STAV

Ostavke u sportu

Pojedinci „nejakih“ sportskih biografija zarobili su sportske institucije na svim nivoima, zloupotrebljavajući svesrdnu podršku javnih vlasti i poreskih obveznika. U dužem vremenskom periodu imamo nesmjenjivost i manjak odgovornosti ne samo po pitanju izostanka sportskih postignuća, već i po nespremnosti da se poštuju pravni propisi države Crne Gore, međunarodni standardi i norme obavezujućeg karaktera
316 pregleda 2 komentar(a)
Sportski centar "Morača", Foto: Privatna arhiva
Sportski centar "Morača", Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 08.02.2019. 03:09h

U samom početku novog Olimpijskog ciklusa, isplivali su problemi koji predugo čekaju da budu riješeni. Nažalost, svjedoci smo deficita sportista i sportski profilisanih pojedinca u strukturama crnogorskog sporta. Olimpijci, vrhunski sportisti i dokazani pojedinci nas napuštaju. Ostavka u sportu, kao i u svakoj drugoj djelatnosti, trebalo bi da predstavlja moralni čin, realnost, potrebu i podršku novim snagama na putu realizacije planiranih ciljeva. No, problem biva kad je ostavka posljedica nesportske atmosfere i nejasnih odnosa. Uticaj „trećih“ lica predstavlja ozbiljno breme postavke savremenog sistema sporta.

Jedinstven primjer predstavlja činjenica da pravno lice koje ima profesionalno angažovane sportiste i sportske radnike ne funkcioniše (nije registrovano) kao privredno društvo. Iz prethodnog proizilazi da vlasnička struktura nerijetko krasi izostanak adekvatnog planiranja i sistema podjele odgovornosti. U takvoj konstelaciji, kontinuitet i razvoj nijesu mogući.

Dalje, divljačko i osiono ponašanje predstavljaju uobičajen način „komuniciranja“ u sportu. Predugo se tolerisala nesposobnost sportskog pokreta da uz poštovanje koncepta autonomije uredi rad i funkcionisanje svojih organa, tj. obezbijedi pretpostavke da se kontinuitet neetičkog ponašanja u sportu suzbije. Jedino su u kontinuitetu oni koji bi najmanje trebalo da budu tu. Pojedinci „nejakih“ sportskih biografija zarobili su sportske institucije na svim nivoima, zloupotrebljavajući svesrdnu podršku javnih vlasti i poreskih obveznika. U dužem vremenskom periodu imamo nesmjenjivost i manjak odgovornosti ne samo po pitanju izostanka sportskih postignuća, već i po nespremnosti da se poštuju pravni propisi države Crne Gore, međunarodni standardi i norme obavezujućeg karaktera. Autonomnost sportskog pokreta podrazumijeva odgovornost, finansijsku disciplinu, javnost u procesu donošenja odluka i zastupljenost svih onih strana koje učestvuju u razvoju određene sportske grane. No više od svega, autonomnost znači depolitizaciju sportskih struktura. Nesmotreno je pozivati se na autonomiju, a pritom u rukovodećim strukturama neprofitnih sportskih organizacija sa direktnom javnom podrškom sjede predstavnici javnih vlasti i političkih partija.

Iz gore navedenog, svakako da su  ostavke  prijeko potrebne ali nemojmo se prerano zahvaljivati onima koji čine crnogorski sport. Vratiti sportske organizacije sportistima.

Autor je doktorand Njemačkog sportskog univerziteta u Kelnu

Tekst predstavlja dio rada „Legal position of the Montenegrin Sports System” objavljen 2014. godine u Official Journal of the International Association of Sports Law (IASL). pp. 222-231 ISSN: 2241-7079

Preporučujemo za Vas