Crnogorska obala, jedna od bezbroj plaža - nije važno koja. Sve su u ovom slučaju, manje više, iste. Mladić i djevojka ćaskaju.
„Đe se kupaš“, pita on, aludirajući na hit kotorskog sastava „Who See“.
„Kad nemam đe da se kupam, ja ni školjke ne skupljam“, nisam sigurna kakav je ton odgovora - šaljiv ili ozbiljan, ironičan, možda najprije. U svakom slučaju, djevojka u invalidskim kolicima, na crtežu Milijane Ćirković, članice Stonoteniskog kluba za osobe s invaliditetom „Luča“ i zaposlene u podgoričkom Udruženju paraplegičara, njime opisuje realnu situaciju sa crnogorske obale - nepristupačnost plaža.
Raniji pokušaj Morskog dobra da plaže prilagodi postavljanjem montažno-demontažnih drvenih konstrukcija rampi i platoa za sunčanje i učini ih dostupnima osobama sa invaliditetom, nije uspio. Razloga je, kažu iz Ministarstva turizma i održivog razvoja, mnogo. Ipak, obećano je da će u 2017. osobe s invaliditetom moći da koriste plaže u Baru, Budvi, Tivtu, Kotoru i Igalu.
Vidjećemo...
Osobe s invaliditetom nisu samo potencijalni korisnici plaža. Oni su, kao bilo ko drugi, korisnici i svih drugih vrsta turističkih ponuda: individualnih i grupnih putovanja, sportskih i rekreativnih centara, banjskog turizma i etno kampova.
Putovanja ljudi sa invaliditetom, prema podacima Evropske asocijacije “Turizam za sve”, čine trećinu evropskih turističkih kretanja. Godišnje, to donosi prihod od 80 milijardi eura.
Pristupačni turizam, kažu upućeni, nije stvar empatije. To je čista ekonomija.
„Turizam za sve“ je i slogan ovogodišnjeg Svjetskog dana turizma, koji se obilježava 27. septembra. I ove godine, Svjetski dan turizma posvećen je upravo pristupačnom turizmu i širenju poruke o važnosti i koristi univerzalne pristupačnosti za društvo današnjice.
Pojam “dostupan turizam” podrazumijeva napore koji se ulažu kako bi se garantovalo da turističke destinacije i usluge budu dostupne svima, nezavisno od, pored ostalog, i trajnih ili privremenih ograničenja (fizičkih, mentalnih ili čulnih).
U izjavi o ovogodišnjem Svjetskom danu turizma - Turizam za sve, glavni sekretar Svjetske turističke organizacije Taleb Rifai, kazao da 15 odsto svjetske populacije živi sa nekim oblikom invaliditeta. Dakle u pitanju je milijarda ljudi koji možda nisu u mogućnosti da upoznaju druge kulture, iskuse prirodne ljepote ili uopšte osjete radost odlaska na putovanje.
U Crnoj Gori, prema procjenama, 10 odsto od ukupnog broja stanovnika ima neki oblik invaliditeta - to je najmanje 65.000 ljudi.
Udruženje paraplegičara Podgorica je prije tri godine objavilo Turističku mapu puta za OSI, čiji je autor Dejan Bašanović. Vodič je namijenjen prije svega korisnicima invalidskih kolica. Informacije koje su objavljene u toj knjizi, OSI nažalost neće naći na zvaničnim web stranicama turističkih organizacija, kao ni sajtu Nacionalne turističke organizacije (NTOCG). Podataka NULA. A vodič je izrađen u saradnji sa NTO i lokalnim turističkim organizacijama, kojima je brošura, po završetku, i proslijeđena.
Uzalud.
Ako i postoje hoteli u Crnoj Gori koji imaju pristupačne sobe, broj soba je mali, a hoteli uglavnom visoke kategorije.
Prema podacima Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, krajem avgusta je u Crnoj Gori bilo zaposleno njih 198, kod 129 poslodavaca koji ostvaruju pravo na subvenciju zarade za zaposlena lica sa invaliditetom. Od 198 lica sa invaliditetom, 64 je zaposleno na određeno, a 134 na neodređeno vrijeme.
I ko će da plati hotele visoke kategorije?
Dalje, osim Budve, gdje postoje dva, nijedan drugi grad u Crnoj Gori nema javne toalete koji su urađeni u skladu sa standardima pristupačnosti.
Na primorju postoji nekoliko smještajnih kapaciteta koji su pristupačni korisnicima kolica, ali ti objekti, između ostalog, nemaju taktilne crte za slijepa i slabovida lica. Na cijelom sjeveru postoje samo dvije prilagođene sobe, u dva hotela, u hotelima Franca u Bijelom Polju i Pljevljima. U Nikšiću, Beranama, Rožajama, Plavu, Andrijevici i Gusinju uopšte ne postoje smještajni kapaciteti u skladu sa standardima pristupačnosti za lica sa invaliditetom.
Sportska dvorana na Žabljaku koja je izgrađena prije dvije godine, kažu u Udruženju paraplegičara Podgorica, zadovoljava sve standarde pristupačnosti. Žabljak je, zahvaljujući dvorani, idealna lokacija za održavanje sportskih takmičenja za lica sa invaliditetom. Ali, Žabljak nema nijednu sobu, nema uopšte smještajnih kapaciteta koji su prilagođeni toj populaciji.
U Crnoj Gori, OSI se u kontekstu turizma pominju prvi put u Akcionom planu Strategije za integraciju lica sa invaliditetom, koja je nedavno usvojena.
Iz MORT navode da ta dokumenta predlažu realizaciju programa prilagođavanja turističkih objekata potrebama OSI, uključujući izmjene i dopune normativnih akata poput: Zakona o turizmu, Pravilnika za uređena kupališta i
Pravilnika o kategorizaciji ugostiteljskih objekata. Kažu i da prema tim rješenjima ugostiteljski objekat neće moći da dobije određeni broj zvjezdica, ukoliko nema taj uslov ispunjen, te kako će biti donijeti i propisi o posebnim oznakama hotela koji su svoje poslovanje i usluge prilagodili potrebama OSI.
Zvuči bajno! Na papiru.
I onda dođe Svjetski dan turizma - TURIZAM ZA SVE i, iz najave o tome kako će biti obilježen, shvatiš da u MORT opet neko (NIKO) nije razmišljao o OSI. Makar, što je govorila jedna moja rođaka, da usta opere... Toga dana, MORT, NTO i TO Podgorica organizuju druženje u avanturističkom parku na brdu Gorica. U najavi kažu da je „cilj događaja potreba da se ukaže na značaj razvoja aktivnog turizma i uživanja u prirodi, te turističkoj ponudi Crne Gore“.
Ni slova o pristupačnosti i turizmu za sve.
Važno da će MORT, NTO i TO Glavnog grada tog dana na Gorici organizovati događaj i OTVORITI park čiji je osnivač firma Explorer. A vlasnik Luka Bulatović - funkcioner Demokratske partije socijalista u Kolašinu. Turizam za sve. Na crnogorski način.
Bonus video:
