Hljeba i koktela

Čovjek je držao flašu u ruci i čekao. Brektanje njemačkog tenka je bilo sve glasnije. Zvuk mrvljenja cigle pod gusjenicama. Čovjek je iskočio iza polusrušenog zida. Flašu u njegovoj ruci je pogodio metak. Tječnost u njoj je planula i razalila se po čovjeku. On - živa buktinja - zaurlao je ispred tenka. Uzeo je drugu flašu. Živa buktinja je trčala ka tenku. Zabila flašu za zapaljivom tečnošću u motor. Otuda je suknuo plamen eksplozije. Vatra je progutala i tenk i čovjeka. Kada se dim razišao vidjelo se kako čovjekovo tijelo dogorijevalo ispred zapaljenog tenka.

Čovjek se zvao Mihail Averjanovič Panikaha. Bio je 2. oktobar 1942. Metalurški kombinat Crveni oktobar branili su crvenoarmejci 883. streljačkog puka. Mihail je prekomandovan na front po svom zahtjevu - sin seljaka i radnik na kolhozu služio je vojni rok u mornaričkoj pješadiji Tihookeanske flote. Želio je da brani otadžbinu tamo gdje je najgore. A to je bilo u Staljingradu. U tom danu je žrtvovao sebe ali je zaustavio njemački tenk.

Ovo je samo jedna od dramatičnih priča o izumu koji je promijenio način ratovanja u prošlom vijeku - zvali su ga Molotovljev koktel.

ZAŠTO MOLOTOV?

Ovdje moramo da se vratimo nekoliko godina unazad. Vjačeslav Mihailovič Skrjabin je mlad pristupio boljševicima. Među njima je vladao običaj da sami sebi daju konspirativna imena, kako bi im carska policija teže ušla u trag. Skrjabin je u revolucionarnom žaru izabrao jedan od dva simbola iz boljševičke ikonografije - čekić. Na ruskom je to Molot. Molotov je zvučalo tvrdo i opasno.

Meteorski uspon Molotova i pod Lenjinom i pod Staljinom doveo ga je 1930. na mjesto predsjednika Savjeta narodnih komesara, što je u prevodu na današnji jezik mjesto premijera. Maja 1939. Staljin mu je dodatno povjerio dužnost narodnog komesara za spoljne poslove - sovjetskog šefa diplomatije. On je bio čovjek za zaokret Moskve prema Berlinu. Već u avgustu je potpisan Sporazum o nenapadanju između Njemačke i Sovjetskog Saveza koji je po glavnim potpisnicima nazvan Sporazum Ribentrop-Molotov. Ono što svijet tada nije znao bio je tajni protokol tog papira kojim su nacistička Njemačka i SSSR podijelili istočnu Evropu na interesne sfere. Time je dogovorena podjela Poljske, kao i sovjetska kontrola nad Estonijom, Letonijom, Litvanijom, Finskom i rumunskom Besarabijom.

Jedna od posljedica Tajnog protokola bio je napad Sovjetskog Saveza na Finsku novembra te godine. I tu dolazimo do flaša sa zapaljivom tečnošću. Zimski rat, kako je nazvan ovaj udar Crvene armije na Finsku, ostaće zapamćen po finskom otporu koji je poprimio neobične oblike.

Finska vojska nije posjedovala moderno protivtenkovsko oružje. Ali je smislila ubitačan odgovor. Finski vojnici su često namjerno puštali sovjetske tenkove da prođu njihove linije. Čim bi tenkovi probili liniju, finske jedinice koje su čekale u zasjedi napadale bi prateću sovjetsku pješadiju automatima "Suomi". Pješadija bi zalegla u zaklon i zaostala. Tenkovi su sada u dubokom snijegu, usred šume, ostajali bez pješadijske podrške. Bešumno su im na skijama i u bijelim maskirnim uniformama prilazili finski vojnici. Prvi vojnik bi blokirao osmatračke proreze ili optiku vozača ćebadima, blatom ili dimnom bombom. Drugi vojnik bi pritrčao zadnjem dijelu tenka. Molotovljev koktel nije bacan nasumično na oklop, već je ciljano razbijan o ventilacione rešetke. Sovjetski tenkovi iz te ere koristili su visoko zapaljivi benzin, pa bi motor eksplodirao gotovo u sekundi.

Finska varijanta Molotovljevog koktela, koju je masovno proizvodila državna kompanija, sadržala je borovu smolu odnosno katran. Smjesa se čvrsto lijepila za ventilacione rešetke i razvijala gust, otrovan dim, što je primoravalo posadu da otvori poklopce i napusti tenk - pa su postajali lake mete.

Finci su usavršili ovo oružje. Umjesto zapaljene krpe koja bi se usljed vjetra često gasila, na flašu su ljepljivom trakom pričvršćivali dvije debele šibice otporne na vjetar. Flaše su punjene samo do dvije trećine, jer su se tako, prema statistici, znatno lakše i pouzdanije razbijale pri udaru.

Sovjetska oružana sila je na ovaj način pretrpjela stravične gubitke. U tom ratu je naučila da je za oklopna vozila dizel bolji od benzina, da valja zaštititi osjetljive tačke na tenkovima i da pješadiju treba popeti na sam tenk da ima ko da ga brani. Ali i da najprije treba preorati šume artiljerijom, prije nego tamo krenu tenkovi.

Finski crni humor je sa filmovima braće Kurismeki stekao planetarnu slavu. Ali on je oduvijek bio tu. Kada je sovjetski šef diplomatije Vjačeslav Molotov cinično tvrdio na radiju da sovjetski avioni iznad Finske ne bacaju bombe, već pakete s hranom za gladno stanovništvo, Finci su taj smrtonosni tovar koji je padao na njihove gradove nazvali "Molotovljeve korpe za hljeb". A svoje protivtenkovske flaše - "koktel uz Molotovljevu korpu za hljeb".

Tako je svijet dobio ime za oružje slabo naoružanih - Molotovljev koktel.

KO JE SVE MIJEŠAO KOKTEL

Vratimo se Staljingradskoj bici. Herojski čin Mihaila Averjanoviča Panikahe dio je široko primjenjivane protivtenkovske taktike sovjetskih branilaca. Dobro su naučili lekciju u Finskoj, usavršili Molotovljev koktel i masovno ga upotrebljavali u uslovima borbe po urbanim područjima.

Za razliku od Finaca koji su u početku improvizovali, Sovjetski Savez je reagovao munjevito i centralizovano: već 7. avgusta 1941, dva i po mjeseca poslije napada Hitlerove Njemačke na Sovjetski Savez, Staljin je lično potpisao državni dekret o uvođenju zapaljivih flaša u naoružanje Crvene armije. Fabrike votke, piva i hemijski instituti odmah su prestali sa civilnom proizvodnjom i prešli na punjenje miliona flaša zapaljivim smjesama. Hemičari su stvorili naprednije verzije punjenja, stvorivši smjesu KS. Sadržala je fosfor i sumpor rastvorene u benzinu. Ova smjesa se palila sama od sebe u kontaktu sa vazduhom, čim bi se flaša razbila. Vojnici više nisu morali da pale krpe ili šibice prije bacanja flaše, što je smanjilo rizik da budu primijećeni. Ali i standardni jeftiniji kokteli su se palili pomoću specijalnih ampula sa hemikalijama koje su bile vezane za spoljni dio flaše i aktivirale se pri udaru.

Sovjeti su prepisali finsku taktiku bliske borbe i formirali specijalne protivtenkovske destantne grupe i odrede "istrebljivača tenkova". Sovjetski vojnici bi pustili njemačke tenkove da prođu iznad njihovih rovova ili da uđu duboko u srušene gradske ulice gdje su tenkovi gubili manevarski prostor. Tada bi im Molotovljevim koktelima gađali motor. Napadali su ih i sa viših spratova ruševina - tenkovska cijev nije bila u stanju da se podigne iznad određenog ugla, a njihova ranjivost sa gornje strane bila je neuporedivo veća.

Crvena armija je štampala milione džepnih priručnika i plakata koji su dijeljeni običnim vojnicima i partizanima u šumama. Na tim plakatima su do detalja bile iscrtane šeme njemačkih tenkova - od Pancera III do Tigra i Pantera.

Molotovljev koktel je u ovom ratu bio oslobođen finske ironije. To je sada bilo sovjetsko piće za njemačke oklopnike.

Istorija je ponekad puna finskog crnog humora. Ono što su sovjetski vojnici radili njemačkim tenkovima pod Moskvom i Staljingradom, radili su i njemački vojnici - uglavnom maloljetnici i starci iz posljednje odbrane zločinačkog režima - sovjetskim gusjeničarima u Berlinu maja 1945.

KAKO JE KROZ SVE TO PROŠAO MOLOTOV

Molotov je ostao jedan od najmoćnijih ljudi sovjetske imperije, koja se poslije 1945. pobjednički proširila na zapad. On nije pravio greške. Ali u Staljinovim očima - griješila je njegova supruga Polina Semjonova Žemčužina. Iako je pripadala užem krugu sovjetskih moćnika i svojevremeno drugovala sa Staljinovom drugom suprugom Nadeždom Alilujevom, koja se ubila 1932, pala je u nemilost. Bila je jevrejskog porijekla, pa je 1945. otišla na jednu svečanost u moskovsku sinagogu. Potom je otišla i na sahranu glumca i predsjednika ratnog Jevrejskog antifašističkog komiteta Solomona Mihajloviča Mihoelsa koji je zvanično nastradao u saobraćajnoj nesreći. Zapravo, uklonila ga je sovjetska tajna služba po Staljinovom nalogu. Kada se Žemčužina sastala sa prvom izraelskom ambasadorkom u Moskvi, Goldom Majer, poslovično sumnjičavi Staljin je naredio da Molotovljevu suprugu prognaju iz Moskve.

Svi članovi Politbiroa morali da glasaju za ovu mjeru. Molotov je najprije bio je uzdržan. Shvativši da ga taj potez vodi direktno u smrt, napisao je Staljinu pokajničko pismo i naknadno glasao za progon sopstvene žene. To mu nije previše pomoglo. Te 1949. smijenjen je sa položaja šefa diplomatije. Uspio je da preživi Staljinovu paranoju. Kada su poslije Staljinove smrti njegovu ženu pustili iz logora, pitali su ga zašto je nije branio. On je rekao suvo: "Zato što sam član Politbiroa i moram se pokoravati partijskoj disciplini". Tek što je stigla iz progonstva, njegova žena je pitala kako je Staljin. Kada su joj rekli da je umro, onesvijestila se od tuge za čovjekom koji ju je poslao u logor. Molotov je živio 96. godina. Umro je tačno prije četiri decenije. Rukovao se za života sa Lenjinom, Staljinom, Hitlerom, Čerčilom i Ruzveltom. I sve ih nadživio. Ostao je staljinista do kraja života.

U knjizi "Sto četrdeset razgovora s Molotovim" autora Feliksa Čujeva, stari Molotov je u privatnim razgovorima tokom sedamdesetih potvrdio da zna za izraz Molotovljev koktel. Prema svjedočenju Čujeva, Molotov se samo šeretski i pomalo kisjelo nasmiješio, ali je odbio da to opširnije komentariše.

FLAŠA U VREMENSKOJ PETLJI

Molotov je odavno mrtav, ali njegovo neželjeno čedo - Molotovljev koktel - poprilično je živahno. Njega su zapravo prvi put masovnije upotrijebile Frankove trupe u Španskom građanskom ratu. A kroz istoriju su vojske spaljivale protivničke vojnike na najrazličitije načine. Asirci i Persijanci su prije skoro tri milenijuma koristili bitumen i naftu. Sipali su zapaljenu tečnost sa zidova tvrđava na napadače. Ili su natapali strijele u bitumen i pripaljivali ih. U staroj Grčkoj vojske su palile mješavine sumpora, smole i uglja kako bi stvorile otrovni dim i zapalile drvene odbrambene zidove. Vizantijsko carstvo razvilo je u 7. vijeku. Grčku vatru - strah i trepet svih sredozemnih flota. Smjesa je gorjela i na vodi. Tačan sastav bio je strogo čuvana državna tajna pa je do danas nepoznat. Pretpostavlja se da je smjesa sadržala naftu, smolu, sumpor, živi kreč i kalcijum-fosfid.

Ali tek je moderno doba razvilo zastrašujuće tehnike spaljivanja ljudi. Bacač plamena su prvi uveli Njemci 1915. Nije trebalo dugo čekati na termitne bombe koje su topile gvožđe. Direktan nasljednik svih ovih istorijskih smjesa postao je napalm, razvijen u Sjedinjenim Državama 1942. Prvo su ga na koži osjetili Japanci, potom Vijetnamci. Sporo gori na ekstremno visokim temperaturama i troši sav kiseonik u okolini.

Molotovljev koktel je priručna verzija poprilično starih običaja - spaljivanja neprijatelja. To je - flaširana vatra.

Što smo bliže našem vremenu, to je više slika koje svjedoče o stalnoj upotrebi Molotovljevog koktela. Mađarski ustanici protiv sovjetske sile 1956. prosipali su sapunicu ili ulje po ulicama Budimpešte kako bi tenkovi proklizali i izgubili kontrolu, a zatim bi ih sa prozora zasipali zapaljivim flašama. Irski pobunjenici su sve do 1998. na taj način palili britanska policijska i vojna vozila u Belfastu i Deriju. Ni krvavi raspad Jugoslavije nije mogao proći bez sličnih prizora. Evromajdan u Kijevu vratio je ponovo Molotovljeve koktele u žižu svjetske javnosti - to je postalo glavno oružje ustanika protiv specijalne policije. Poslije ruskog napada na Ukrajinu, ukrajinsko Ministarstvo odbrane je pozvalo građane da prave Molotovljeve koktele. Koji su preimenovani u Banderine koktele. Tako se krug ideološki zatvorio, jer su, kao što smo već spomenuli, to izvorno zapravo Frankovi kokteli iz Španskog građanskog rata.

Dronovi-zmajevi u tom ratu počeli su da nose kanistere sa termitom, onom metalnom smjesom iz Prvog svjetskog rata, koja razvija temperaturu od preko dvije hiljade stepeni Celzijusa. Teško onom ko se nađe ispod takvog zmaja.

Međunarodno pravo je nedvosmisleno. Ako civil uzme flašu sa benzinom u ruku i zapali fitilj, postaje učesnik ratnog sukoba. Ako to pak uradi u bilo kojoj zemlji svijeta pod mirnodopskim uslovima, onda čini teško krivično djelo koje može da se okvalifikuje i kao terorizam.

Kako god, u našem velikom, šarenom svijetu ponovo redovno lete ubitačne korpe sa hljebom i zapaljivi kokteli. Već generacijama je to tako. Kao da smo se zaglavili u vremenskoj petlji.