STAV

Četvrt vijeka obezvređivanja Crne Gore

Situacija je toliko kritična da za spas teritorije Crne Gore treba hitno uvesti privremenu zabranu bilo kakve gradnje u svim primorskim opštinama, nacionalnim parkovima i parkovima prirode
15 komentar(a)
Ekologija, Foto: Obrad Pješivac
Ekologija, Foto: Obrad Pješivac
Ažurirano: 08.02.2019. 19:03h

Povodom 25 godina lažnog predstavljanja Crne Gore za ekološku državu

Izuzetni šarm i ljepota crnogorske teritorije, kao i krajevi bogom dani za proizvodnju hrane vrhunskog kvaliteta, naše su najveće bogatstvo, koje je, uz pametno korišćenje, moglo i trebalo da bude osnova blagostanja države i svih njenih građana. Dakle, ne suprostavljam se korišćenju  bogatstva; suprotstavljam se trajnom obezvređivanju našeg bogatstva divljačkom gradnjom i rasprodajom teritorije.

Već četvrt vijeka u Crnoj Gori se bezumno obezvređivanje prirodnog bogatstva proglašava za napredak i valorizaciju teritorije. Da zlo bude veće, od nepopravljivog uništavanja teritorije (a to znači i uništavanja budućnosti naše djece, unuka, praunuka...) profit imaju jedino domaći i belosvetski tajkuni; postali smo robovi liberalnog kapitalizma čija je logika da će, ako se tajkunima omoguće ogromni profiti, ponešto samo od sebe kapnuti i građanima.

Projekat ekološke države predložen prije više od četvrt vijeka je bio idealan i veoma realan način valorizacije crnogorske teritorije. Sa teritorijom koju je imala i malim brojem stanovnika, Crna Gora je mogla postati planetarni primjer mudro i humano organizovanog i ekonomski jakog ljudskog društva. Uporno ponavljam i ponavljaću: sa ovakvom teritorijom i malim brojem stanovnika Crna Gora je mogla biti najbolja evropska država - sve sem najbolja evropska država  je neuspjeh i nesposobnost. Nažalost, velika većina građana nije svjesna kakve je sve razvojne mogućnosti imala Crna Gora da su je vodili mudri i humani ljudi sa osjećajem ljubavi i patriotizma.  

Da bi se vidjele razmjere katastrofe dovoljno je proći obalom od Ulcinja do Herceg Novog ili vidjeti u šta je pretvorena plodna Bjelopavlićka ravnica... Uništavanje i otuđivanje teritorije i privrede Crnu Goru je već dovelo na prag suštinskog nestajanja, a planiraju se nova zlodjela: donijeta je smrtna presuda Miločeru, kreće žestoko razaranje unutrašnjeg dijela Boke i Nacionalnog parka Skadarsko jezero, platforme za naftu će da niknu pored velike plaže u Ulcinju... Izvinjavam se što ne poznajem dovoljno situaciju na sjeveru Crne Gore, ali brzo ću otkloniti tu prazninu u mome znanju i sasvim sigurno biti šokiran novim primjerima obezvređivanja Crne Gore. 

Varvarsko razaranje i rasprodaja teritorije je nepopravljivi zločin nad prirodom i teritorijom i neprocjenjiva ekonomska šteta sadašnjim i budućim generacijama. Mada mnogima nije jasno, to je daleko najveće zlodjelo crnogorske vlasti. Crna Gora je država bez budućnosti, ukoliko se odmah ne zaustavi dalje obezvređivanje teritorije koje se odvija u interesu tajkuna a na štetu svih nas. 

Za odbranu crnogorske teritorije (prije nego po veličini onoga što je nerazoreno i naše postanemo Monako) potrebna je mnogo veća aktivnost građana i ostvarenje Ustavom garantovanog ali neostvarenog prava građana da  direktno odlučuju na referendumu švajcarskog tipa (o čemu sam već ranije pisao, a inicijativa podnijeta Skupštini čeka da dođe na dnevni red). Nema odbrane teritorije i privrede bez direktnog odlučivanja građana o svim pitanjima važnim za njihovu sadašnjost i budućnost. Probuđeni građani bi vjerovatno donekle probudili i Skupštinu Crne Gore. Na primjer, situacija je toliko kritična da za spas crnogorske teritorije treba hitno uvesti privremenu zabranu bilo kakve gradnje u svim primorskim opštinama i na teritoriji nacionalnih parkova i parkova prirode. Žao mi je što niko od poslanika u Skupštini Crne Gore nije predložio da se usvoji takav zakon. Izgleda da nas ni sto hiljada divlje podignutih objekata nije uznemirilo i naučilo pameti.

Da jasno kažem da moji nastupi nijesu motivisani političkim ambicijama; ne interesuje me nikakva politička funkcija. I poslije izbora ću  ostati običan građanin, ali ne prihvatam da budem bespomoćan građanin. 

Siguran sam da ima još puno građana koji ne prihvataju bespomoćnost kao sudbinu. Planiram da se organizujemo u borbi za spas našeg bogatstva i budućnosti, ali o tome poslije izbora.