NIŠTA NIJE SLUČAJNO

Iščašenje

Bilo bi zanimljivo, uz predstavljanje uspjeha u na polovini mandata ove Vlade, razmotriti i razna iskrivljenja, deformacije, zbog kojih se na sve strane protestuje po Crnoj Gori
155 pregleda 1 komentar(a)
Rijeka Tara
Rijeka Tara

Odavno poznat Marfijev zakon, pripisuje se američkom majoru Edvardu Marfiju:“ Šta god može da pođe naopako, poći će.“ Često se koristi sa šaljivom konotacijom, a zapravo se radi o tome da se predvide, razmotre i otklone mogući problemi u nekom poslu, projektu, naučnom eksperimentu i sl. Ovih dana smo svjedoci da se mogućnost neželjenih događaja ili pojava na kompleksnom, skupom, dugotrajnom (po svemu sudeći i rizičnom po građane Crne Gore) poslu izgradnje prve dionice autoputa Bar-Boljare u nadležnim ministarstvima shvata kao neminovnost. Karma, sudbina, Usudova odluka?!

Pometnja i provala besmislenih obrazloženja, iz raznih ministarstava, posebno MORTa i Ministarstva saobraćaja, u vezi sa neviđenim razaranjem u koritu Tare trenutno prekriva sijaset drugih tema. I na gradilištima autoputa i na drugim, brojnim, ekonomskim i socijalnim bespućima u Crnoj Gori. Pitam se da li postoji tajni plan o prijevremenim parlamentarnim izborima, pa je krenula takva kanonada ministarskih obrazloženja o devastaciji Tare. Jedna je stvar kad razvijate predizborne teze i obećanja, pa ide glatko. Druga stvar je neugodno odstupanje od planiranog roka, obećanog završetka prve dionice, očekivanog političkog dobitka i dr. u vezi sa ovim poduhvatom. Kad se situacija iščaši, izobliči, uvrne, deformiše... „Mi to zovemo distorzija...“ Ljupko se osmjehujući, objašnjava ministar Pavle Radulović na nedavnoj konferenciji za štampu. Upriličenoj da se ne odazove pozivu MANS-a za Okrugli sto o problemima i propustima u zaštiti Tare. Tek tako! Nešto se iščašilo, omaklo se, deformisalo. „To je neminivno na tako velikim projektima!“, objašnjava Veselnik situaciju novinarima i slušaocima. Naravno, posebno ako se u tako skupe i velike projekte ulazi bez odgovarajuće pripreme. Pa se ugovara ne na osnovu glavnog projekta, već na osnovu idejnog.“Nepredviđenih radova ne može biti više od 10%“, prije četiri godine je obrazlažući Zakon o autoputu i Ugovor o zajmu, tvrdio tadašnji ministar saobraćaja. Glavni projekt radi izvođač. Time i nameće rješenja koja mu idu u prilog, a ne koja izabere onaj koji plaća. Tada prvo pogine javni interes (budžet prevashodno), pa pejzaž, pa životna sredina, pa Tara, pa privatna imovina, pa lokalna infrastruktura, pa... Distorzija do distorzije, veseli naši ministri. Sve izobličenje do izobličenja. A odgovornih nema. Jer, načelo odgovornosti za vršenje javnih poslova u našoj demokratskoj praksi ne postoji. Možda bi i postojalo, da se nije desilo toliko iščašenja (distorzija po Veselniku iz MORTa) poslednjih decenija „razvoja demokratskog društva“. Mandat po mandat, iščašenje po iščašenje i - eto nas. Nema primjera, ni od zakletve, da ministar podnese ostavku, jer nije umio da predvidi i na vrijeme otkloni moguće neželjene događaje. Pravdanje dolazi i od potpredsjednika Vlade, iz Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja (parafraziram): Niko nije rekao da će Tara biti potpuno zaštićena...??? Zapravo, da li je ovaj teški propust i incident uvertira u nešto drugo? Recimo, vraćanje projektu prevođenja voda Tare u Moraču?

„Ohrabruje“ građane i vraća im „nadu“ to što su ministri Radulović, Nurković, Simović zauzeli busiju: „Nema kompromisa sa kvalitetom“! Kao da je kontrola kvaliteta (projektnih rješenja, tehničkih rješenja, ugrađenih materijala, zaštite životne sredine) nešto što oni mjere i ocjenjuju. A onda, korak dalje: „Neka se kasni koliko kasni, nema kompromisa sa kvalitetom“. Zapravo, poznata igra spinovanja, da bi se pažnja skrenula sa nezgodne teme.

Zna se da je imenovana referentna Državna (stručna) komisija za ocjenu svih djelova Glavnog projekta. Ocjenjuje standard i kvalitet inženjerskih rješenja prema EU standardima. Prije četiri godine, u Skupštini Crne Gore, zalagala sam se da se ne usvoji Zakon o autoputu, a sredstva zajma od EXIM Bank of China usmjere na rekonstrukciju 800 km postojećih magistralnih i regionalnih puteva. Ali sam naglasila (dostupan materijal preko Skupštine Crne Gore) da je jedini garant da se posao ugovoren na bazi Idejnog projekta, uradi valjano - referentna Državna komisija.

A svoj doprinos „poslu vijeka“, Vlada i nadležna ministarstva su dali uvođenjem neviđenih mjera tajnosti. Može se očekivati da će snimanje trase postati antidržavna djelatnost. Osim što je suvišno, zar da vjerujemo svojim očima pored tih veselih ministarskih uvida?

Zamislimo koliko bi tek iščašenja (zaista, distorzija zvuči mnogo „politički korektnije“ - iščašenje je suviše stresno, a i prosto, zar ne?) bilo da je MORTu i Ministarstvu saobraćaja povjerena ocjena kvaliteta projekata, primijenjenih standarda, radova? Kad im promakoše „sitnice“ kao što je: a) ulazno izlazna petlja Smokovac/Strganica, b) Tara, c) da je (ipak) privatno javno partnerstvo povoljnije za državu nego zaduživanje po modelu odabranom za prvu dionicu, d) da je bolje ugovarati posao na osnovu idejnog projekta („Dionica Mateševo-Andrijevica“ biće ugovorena na osnovu Glavnog projekta koji će raditi Građevinski fakultet UCG, a kao privatno - javno partnerstvo, tj. koncesija“ - jedno je od saopštenja iz Vlade CG), e) da je neustavno označavati tajnim podatke o trošenju novca iz državnog budžeta, f) priključci na energetsku, hidrotehničku i putnu infrastrukturu u zoni trase autoputa; g – z) eksproprijacija: štedro procijenjena i plaćena imovina, mnogima potcijenjena ili jednostavno oteta, a kad se primijene nedavno usvojene izmjene zakona o eksproprijaciji, eto nas kao David Štrbac. Bilo bi zanimljivo, uz predstavljanje uspjeha u na polovini mandata ove Vlade, razmotriti i razna iskrivljenja, deformacije, zbog kojih se na sve strane protestuje po Crnoj Gori. Bezmalo na svakoj lokaciji predviđenoj da se ubije po neka planinska rijeka i riječica, narod se okuplja i negoduje. Zagađenost vazduha u Pljevljima ovih dana preko dvadeset puta od dozvoljene. Novi pokušaj da se Solana pretvori u građevinsko zemljište? Gradnja turističkih vila na Skadarskom jezeru, neizvjesna, a već iščašena. Previše je toga, iščašenog iz zakona, principa planiranja i zaštite prostora. Pravo je olakšanje kada se pojave veseli ministri, objasne iščašenu situaciju i skeptičnim građanima odagnaju sumnju i podignu optimizam.

Autorka je vanredna profesorica u penziji na Građevinskom fakultetu UCG