Zapad gubi bitku protiv miješanja u izbore

Zapadne zemlje ne uspijevaju da suzbiju manipulisanje biračima na internetu. Nisu daleko odmakle u borbi protiv stranog miješanja u izbore od 2016, kada je taj problem prvi put privukao pažnju javnosti
1368 pregleda 1 komentar(a)
Taktike manipulisanja biračima na internetu stalno evoluiraju, Foto: Reuters
Taktike manipulisanja biračima na internetu stalno evoluiraju, Foto: Reuters

Letonac Janis Sarts, direktor vojne grupe povezane sa NATO, koja provjerava potencijalno strano miješanje, sa timom od preko 40 analitičara u Rigi godinama igra mačke i miša sa prijetnjama na internetu.

Sarts je za portal „Politiko“ otkrio da Zapad nije baš usješan u borbi protiv stranog miješanja.

„Ne uspijevamo da idemo u korak. U najboljem slučaju, ostvarili smo skroman uspjeh u borbi protiv tih prijetnji“, rekao je Sarts i dodao da se one konstantno razvijaju.

„Politiko“ navodi da su pesimistične i analize u drugim prijestonicama, od Brisela do Otave.

Nakon predsjedničkih izbora u SAD 2016, kada su američke obavještajne agencije objavile da su ruski akteri pokušali da rašire neslogu među biračima na internetu, vlade u Evropskoj uniji i Sjevernoj Americi su odgovorile osnivanjem specijalizovanih timova za borbu protiv dezinformacija.

Nakon više od tri godine, ti eksperti se i dalje bore da se uhvate u koštac sa prijetnjama od Rusije, Kine i šire, prema riječima sagovornika „Politika“ iz Evrope i Sjeverne Amerike, od kojih je većina željela da ostane anonimna jer nisu ovlašćeni da govore javno.

Mnogi su priznali da nisu ništa bliži obuzdavanju stranog miješanja nego što su bili kada je problem prvi put privukao pažnju javnosti 2016 - uprkos obećanjima lidera da će zauzeti čvrst stav protiv takvih manipulativnih taktika.

Ograničen pristup podacima od kompanija društvenih mreža, gdje se širi veći dio ovih dezinformacija - koči napore u toj borbi. Agresivniji pristup je otežan i zbog nemogućnosti da se uđe u trag domaćim akterima, od kojih neki rade u ime vlada, navodi „Politiko“. A to što u većini država izborna pravila nisu prilagođena digitalnom dobu, omogućilo je upliv stranog novca u kampanje i brzo širenje lažnih izvještaja, uz malo, ili nimalo, provjere, dodaje portal. „Nedostaje nam preciznost informacija. To nam otežava da utvrdimo šta se dešava“, rekao je Luis Edvards, zadužen za propise u britanskoj izbornoj komisiji. „Potrebno nam je dobro odvraćanje kako ljudi ne bi kršili zakon, na prvom mjestu. Potrebni su nam propisi na osnovu kojih mogu da se izriču značajne kazne“. „Politiko“ piše da su zvaničnici Evropske komisije, čak i prije nego što je Rusija pokušala da se umiješa u američki izborni sistem, osnovali tim East Stratcom, zadužen za nadzor i reakciju na ruske napore da utiču na građane EU.

U zgradi nadomak sjedišta EK u Briselu, grupa analitičara koji uglavnom govore ruski, a potiču iz cijele Evrope, prate propagandu koju podržava Kremlj, objavljuje primjere dezinformacija medija poput Raša tudej (RT) i Sputnjik, koje finansira ruska vlada. Slične napore su uskoro preduzele Finska i Češka Republika, jer su zvaničnici nastojali da izoluju građane od pokušaja promovisanja materijala koji izaziva podjele, a tiče se imigracije, budućnosti EU i drugih gorućih pitanja, navodi „Politiko“. Ti programi su obuhvatali podizanje svijesti građana o potencijalno lažnim vijestima, suprotstavljanje najtežim prestupnicima, inicijativa provjere činjenica i edukovanje državnih činovnika kako da uoče potencijalno strano miješanje unutar vlade.

„To mora da se radi non-stop“, kaže Mikael Tofveson, zamjenik šefa odsjeka švedske Agencije za civilnu zaštitu, čiji tim je bio zadužen za suzbijanje onlajn manipulacija tokom parlamentarnih izbora u toj zemlji 2018. On je dodao da kampanje miješanja ne traju samo tokom izbora, nego da se nastavljaju tokom godine. Ipak, mnoge od tih projekata koje podržava vlada brzo naiđu na probleme, prema riječima nekoliko zvaničnika koji su insistirali da ostanu anonimni.

Neki su, na primjer, u Češkoj Republici, pali u nemilost kada je Andrej Babiš, lokalni premijer koji je prijemčiviji za tješnje veze sa Rusijom, postao premijer krajem 2017, dovodeći u sumnju postojeće napore za borbu protiv miješanja Kremlja u domaću politiku. U Francuskoj je tim posvećen praćenju stranih prijetnji tokom ovogodišnjih izbora za Evropski parlament rasfomiran nedugo nakon izbora u maju, uprkos upozorenjima da prijetnja od miješanja stranih aktera i dalje postoji, piše briselski portal. Ostali, poput programa koje je sprovodila Evropska komisija, trpjeli su zbog unutrašnjih sukoba među članicama EU. Pojedini, naročito oni koji se u velikoj mjeri oslanjaju na uvoz ruskog prirodnog gasa, skeptični su povodom suprotstavljanja navodnoj prijetnji koju predstavlja Kremlj, i umjesto toga lobiraju da se napori regiona protiv širenja dezinformacija fokusiraju na terorističku propagandu. „Politiko” ističe da se uprkos nesuglasicama, budžet tima skoro udvostručio i u 2019. je iznosio šest miliona eura, a tokom posljednjih godinu dana angažovan je veliki broj novih stručnjaka, uključujući i eksperte za analizu podataka.

Kanadska vlada je rano počela da se priprema za moguće strano miješanje uoči parlamentarnih izbora u oktobru.

Više od dvije godine prije izbora, vladini zvaničnici su obilazili evropske prijestonice i proveli izvjesno vrijeme u Vašingtonu kako bi saznali kako su drugi odgovorili na digitalne kampanje širenja dezinformacija, uključujući i one koje su sprovodile neprijateljske vlade. Takođe su se oslanjali na projekat G7, sa sjedištem u Otavi, koji je formiran kako bi saveznici razmijenili nova saznanja o mogućim stranim kampanjama dezinformisanja.

U okviru najveće reforme koju je do sada sprovela jedna zapadna demokratija, Kanada je dopunila izborna pravila kako bi uvela značajna ograničenja kada je u pitanju politički marketing na društvenim mrežama. Takođe je osnovala nestranačku jedinicu unutar vlade zaduženu za iznošenje u javnost informacija o eventualnom stranom miješanju. (Nakon oktobarskih izbora, ta grupa je saopštila da nije bilo strane prijetnje koja bi izazvala veću zabrinutost među biračima).

Ipak, čak je i reakcija Otave bila samo djelimično uspješna, kazao je Tejlor Oven, direktor u „Didžital demokrasi projektu”, zajedničkoj operaciji Univerziteta Mekgil i Javnog političkog foruma, organizacije u Otavi, koji je pratio nedavnu internet kampanju u Kanadi.

Oven je za „Politiko” kazao da je usvajanjem novih izbornih pravila Kanada mogla da zatvori mnoge rupe koje i dalje postoje u izbornim sistemima drugih država, a zahvaljujući kojima je bilo moguće sprovoditi osnovne kampanje širenja uticaja, poput kupovine političkih reklama na društvenim mrežama.

Međutim, domaće kanadske grupe, često povezane sa tradicionalnim partijama, i dalje su mogle da sprovode internet kampanje šireći manipulativne sadržaje, uključujući lažne naloge za provjeru činjenica kojima su pokušali da stranačke poruke predstave kao nepristrasne.

Mogući strani igrači, naročito oni povezani sa Kinom, takođe su mogli da šire političke poruke kanadskoj populaciji koja govori mandarinski jezik preko kineske platforme za razmjenu poruka Vičet - uprkos naporima Otave da odbije takav strani uticaj, kazao je Oven.

Takođe je došlo do porasta broja američkih naloga na društvenim mrežama, često povezanih sa kanadskim ekstremno desnim pokretom, preko kojih su se američke dezinformacije često stapale sa domaćim kanadskim grupama koje su željele da izazovu razdor.

„Imali smo tu prednost da pratimo izbore u drugim zemljama, a vlada je ovo ozbiljno shvatila”, kazao je Oven. „Međutim, ne možete se samo fokusirati na ono što se dešava na izborima”, dodao je. „Morate se fokusirati na odbranu šireg ekosistema upravljanja. Ukoliko se samo fokusirate na površinske prijetnje u vezi sa izborima, propuštate širu sliku”.

Najteže utvrditi ko stoji iza kampanje

Uprkos značajnim resusrima, nije riješen osnovni problem - a to je činjenica da se tragači za dezinformacijama bore samo protiv stranih prijetnji.

Domaći igrači su počeli da kopiraju taktike koje je prvo koristio Kremlj, uključujući upotrebu lažnih naloga na društvenim mrežama u cilju promovisanja lažne priče na Fejsbuku i Tviteru. Strani igrači često mogu da koriste domaće posrednike - bilo da je riječ o agentima ili onima koji ne shvataju da šire dezinformacije koje je plasirala neka država - kako bi zaobišli bezbjednosna ograničenja. Ipak, u svim slučajevima, analitičari su ograničeni bojaznima da bi obaranjem sumnjivog domaćeg sadržaja mogli nauditi legitimnim predizbornim debatama.

„Ključni izazov je utvrditi ko stoji iza svega”, kazala je Teija Tilikainen, šefica Evropskog centra izvrsnosti za borbu protiv hibridnih prijetnji, nezavisnog tijela povezanog sa EU i NATO, sa sjedištem u Helsinkiju, čija uloga uključuje praćenje stranih uticaja na nacionalne izbore. „Često, nije lako utvrditi ko stoji iza kampanja. Usljed toga teško je identifikovati maliciozne aktere”.

Bonus video: