Faktori koji se godinama navode, kao što su neadekvatna saobraćajna dostupnost, infrastrukturni problemi, nedovoljni kapaciteti u hotelskom smještaju, građevinski radovi, siva ekonomija, pratili su i ovu turističku sezonu, koja je na izmaku. Svi oni mogu se svrstati u nekoliko ključnih strateških mjera: potreba za odgovarajućim sistemskim rješenjima, prostorno-planske i organizacione mjere, mjere fiskalne i kreditne politike, kao i politika obrazovanja na svim nivoima.
Iako su u posljednjih desetak godina donijeta brojna zakonska rješenja i strateška dokumenta, čini se da njihova primjena ili izostaje ili je prilično iskrivljena. Glavni dokument u turizmu Master plan ili Strategija razvoja koja je redefinisana 2008. godine, koju je izradio njemački DEG, uz određene manjkavosti može poslužiti kao vrlo dobra osnova za budući razvoj kako u turizmu, tako i u komplementarnim djelatnostima. Master plan predviđa izgradnju hotelskih kapaciteta, ali ne i hiperprodukciju stambene izgradnje koja devalvira kvalitet svake turističke destinacije. Izgradnja hotelskih kapaciteta projektuje se u skladu sa zahtjevima tržišta, čija je tražnja piramidalnog oblika i zavisi od platežne mogućnosti potrošača, pa tako ima najviše onih sa nižim primanjima, srednjim i najmanje onih koji mogu da plate luksuzne hotele. Udio luksuznih hotela u ukupnoj strukturi, zavisno od tržišnih i specifičnih uslova destinacije, kreće se od 10-30 odsto.
Vlada je predložila niz zakonskih rješenja koji treba da relaksiraju investitore: oslobađanje od plaćanja komunalija i priključaka na infrastrukturu, smanjenje stopa poreza na nepokretnosti i dr. Zakon o porezu na dodatnu vrijednost, izazvao je niz polemika, jer je smanjen PDV za hotele sa pet zvjezdica u centralnoj i primorskoj regiji i za hotele sa četiri i pet zvijezdica na sjeveru za usluge hrane i pića na sedam, dok ostali plaćaju 19 odsto.
Ovaj dio zakona je trenutno na ocjeni ustanovnosti, ali pored pravne argumentacije treba govoriti i o ekonomskoj, gdje je tržište mjerilo buduće popunjenosti planiranih hotela. Iako više od 85 odsto gostiju čine odmorišni gosti, prosječna popunjenost hotela sa 4 i 5 zvjezdica u Crnoj Gori iznosi 44,4 odsto i niža je nego u mediteranskim zemljama i Evropi (68,8%), jer su više zastupljeni gradski hoteli s cjelogodišnjim poslovanjem. Istom poslovnom filozofijom, rukovode se i investitori brendiranih hotela u Crnoj Gori, kojih najviše ima u glavnom gradu, iz razloga visoke sezonalnosti na primorju, gdje ne mogu da posluju rentabilno. U ovakvim uslovima pojavljuje se kategorija „hibridnih hotela“ sa 4 i 5 zvijezdica, kako bi se investitori oslobodili komunalija, a s druge strane prodali stanovi.
Nadalje, poznato je da turizam počiva na malim i srednjim preduzećima, a kod nas može se reći na malim i mikro, i podrazumijeva stimulisanje preduzetništva uz neophodnu kreditnu, poresku, organizacionu i kadrovsku podršku, što povećava zaposlenost, ujednačava regionalni razvoj, jača socijalnu koheziju. Potreba za stimulisanjem razvoja malih preduzeća javlja se i u klasterskom razvoju, predviđenom u Master planu i Zakonu o regionalizaciji, koji integrisanim turističkim proizvodom obezbjeđuje održivost i konkurentnost na širem tržištu. Kada su u pitanju olakšice potrebno je imati sluha za cjelokupan lanac vrijednosti u turističkom sistemu, a ne samo za luksuzne hotele, koji se svuda u svijetu posebno oporezuju. Pristupom predviđenim u spornom članu Zakona o PDV-u, možemo doći u situaciju da hotele sa 4 i 5 zvjezdica prodajemo po cijeni onih sa 3 i 2 zvijezdice.
Ako pogledamo aktuelne probleme u svjetskoj turističkoj industriji, naići ćemo na jedan nama davno poznat model - sivu ekonomiju u smještaju, koja je u vremenu ekonomske krize ojačala i na zapadu prepoznata kao „sharing economy“, ili „ekonomija dijeljenja“. „Ekonomija dijeljenja“ se javlja u raznim oblastima, a u turizmu je eskalirala kroz iznajmljivanje soba i stanova u privatnom smještaju, po znatno nižim cijenama od hotelskih, uz dobar kvalitet. Bukiranje ovog smještaja vrši se „on line“, pa ih je teško registrovati i oporezovati. Pojava se toliko proširila da je postala model poslovanja i predstavlja ozbiljnu prijetnju za velike hotele po svjetskim metropolama, koji traže da država iznađe rješenje i zaštiti ih od propadanja.
Problem koji potresa turističku industriju širom svijeta je širenje terorističkih napada i rizika putovanja, tako da bezbjednost turista postaje jedan od ključnih elemenata prilikom izbora destinacije. U ovakvoj situaciji, faktor sigurnosti postaje jedan od glavnih atributa crnogorskog turizma.
Autorka je dekanka Fakulteta za turizam, Univerziteta Mediteran
Bonus video:
