na srpski, baka je kupila za jednog dvoipogodišnjeg dječaka, a ja se ne razdvajam od nje. Konačno sam naučio sve o planetama Sunčevog sistema: Zemlja je, poslije Merkura i Venere, najbliža Suncu; Jupiter je najveća planeta Sunčevog sistema, više od dva puta veća od ostalih zajedno; Venera je obmotana debelom atmosferom, zbog čega je najvrelija; Uran je najhladniji, tamo temperature padaju i do -224 stepena; Neptun je najudaljeniji od Sunca i na njemu vječito bjesne oluje, itd, itd.

Pored osam planeta, Sunčev sistem je dom i mnogim manjim komadima stijena i leda: asteroidima, kometama, ali i planetama patuljcima, poput Plutona i Ceresa koji, takođe, kruže oko Sunca i mnogo su manji od pravih planeta.

Naša zvijezda (Sunce) je samo jedna od 200 biliona (200.000.000.000) zvijezda u velikom klasteru ili galaksiji koja se zove Mliječni put, a galaksija ima više od dva triliona (2.000.000.000.000), samo u djeliću svemira koji je nama vidljiv.

U izvjesnom smislu deprimirajuće je to što zvijezde ne postoje zauvijek. Nakon milijardi godina, kada im ponestane goriva, one stare i naposljetku umiru. Najstarija poznata zvijezda stara je 13 milijardi godina. Naše Sunce ima 4,5 milijardi godina i sijaće još oko 5 milijardi godina prije nego što mu ponestane goriva.

Srećom po vas, poštovani čitaoci, kćerka me zaustavila: “Znaju to ljudi…”, inače bi ovaj blog bio cio o svemiru…

* * *

Baš volim podgorički aerodrom! Jeste, ogovarao sam ga: mali je, neuslovan (jedno vrijeme je i voda kapala s krova), “razbija” ga Tirana, itd, ali jedino sam u toj “vazdušnoj luci” svoj na svome, opušten i miran. Uvijek sretnem nekog poznatog, uvijek mi neko od osoblja poželi srećan put do nekog aerodroma na kojem će carinici i policajci gledati kroz mene…

* * *

Moj prijatelj Meti Z. bolje je informisan od mene o događajima u Baru, iako živi u Bostonu. Jednostavno, prati sve lokalne portale. I ja to sad radim, daleko od zavičaja, ali me “đavo jednu veče nagna” da prelistam fejsbuk i - razboljeh se.

Ako moji “fb prijatelji” i razni komentatori zaista misle to što pišu, onda je to - strašno.

* * *

Čitajući roman “Zlotvori” Dragoslava Mihailovića o Golom otoku, na kojem je, po naređenju Jože, Đida, Leke, Ćeće, Kape, Krcuna i drugih asova Revolucije, na najokrutniji način, ubijano sve ljudsko u ljudima, ne mogu da se otmem utisku da bi se sve identično ponovilo kad bi akteri sadašnje (jugoslovenske i, posebno, srpsko-srpske) omrze imali moć kao 1948. godine i kad bi sve moglo da ostane u tajnosti.

* * *

Čeka se i da punoljetni građani Hrvatske skinu svoju vlast, koja, blago rečeno, koketira s ustaštvom, pa da počinemo malo od međususjedskih nadgornjavanja, treniranja patriotizma, uslovljavanja, prebacivanja, doskočica… Ne mora biti ljubavi među nama, ali, svakako, ni mržnje.

* * *

Moj rijetki kućni zadatak jeste da bacam smeće. Svaki put kad to obavim osjetim zadovoljstvo sobom i olakšanje kao da sam se oslobodio velikog i nepodnošljivog tereta.

* * *

Kad nas nešto dobro zaboli ili neka tegoba malo potraje, u većini slučajeva pomislimo: to je to - metastaza. Kad bol i tegoba prođu, kao da ništa nije ni bilo, nemamo običaj da pođemo ljekaru ili makar da provjerimo krvnu sliku. I sve tako, do idućeg bola i “metastaze”.